Uzeimanje iz francuskog jezika u ruskom jeziku nakon rata 1812. godine: Paradox kulturnog utjecaja

Uvod: Od antagonizma do adaptacije

Rat 1812. godine, perceiven kao nacionalno-oslobodilački i patriotski, stvorio je snažan ideološki trend za otpor svega francuskog kao neprijateljskog. Međutim, lingvistički procesi su pokazali paradoks: unatoč službenoj i javnoj francofobiji, francuski jezik i njegovo leksičko utjecaj nisu samo nestali, nego i adaptirali, duboko ulazeći u rusku rečnu tkivu. Poslijeratni period je postao vrijeme ne prestanka uzeimanja, nego njihove kvalitetne transformacije: iz sfere svjetovnog etiketa prešli su u sfere života, umjetnosti, politike i društvene misli, često gubeći otvorno «galitski» kolorit i dobivajući status neutralne ili čak visoke leksike.

1. Historijski kontekst: promjena kulturnih paradigma

Do 1812. godine, francuski je bio jezik aristokracije, nešto poput latinske jezika višeg svijeta. Otetska vojna drastično je promijenila njegov status: javno korištenje je postalo znak loše etike, a čak i nepatriotizma. Međutim, do 1820-ih, s otvaranjem granica nakon Zagraničnih pohoda ruske vojske, dvorjanstvo (posebno oficirstvo) ponovo se susretlo sa francuskom kulturom, ali već ne kao sa etalom, nego kao sa objektom kritičkog osmišljanja. To je stvorilo dvostruko odnos: jezičko otpor na javnosti i nastavljajuće privatno i intelektualno usvojenje u privatnom krugu i književnosti.

2. Glavni tematski slojevi poslijeratnih uzeimanja

Uzeimanja su išla više iz sfera, aktualnih za poslijeratno i preddekabristko društvo.

A) Vojno i administrativno:
Rusija, postala vodećom evropskom državom, uzeimala je termine vezane za novu vojnu i civilnu realnost. Na primjer:

«Эшелон» (фр. échelon — уступ, ступень) — izvorno vojni termin za izgradnju vojske, kasnije — za željeznički sastav.

«Сапёр» (фр. sapeur), «мина» (фр. mine) — termini inženjerijskih postrojbi, dobili su poseban značaj nakon rata.

«Режим» (фр. régime) — u značenju državnog ustroja ili postavljenog reda.

B) Politika i društvena misao:
Tada započinje aktivno usvojenje leksike vezane za revolucionarne i liberalne ideje, koje će doći do vrhunca krajem stoljeća.

«Парламент» (фр. parlement), «буржуазия» (фр. bourgeoisie), «пролетариат» (фр. prolétariat — kroz francusku socijalističku književnost).

«Интеллигенция» — iako riječ ima latinske korijene, u ruski jezik je došla kroz poljski, koji je, u svom ownu, uzeo je iz francuskog (intelligentsia).

«Коммунизм» (фр. communisme), «социализм» (фр. socialisme).

В) Književnost, umjetnost i moda:
Francuska je ostala zakonodavac ukusa. Novi termini opisivali su realnosti kulturnog života:

«Водевиль» (фр. vaudeville), «репертуар» (фр. répertoire), «пьеса» (фр. pièce).

«Авангард» (фр. avant-garde) — izvorno vojni termin, ali već u 19. stoljeću je počeo biti korišten u prenosnom smislu.

«Бульвар» (фр. boulevard — široki bulvar na mjestu bivših utvrda), «тротуар» (фр. trottoir).

«Модель» (фр. modèle), «манекен» (фр. mannequin), «корсет» (фр. corset).

Г) Bytová leksika i gastronomija:
Ove riječi su brzo obrusile, prestavajući se više ne kao strane.

«Мармелад» (фр. marmelade), «майонез» (фр. mayonnaise), «омлет» (фр. omelette), «бульон» (фр. bouillon).

«Мебель» (фр. meuble), «гардероб» (фр. garde-robe), «туалет» (фр. toilette — izvorno «umivanje», «privedenje u red»).

3. Lingvistička sudbina uzeimanja: asimilacija i semantički pomaci

Nakon 1812. godine, uzeimanja su prolazila kroz stroži filter nacionalnog svijesti.

Semantička adaptacija: Riječi često su dobile novo, specifično rusko značenje. Na primjer, «шаромыжник» — od francuskog pozdravlja cher ami («drah taj prijatelj»), s kojim su tražili hranu od lokalnog stanovništva povlačeći se iz Rusije francuski vojnici. Riječ je dobila uništavajući nijansu «poprošajke».

Fonetičko i morfološko obrusenje: Riječi aktivno su se podvrgavale pravilima ruske gramatike: «ресторан» (фр. restaurant) je dobio rusko sklonenje, «кофе» (фр. café) — muški rod, suprotno izvornom srednjem.

Funkcionalna promjena: Ako je do rata gallicizmi bili markeri društvenog statusa, onda su nakon rata češće postali nominativna nužnost, popunjavajući luke za nova pojam.

Zanimljiv činjenica: Samo riječ «галлицизм» (фр. gallicisme) — oznaka francuskog uzeimanja — prilično je ušla u ruski znanstveni obrat u prvoj polovini 19. stoljeća, u periodu aktivnog osmišljanja ovog jezičkog fenomena.

4. Uloga književnosti: od Karamzina do Gogola

Ruski pisци su odigrali ključnu ulogu u sudbini francuskih riječi. Ako je N.M. Karamzin na kraju 18. stoljeća svjesno uveo kalke iz francuskog («трогательный» od touchant, «промышленность» od industrie), onda je nakon rata odnos postao više kritičan. A.S. Gribojev u «Gore od uma» (1824) je ismijao mješavinu «francuskog s nizhegorodskim». Međutim, sam je jezik komedije sadržavao mnogo prilagođenih uzeimanja («ресторация», «публика», «каламбур»). V.G. Belinski u 1840-ima je aktivno koristio i propagovala novu društveno-političku leksiku francuskog porijekla, videvši u njoj alat za izražavanje progresivnih ideja.

zaključak: rezultat neoimperskog perioda

Rat 1812. godine nije zaustavio proces uzeimanja, nego ga je drastično promijenio i ideološku boju. Iz jezika-simbola strane, ali i počiteljske kulture, francuski se pretvorio u jedan od ključnih kanala pristupa u Rusiju modernih evropskih političkih, društvenih i znanstvenih koncepta. Većina uzeimanja ovog perioda nisu bila površinska moda; oni su označavali realnosti za koje nije bilo ekvivalenata u ruskom jeziku i stoga su se prilično ukorenili, postavši neodvojivim dijelom ruskog leksikona.

Također, poslijeratna era je pokazala da su jezički procesi imaju značajnu inerciju i slijede logiku kulturno-intelektualne potrebe, koja može suprotstavljati trenutnim političkim trendovima. Francuska uzeimanja nakon 1812. godine su jasni primjer kulturne resilijenosti i sposobnosti jezika da se bogati čak i kod «poraženog» u ideološkom sukobu izvora.

Permanent link to this publication: