Budućnost Narodne Republike Bangladeš predstavlja jedan od najkompleksnijih i najnekonvencionalnijih slika razvoja na globalnom skupu. Država koja se nalazi na prednosti borbe protiv posljedica klimatskih promjena, u isto vrijeme pokazuje impresivne brzine ekonomskog rasta. Njena putanja u 21. stoljeću će biti određena složenim interakcijama ekoloških prijetnji, demografskih tendencija, tehnološke adaptacije i geopolitičke situacije, što omogućava razmatranje dva principijalno različita scenarija.

Optimistički scenarij: „Bengalski tigar“ i klimatska otpornost

U okviru pozitivnog razvoja Bangladeš može utvrditi status njezine ekonomije kao uzdignute zvijezde Azije. Stabilni rast tekstilne industrije, diverzifikacija ekonomije kroz razvoj farmaceutskog sektora, IT-usluga i brodogradnje, te uspjesi u poljoprivredi, poput uvođenja zasolovitih sorti riže, će postaviti temelj za procvat. Demografski dividend, koji se iskazuje velikom udjelom mladog i radnog stanovništva, pri mudrim uložcima u obrazovanje i zdravlje, može se transformirati u visoko kvalificiranu radnu snagu. Ključnim elementom uspjeha će biti realizacija velikih programa za adaptaciju na klimatske promjene. Izgradnja barjera i zaštитnih objekata, stvaranje sustava ranih upozorenja o ciklonima i planova prisilnog iseljenja iz rizikovanih područja će omogućiti olakšanje posljedica prirodnih katastrofa. Međunarodno priznanje klimatske osjetljivosti zemlje će otvoriti pristup „zelеним“ financima i tehnologijama, pretvarajući Bangladeš u svjetskog lidera po pitanju klimatske otpornosti. U ovom scenariju zemlja će ne samo postići status države s višim prihodima, već će postati primjer uspješnog prenošenja sustavskih izazova.

Pessimistički scenarij: Klimatski apokaliptik i humanitarni kolaps

Suprotna putanja vodi do dubokog humanitarnog i ekološkog kriza. Ubrzano topnjenje himalajskih ledenjaka i rast razine Okeana, pojačani erozijom delte Gange zbog uzimanja podzemnih voda, će dovesti do zatopljenja do 20% teritorija zemlje. To će izazvati masovnu migraciju milijuna „klimatskih izbjeglica“ u prenaseljene gradove, poput Dacke i Chittagonga, koji će se ispostaviti ne u stanju osigurati njihovo stanovanje, pitnu vodu i sanitarne usluge. Eksbušije infekcijskih bolesti, poput kolere i dengue, postati će normalnim. Ekonomski napredak će biti obrnut: uništavanje poljoprivrednih zemljišta solom će dovesti do hranljivog kriza, a ponavljajući uništavajući cikloni će paralizirati kritičnu za zemlju tekstilnu infrastrukturu. Socijalna napetost na pozadini borbe za istrošujuće resurse i politička nestabilnost mogu izazvati dugoročni kolaps državnih institucija, pretvarajući Bangladeš u epicentar jedne od najvećih humanitarnih katastrofa današnjice.

Demografski križ i obrazovni potencijal

Demografska dinamika će igrati ključnu ulogu u realizaciji nekog od scenarija. Zemlja se nalazi na zadnjoj fazi demografskog prelaza, kada smanjenje rođenosti vodi do povećanja udjela ekonomski aktivnog stanovništva. Ako državi uspije stvoriti kvalitetna radna mjesta za ovu mladost i osigurati njihovu konkurentnost na globalnom tržištu kroz reformu obrazovanja usmjerenu na digitalne vještine i engleski jezik, to će postati moćan motor rasta. Međutim, ako budu nedostatna uložbe u ljudski kapital, zemlju čeka masovna bezradnost i društveni ustanak, pojačavajući sve ostale probleme.

Geopolitički balans i regionalna kooperacija

Budućnost Bangladeš je blisko povezana s njezinom sposobnošću da se previra u složenoj geopolitičkoj situaciji. Zemlja je povijesno balansirala između interesa Indije i Kine. U optimističkom scenariju će moći iskoristiti to sukob za privlačenje uložaka u infrastrukturu, u isto vrijeme jačajući veze s muslimanskim svijetom i zapadom. Ključno će biti suradnja s Indijom za zajedničko upravljanje transgраниčnim rijekama, poput Ganga i Brahmaputra. U pessimističkom scenariju eskalacija regionalnih sukoba i vodene spora će isključiti potencijal za kooperaciju, ostavljajući Bangladeš samu na samu s rastućim klimatskim i migracijskim izazovima. Također, sudbina zemlje ovisi o finom balansu između unutarnjih reformi, međunarodne podrške i sposobnosti ljudskog društva da se suprotstavi globalnim ugrozama.

Permanent link to this publication: