Sunce, naša životopoduzujuća zvijezda, je gorjela otprilike 4.6 milijardi godina, pretvarajući vodik u helijum kroz nuklearnu fuziju u svom jezgru. Ovaj proces održava svaku formu života na Zemlji, pružajući energiju koja pokreće klimu, vremenske prilike i fotosintezu. Međutim, poput svih zvijezda, Sunce je smrtno. Njegova sjajnost sakriva sporo ali neizbježno starenje — transformaciju koja će, na astronomske vremenske skale, voditi do njegove smrti. Razumijevanje kada i kako će Sunce "ugasiti" nije samo stvar kosmičke znanostne zainteresiranosti, već i istraživanje granica stabilnosti univerzuma samog.

Trenutni Sunce: Zvijezda u svom najboljem stanju

U ovom trenutku u kosmičkoj povijesti, Sunce se nalazi u sredini faze evolucije zvijezda koju astronomi nazivaju "glavnom nizom". Stalno fuzionira vodik u helijum u osjetljivoj ravnoteži između vanjskog pritiska fuzije i unutrašnjeg privlačenja gravitacijom. Svaki sekund, oko 600 milijuna tona vodika se pretvara u helijum, oslobađajući ogromne količine energije. Iako ova ogromna aktivnost, Sunce je zapanjujuće stabilno — njegova proizvodnja fluktuira samo malo tijekom stoljeća. Znanstvenici procjenjuju da je iskoristio oko polovine svog goriva vodika, ostavljajući još pet milijardi godina prije nego što će njegovo jezgro početi dramatično mijenjati.

Budućnost Crvenog diva

Kada će Sunce iscrpiti svoj zalihe vodika, ravnoteža koja održava njegovu stabilnost će početi propadati. Jezgro će se skupiti pod gravitacijom i zagrijati, dok će vanjske slojevi proširiti. U ovoj fazi crvenog diva, Sunce će narasti na više od stotinu puta više nego njegova trenutna dijametar. Njegova površinska temperatura će se smanjiti, dajući mu crvenkasti nijansu, ali njegova ukupna luminosnost će se dramatično povećati.

tijekom ovog proširenja, Sunce će zauzeti unutrašnje planete. Merkur i Venus će ispariti, a sudbina Zemlje će ovisiti o složenim gravitacijskim i atmosferskim efektima. Neki modeli sugeriraju da će naša planeta biti potpuno požrtvovana, dok drugi predlažu da bi mogla ploviti van, preživjeti ali ispariti u surovi pustar. Prije nego što se to dogodi, however, život na Zemlji će prestati. Postepeno pojačavanje Sunca u slijedećih milijardi godina će ispariti okeane i uništiti atmosferu, čineći naš svijet nepristupnim mnogo prije nego što dođe do konačnog kolapsa.

Bljesak helija i kraj fuzije

U vrhuncu faze crvenog diva, temperature u jezgru Sunca će postati dovoljno visoke da bi izazvale fuziju helija, proizvodeći ugljik i kisik. Ovo kratko ali snažno događanje, poznato kao "bljesak helija", će privremeno stabilizirati zvijezdu. U narednih nekoliko milijardi godina, Sunce će sagorjeti helijum u svom jezgru i vodik u okružnom sloju. Ali konačno, helijum će i on iscrpiti, a jezgro će se ponovno skupiti. Sunce nema dovoljno mase da izazove daljnje fuzione reakcije na tom točki. Umjesto toga, će izgubiti svoje vanjske slojeve u svemir, stvarajući veliku, svjetlučavu ljusku plinova poznatu kao planetarna maglica.

Ostatak bijelog diva

U sredini te maglice će ostati mali, gusti jezgrić — bijeli div. Otprilike veličine Zemlje ali sadržavajući polovinu mase Sunca, ovaj zvjezdani ostatak više neće proizvoditi energiju kroz fuziju. Umjesto toga, će svjetliti slabo zbog ostatka toplote, sporo ohlađujući se tijekom milijardi godina. Njegova sjajnost će se postepeno smanjivati sve dok ne postane hladan, tamni objekt poznat kao crni div. Međutim, univerzum sam se još uvijek ne bi mogao ispravno stari dovoljno za postojanje bilo kakvih crnih divova; njihova formacija zahtjeva vremenske skale mnogo dulje nego trenutna starost svemira.

Nasljeđe smrti Sunca

Kada će Sunce umrijeti, neće nestati u katastrofičnoj eksploziji. Za razliku od velikih zvijezda koje završe svog života kao supernovae, naša zvijezda će imati građanski, ali transformacijski kraj. Izbačeni plinovi će obogatiti međuzvjezdanski prostor s težim elementima — ugljikom, kisikom i drugim materijalima ključnim za rođenje novih zvijezda i planeta. U ovom smislu, smrt Sunca će doprinjeti kosmičkom ciklusu stvaranja. Atomi koji čine buduće svijete, i možda nove oblike života, će uključivati ostatke našeg vlastitog Sunca.

Astronomi su promatrali mnoge zvijezde na različitim stadijima ove evolucije, pružajući uvid u budućnost našeg Sunca. U udaljenim maglicama, vide onda umiruće zvijezde okružene svjetlučavim ljuskom plinova — upravo ono što će jednom postati naši solarni sustav.

Dugački pogled na vrijeme

Vremenski plan smrti Sunca izaziva čovječju znanostnu zainteresiranost. Pet milijardi godina do faze crvenog diva može se činiti neizmjerno udaljenim, ali za astronome predstavlja prirodan stupanj u životu srednje velike zvijezde. Do tada će površina Zemlje već biti sterilizirana, a bilo kakvi preživjele tragove ljudskosti će vjerojatno postojati drugdje — ako uopće.

Ipak, Sunčeva buduća slabaća služi kao humilnog podsjetnika o kosmičkoj privremenoj prirodi. Svaki dani, magnifikantni i običan, je dio velikog termonuklearnog procesa koji ne može trajati vječito. U udaljenoj budućnosti, kada će solarno svjetlo konačno oslabiti, svemir će nastaviti bez nas, osvijetljen brojnim drugim zvijezdama koje će, na svom mjestu, sagorjeti i umrijeti.

Sudbina Sunca nije kraj, već transformacija — put od jedne vrste sjaja do druge. Njegova smrt će označiti nastavak univerzalne priče: da iz uništenja dolazi stvaranje, i iz slabe svjetline, obećanje novih početaka.

Permanent link to this publication: