To je jako duboki i složen historijalni pitanje koje izaziva mnogo rasprava. Simplificirani odgovor u stilu "bugari — nezgratni" nije samo netacan, već i sprečava razumjeti logiku međunarodnih odnosa. Situacija kada je Bugarska u dva svjetska rata bila u lagere protivnika Rusije, bila je rezultat tragičnog srećenja geopolitičkih interesa, a ne posledica nekakve vrodjene nezgratnosti.

Da bi to razumjeli, treba razmotriti motivaciju Bugarske posebno za svaku od ratova.

Zašto Bugarska je ušla u Prvi svjetski rat na strani Njemačke i Austro-Vengarske?

Ključni razlog je makavelski princip "vrug mogega vruga — moj prijatelj" i nerazvijeni nacionalni interesi.

1. Geopolitičke ambicije i "nacionalno jedinstvo". Nakon oslobađenja od otomanskog jada 1878. godine ( zahvaljujući Rusiji) Bugarska je imala san o ujedinjenju svih zemalja s etničkim bugarskim stanovništvom u jedno državo (Velika Bugarska). Glavni neprijatelj koji je vladao tim teritorijama nije bio Njemačka, već susjedne zemlje:

   • Srbija je vladala Makedonijom (po mišljenju Bugara).

   • Grecija je također pretendirala na dio Makedonije.

   • Rumunija je vladala Južnom Dobrudžom.

2. Drugi balkanski sukob (1913) — korijen problema. To je ključno događanje koje je predodredilo izbor Bugarske u PМV. Bugarska, nezadovoljna razdijelom plena nakon Prve balkanske vojne, je napala na svoje bivše saveznike — Srbiju i Grčku. Rezultat je bio katastrofalan: Bugarska je izgubila velik dio zauzetih teritorija i čak je bila prisiljena dati Rumuniji Južnu Dobrudžu. Rusija, tradicionalni zaštitnik svih slavenskih naroda, je u ovom sukobu pokušala održati neutralnost, ali na kraju nije podržala Bugarsku, jer nije mogla dozvoliti da izgubi saveznika u liku Srbije.

3. Izbor strane u PМV. K 1915. godini, kada se Bugarska odlučivala za stranu, pred nju je bio izbor:

   • Antanta (Rusija, Francuska, Velika Britanija): je predlagala vratiti samo dio Makedonije, ali je zahtijevala da se ona predaje Srbiji — svom ključnom savezniku na Balkanu.

   • Centralne sile (Njemačka, Austro-Vengarska): su predlagali ceли Makedoniju (oduzimanu od Srbije) i cijelu Južnu Dobrudžu (oduzimanu od Rumunije).

Za cara Ferdinanda I i vlade ovaj izbor je bio očitan. Otišli su za one koji su obećali realizaciju njihove glavne nacionalne ciljeve. Tako je Bugarska ratovala ne protiv Rusije kao takve, već protiv Srbije, za svoje interese, a Rusija se našla na drugoj strani barikada kao saveznik Srbije.

Zašto Bugarska je ušla u Drugi svjetski rat na strani Njemačke?

Ovdje je logika bila drugačija, ali također temeljena na hladnom računu i preživljavanju.

1. Geopolitičko pritisak i odsustvo izbora (1941). Do marta 1941. godine Njemačka je već dominirala u Europi. Njemačke trupe su bile u Rumuniji i pripremале se za napad na Grčku. Bugarska je bila okružena zemljama "Ose" i SSSR-om, s kojim je tada bio pakt Njemačke. Odbijanje pridruživanja "Osi" bi dovelo do odmah okupacije, kao što se dogodilo sa Jugoslavijom i Grčkom. Car Boris III je izabrao put najmanjeg otpora, kako bi održao suverenitet i izbjegao rat.

2. Teritorijski dobici bez borbe. Ušledši u "Osu", Bugarska je dobila značajne teritorije bez vojnih djelovanja:

   • Od Rumunije je vraćena Južna Dobrudža (s saglasnosti Njemačke).

   • Zauzete i administrativno pridružene dijelove Makedonije i zapadne Frakije (iz Jugoslavije i Grčke).

3. Uničajni fenomen: "saveznik Ose, koji ne ratuje sa SSSR-om". To je kritično važan moment. Iako je Gjiler u pritisku, car Boris III i bugarska vlada nikada nisu objavili rat Sovjetskom Savezu i nisu slali svoje trupe na Istočni front. Formalni diplomatski odnosi između Bugarske i SSSR-a su održani do 1944. godine. To je bio fin diplomatski manevar, koji pokazuje da za bugarsku elitu i narod rat sa Rusijom/SSSR-om je bio apsolutno neprihvatljiv. Bugarska je izvršavala svoje savezne dužnosti pred Njemačkom uglavnom na Balkanu (okupacija teritorija), ali ne protiv SSSR-a.

Izvod

твrdnja da Bugarska "uvijek ratuje protiv ruskih" je snažno uprosišćenje.

• U Prvi svjetski rat Bugarska je ratovala za svoje nacionalne interese protiv Srbije, a Rusija, kao saveznik Srbije, je automatski postala njena neprijateljica. Odluka je bila pragmatična, iako je bila bolna s pogleda na povijesnu memoriju.

• U Drugi svjetski rat Bugarska je postala saveznik Njemačke pod pritiskom okolnosti, ali je učinila sve što je mogla da izbjegne direktni vojni sukob sa SSSR-om, što pokazuje duboko poštovanje i posebne odnose, temeljene na povijesnoj memoriji o oslobođenju.

Tako je bugarska politika u XX vijeku bila određena ne "nezgratnošću", već tragičnim izborom između geopolitičke stvarnosti, nacionalnih interesa i povijesnih simpatija, u kojem je pragmatizam često prevladavao nad sentimentalnostima.

Permanent link to this publication: