To je jako veoma duboki filozofski i znanstveni pitanje, oko kojeg se još uvijek raspravljaju etolozi i zoološki psiholozi. Očitu odgovora nema, ali moderne istraživanja omogućuju da se naprave vrlo uvjerljivi zaključci.

Ako rečemo kraće: psi nisu opremljeni savjesti u ljudskom smislu — kao složenoj sistemu moralnih principa, osjećaja krivice i osjećaja sažaljenja za apstraktna greška. Međutim, imaju njezin ključni biološki temelj — «pravo-savjest» ili emocionalni mehanizam koji im omogućuje da razumiju da njihove akcije izazivaju neodobrenje gospodarja.

Što mi uzimamo za «savjest» kod psa?

Često to interpretiramo kao «osjećaj krivice» klasično ponašanje psa: opuštena glava, prižati uši, viljanje repom «pod sebe», odvodenje pogleda, pokušaji sakrivanja ili, obratno, mirujuće lijezanje. Ovo ponašanje vidimo kad, na primjer, zatražimo psa za uništavanjem stvari ili pronađemo mokraću na podu.

Međutim, istraživanja provedena u oblasti kynologije pokazuju da to nije osjećaj krivice za svedeno, već reakcija na gnev i neodobrenje gospodarja koju pas preduvjetno očekuje.

Ključni eksperiment: Pasu je dano zabranjena hrana, a zatim gospodar je otišao. Kada se vratio, dio pasa je dobio ispravku, neovisno o tome su li jeli ili ne. Izačučeno je da su psi, kojima su dali ispravku, pokazivali «vinovit izgled», čak i ako su bili nevinni. njihova reakcija je ovisila ne o samom prekršenju, već o ponašanju gospodarja u tim trenutcima. Oni izvrsno shvaćaju naš ton glasa, poziciju i izraz lica.

Emocionalni intelekt i empatija: osnova «pravo-savjesti»

Iako psi, vjerojatno, ne razmišljaju o moralnosti, oni imaju razvijeni emocionalni intelekt i empatiju.

1. Spособnost empatije: Psi mogu «zaraziti» emocije svog gospodarja. Oni osjećaju naš stres, tužnost i sreću. To potvrđuju istraživanja koja pokazuju da je razine kortizola (hormona stresa) u psu sinkronizirane s razinom kortizola u gospodarju.

2. Razumijevanje socijalnih pravila staje: Psi su stajna životinja, a njihov prec, vuk, preživio je zahvaljujući strogoj pravilima ponašanja u staji. Za njih je kritično održavati socijalne veze i izbjegavati izgon. Neodobrenje vodara ( gospodarja) je direktna ugroza njihovog blagostanja. Zato su razvili složene mehanizme primirenja i mirovanja.

3. Spособnost koooperacije i altruizma: Igre između pasa, zajednička lovina (u vukovima) i čak pomoć ljudima ili drugim psima u nevolji svjedoče o začetcima prosocijalnog ponašanja — osnove moralnosti.

Da li postoji savjest? Znanstveni konsenzus

Znanstvenici se slažu da psi imaju emocionalne i kognitivne building blocks savjesti, ali ne savjest samu po sebi kao apstraktno pojam.

• Osjećaj krivice? Ne. To je reakcija na gnev gospodarja.

• Spособnost razlikovati «pravilno» od «nepravilnog»? Da, ali samo u kontekstu obuke i socijalnih pravila postavljenih gospodarjem. Oni razumiju da određena akcija (npr., pogriješiti tapak) vodi do negativnih posljedica.

• Empatija i nagnjenje za socijalnom harmonijom? Bezumno, da. To je osnova njihovog ponašanja.

Rezultat: Psi su visoko socijalna i emocionalno osjetljiva bića. Oni ne patte gužvarama savjesti za to što su lažili ili postupili nemoralno. Ali oštro osjećaju razdoblje u odnosima s gospodarom i svim silama pokušavaju ga obnoviti. Ova duboka emocionalna veza, empatija i želja biti «dobri član staje» — to je ta sama, iako uprosćenuta, ali iznimno iskrena «psa savjest» koju cijenimo.

Permanent link to this publication: