Razgovara se o gljivici Candida auris, ko je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) uključila u popis patogeni koji predstavljaju kritičnu ugrožu.

Ovo je detaljan razbor situacije, izrađen u obliku znanstveno-popularnog članka.

Supergljivica Candida auris: nevidljiva pandemija, koja nabira snagu u Europi

Koncepcija «supergljivica» se odnosi na patogeni gljivasti gobicu Candida auris, koji pokazuje uznemirujuću otpornost na većinu postojećih protugljivica. Od trenutka svog prvog opisivanja 2009. godine (izdvojena iz ušne sira pacijenta u Japanu, odakle i ime «auris» — uho), ovaj mikroorganizam brzo se širi po cijelom svijetu, pretvarajući se u jednu od najopasnijih unutarnjih zaraza. U Europi, sa svom gustom populacijom i aktivnim migracijskim tokovima, uzbudice C. auris se javljaju sve češće, uzrokujući zabrinutost kod epidemiologa i liječnika.

Uničavajuća opasnost i otpornost patogena

Glavna osobina Candida auris, koja ga čini «supergljivicom», je višestruka lekarna otpornost. Mnogi štambi pokazuju otpornost na tri glavna klase protugljivica (azolima, ekinokandinima i poliencima), što izrazito teško, a ponekad i nemoguće otežava liječenje zaraze. Pored toga, gljivica je iznimno izdržljiva u vanjskoj sredini. Za razliku od svog poznatijeg rođaka Candida albicans, C. auris može dulje ostanati na površinama u bolničkim sobama (meblji, opremi, zidovima), otporan na djelovanje mnogih dezinfektanata na osnovi kvarternih amonijevih spojeva i može se prenijeti ne samo od čovjeka do čovjeka, već i kroz kontaminirane objekte.

Grupe rizika i klinička slika

Za zdravog čovjeka s neovređenom imunskom sistemom Candida auris, općenito, ne predstavlja ozbiljnu ugrožu. Glavnu grupu rizika čine teško bolesni pacijenti u bolnicama:

• Pacijenti odjeljenja intenzivne terapije.

• Ljudi s oslabljenim imunitetom (nakon kemoterapije, transplantacije organa, s HIV).

• Pacijenti s višestrukim kateterima ili na umjetnoj ventilaciji pluća.

• Bolesnici s kroničnim bolestima, poput šećerne bolesti.

Glijivica može uzrokovati invazivne zaraze, uključujući kandidemiju (zaraza krvi), zaraze rana i otiti. Letalnost pri invazivnim zarazama uzrokovanim C. auris, prema različitim procjenama, iznosi od 30% do 60%, ali je važno napomenuti da su te brojke mnogo vezane za težinu glavnog bolesti kod pogođenih pacijenata.

Uzroci brzog širenja u Europi

Širenje «supergljivice» po europskom kontinentu uzrokovano je nekoliko međusobno povezanih faktora. Ključnu ulogu igraju globalna putovanja i migracija, koja pridonose besprijekornom prenošenju patogena iz regija gdje je on endemski. Nekada neefikasni metodi kontrole zaraza u nekim medicinskim ustanovama, posebno pod uvjetima preterete, stvaraju idealne uvjete za uzbudice. Uz to, široko i ponekad nepravomoćno primjenjivanje protugljivica u medicini i poljoprivredi stvara selektivno pritisak, koji pridonosi preživljavanju i razmnožavanju samo onih štamba koji imaju otpornost.

Mjere protivdejanja i strategije smanjivanja

Borba s Candida auris zahtjeva kompleksni pristup na nacionalnom i međunarodnom nivou. Strategija smanjivanja uključuje:

1. pojačanje epidemiološkog nadzora: brzo otkrivanje i izolacija inficiranih ili koloniziranih pacijenata.

2. strog nadzor zaraza: korištenje dezinfektanata s dokazanim učinkom protiv C. auris (npr. na osnovi hloroformata), pažljiva obrada soba i opreme.

3. skrining pacijenata: provođenje testova kod pacijenata koji dolaze iz grupa rizika ili iz regija s zabilježenim uzbudicama.

4. razvoj novih lijekova: uložak u istraživanja i stvaranje novih klasa protugljivica, do kojih nema otpornosti kod patogena.

Tako, širenje Candida auris u Europi predstavlja tišu, ali iznimno opasnu epidemiju, koja izaziva izazov sustavima zdravstvene skrbi. Uspeh u borbi s njom će ovisiti o koordiniranim dejstvima, pravilnom finansiranju i strogom poštovanju protokola bezbednosti zaraza, kako bi se spriječilo pretvaranje bolnica u mjesta lečenja u ognjишta smrtonosnih zaraza.

Permanent link to this publication: