dogovorenje Bogovoljenja u kršćanstvu i islamu: dva radikalno različita razumijevanja jedne biografske konteksta

Dogovorenje Bogovoljenja, to jest voljenja Boga u ljudskom obliku, je osnovni dogmat kršćanstva i apsolutno neprihvatljiva ideja za islam. Ovo fundamentalno razlikovanje, razdiob između dva avraamska pravoverja, izvire iz njihovog nuklearnog razumijevanja prirode Boga i njegove veze sa svetom. Prerazmatranje ove teme mora biti sistematsko, analizirajući bogoslovski osnovi, interpretaciju istih historijeskih ličnosti (Izusa/Ise i Marije/Marjam) i posljedice za religijsku praksu.

1. Kršćanstvo: Bogovoljenje kao središnje događanje u istoriji spasenja

U kršćanstvu Bogovoljenje — ne samo čudo, već centralno događanje svetske istorije, prevečno odluke Boga o spasenju čoveštva.

• Dogmatična esencija: Bog-Slovo (Logos), drugo Lice Presvetog Trojstva, prevečno rođeno od Oca, prima ljudsku prirodu, neslijanno i nerazdvojeno spajajući ju sa Božanskim u ličnosti (ipostasi) Isusa Krista. Ovo je formulisano u dogmatima Halkidonskog sabora (451. godina). Isus Kristos — pravi Bog i pravi Čovek u jednom liceu.

• Cilj i značenje: Cilj Vopćenja — ispitivanje. Bog postaje čovek, kako bi kroz Savu dobrovoljnu smrt i Vaskresenje pobedio greh i smrt, primirio padlo čoveštvo sa sobom i darovao mu mogućnost obogoženja (teozisa). «Bog je postao čovek, kako bi čovek postao bogom» (sveci Afanasije Veliki).

• Značenje Djeve Marije: Marija — ne samo majka proroka, već Bogorodica (Theotokos). Njezvo pristajanje («se, Služavko Gospodnje») postaje neophodno uslov za Vopćenje. Njezvo suverenost do, tokom i nakon rođenja ističe nadprirodni karakter događaja. Dogmat o Neporocnom Zачатku (1854. godina) u katoličanstvu tvrdi da je ona bila začeta bez prvog greha, kako bi postala dostojna amfora za Boga.

Evharistija je nastavak prisutnosti Isusa Krista, Krs je njegov iskupiteljski završetak, a ikona je njegovo vizualno svedočanstvo.

2. Islam: kategorično negovanje i alternativna paradigma

Islam se grade na princip apsolutne transcedentnosti i jednobožnosti (tauhid). Bilo koja misao o spajanju Boga sa stvarnim svetom, a posebno sa čovekom, se smatra najtežim grehom širk (mnogobojstvo, pridavanje Alahu soavtora).

• Dogmatična pozicija: Allah je apsolutno nepostiživ, nema slike, ne rodi ni ne rodi se. Isus (arapski Isa ibn Marjam) — jedan od najvećih proroka (rasul) i poslanika Allaha, ali samo čovek. Kuran jasno odbija Bogovoljenje: «Ne vjeruju oni koji kažu: «Vakat Allah je Mesija, sin Marije»... Ne vjeruju oni koji kažu: «Vakat Allah je treći iz tri»» (5:72-73).

• Interpretacija Rođenja: Istorija rođenja Isusa opisana je u Kuranu (sura 19) kao najveće čudo, koje potvrđuje svemoćnost Allaha, ali ne njegovo vopćenje. Isus rodi se od Djeve Marjam po reči Allaha («Buđi!»), tako kao što je Adam bio stvoren bez oca i majke. Ovo je čudo stvaranja, a ne spajanja priroda. Kuran izričito kaže da je Isus «ne više nego roba», kojem Allah je darovao milost (43:59).

• Značenje Marjam (Marije): Marjam u islamu — najveća od žena, uzor čistote, bogoslužja i pokorne. Ona je izabrana Allahom, ali je stvorenje. Njezvo suverenost pri rođenju Isusa ističe izuzetnost ovog prorockog znaka (ajata), a ne njena uloga kao Bogorodice. Termin «Bogorodica» za muslimane je košutnjen.

Spisak ključnih aspekata

Rezultat: neskladne paradigme

U kršćanstvu Bog žrtvno ulazi u svet, kako bi ga izliječio iznutra, delivši sa čovekom njegove patnje sve do smrti.

Serbia L^World Y G