Međunarodni dan dijaloga između civilizacija slavi se 10. lipnja. Ovaj dan je utemeljen od strane Generalne skupštine Ujedinjenih naroda 2015. godine po inicijativi niza zemalja zabrinutih zbog rasta ksenofobije, kulturalne netolerancije i sukoba na religijskoj osnovi. Ali što stoje iza te diplomatske formulacije? Dijalog između civilizacija nije samo vježljiva sastanak predstavnika različitih kultura. To je filozofija preživljavanja. U svijetu u kojem oružje može uništiti planetu nekoliko puta, a granice postaju sve prozornije za informacije i ljude, sposobnost dogovaranja na nivou vrijednosti postaje pitanjem života i smrti.

Od rata civilizacija do dijaloga

U 1990-ima američki politolog Samuel Huntington iznio teoriju „sukoba civilizacija“. On je predvidio da će nakon hladnog rata glavni sukobi biti između velikih kulturalnih blokova — zapadnog, islama, pravoslavnog, konfuzanetskog i dr. Kritičari su ga optužili za pesimizam i opravdanje sukoba. U odgovor je nastala koncepcija „dijaloga civilizacija“, razvijena od strane iranskog predsjednika Mohammada Khatamija i podržana od strane Ujedinjenih naroda. Idea: razlike ne bi trebale voditi do rata, one mogu postati izvor međusobnog bogatstva. Dijalog nije pokušaj izbrisati razlike, već pokušaj naučiti živjeti s njima. Ne „ti si takav kakav ja”, već „ja cijenim tvoju drugost“.

Filozofske osnove: Buber, Levinas, Bahtin

Dijalog kao filozofska kategorija razvijen je mnogim misliteljima. Martin Buber u knjizi „Ja i Ti“ je razdijelio odnose na „Ja-Ono“ (čovjek percepcijom drugog kao objekta, stvari) i „Ja-Ti“ (sastanak ličnosti, autentičan dijalog). Za dijalog civilizacija je potrebno preći od „Ja-Ono“ do „Ja-Ti“: vidjeti u predstavnika druge kulture ne „nositelja stranih običaja“, već saslušatelja. Emmanuèl Levinas je govorio o „etici lica“: lice Drugog poziva nas na odgovornost još prije nego što god bilo ikakvo analiza. Mihail Bahtin, ruski filozof, je uvelio pojam „dialošnosti“: svaka kultura živi samo u komunikaciji s drugima, ona ne može biti monopolist.

Praksa dijaloga: međunarodne organizacije i inicijative

Ujedinjene narode aktivno promoviraju dijalog civilizacija: postoji Alians civilizacija (UNAOC), programa „Dijalog između kultura“, godišnji forumi. UNESCO se bavi čuvanjem nematerijalnog naslijeđa, što također pridonosi međusobnom razumijevanju. Na regionalnom nivou: Europska unija i Liga arabskih država provode zajedničke kulturalne sezone. Rusija sudjeluje u dijalogu kroz ŠOZ, BRIKS, a također kroz dvostruke komisije za suradnju. Kritičari primjećuju da mnoge inicijative ostaju papirnate. Ali postoje uspjesi: na primjer, obnova drevnog grada Mosul u Iraku s učešćem arhitekta iz različitih zemalja — to je dijalog u praksi. Ili programa „Most kultura“ između Indije i Pakistana, gdje glazbenici i pjesnici nastupaju na obje strane granice.

Prepreke na putu: nacionalizam, ekonomsko neravnoteža, jezik

Dijalogu smetaju ne samo politički sukobi, već i dubinski psihološki barijere. Etnocentrizam: „naša kultura je bolja“. Strah od nepoznatog, koji lako postaje mržnja. Ekonomsko neravnoteža: kada jedna strana je siromašna, a druga bogata, dijalog često postaje diktat. Jezikovni barijer: čak i prilikom prevođenja značenja se iskrivljavaju. Na kraju, informacijske ratove: u društvenim mrežama obraz „čudesa“ konstruiran je kao neprijateljski. Zato je Međunarodni dan dijaloga između civilizacija 10. lipnja nije slavni dan, već podsjetnik o poslu koji treba napraviti.

Dijalog na nivou svakodnevice

Filozofija dijaloga mora proći u život svakog. To počinje s tim kako komuniciramo sa susjedima drugog vjeroispovijedničkog kruga, kako čitamo vijesti o drugim zemljama, kako se odnosimo do migranata. Jednostavni koraci: učiti strani jezik, putovati ne samo u hotelske objekte, već komunicirati s lokalnim stanovnicima, gledati filmove bez dubliranja (s titlovima), čitati knjige autora iz drugih kultura. Na internetu — ne oštariti „facebook-freunde“ zbog njihovih političkih stavova, već pokušati razumjeti. Dijalog civilizacija počinje s dijalogom dva ljudi. Međunarodni dan 10. lipnja je dobar razlog napisati pismo prijatelju iz druge zemlje ili otići na izložbu perzijskih miniatura.

Kritika koncepcije: dijalog ili novi imperijalizam?

Leva kritika: dijalog civilizacija često se koristi zapadom kao maska za navođenje svojih vrijednosti. „ćemo s vama dijaloguirati, ali prvo primite naše pravila igre“. Postkolonijalni teoretičari (Edward Said) upozoravaju: dijalog je moguć samo nakon prenošenja neravnotežnosti. Desna kritika (pristalci Huntingtona) tvrde da je dijalog nemoguć, jer su civilizacije previše različite. Milorad, bolje pojačavati vlastiti lagaj i pripremiti se za sukob. Ali u Ujedinjenim narodima prevladava mišljenje da nema alternativne mogućnosti za dijalog.

Uloga mladosti i nove tehnologije

Mladost manje je obuzeta starijim stереotipima. Programi razmjeni (Erasmus, Fulbright, AIESEC) tisuće ljudi su učinili svjetskim građanima. Društvene mreže omogućavaju pronalaženje jedinstvenih mislilaca u inozemstvu. Tehnologije prevođenja (Google Translate, DeepL) sakrivaju jezikovne barijere. Virtualna stvarnost omogućava „posjetiti“ stranu kulturu bez izlaska iz doma. Godine 2026. pokrenut je projekt „Dijalog u metavirтуalnosti“ — tamo se može virtualno sastati s predstavnika različitih kultura i raspravljati o zajedničkim problemima (klima, siromaštvo). To je novi nivo.

Završetak: dijalog kao odgovornost

Međunarodni dan dijaloga između civilizacija 10. lipnja nije još jedna datuma u kalendaru za izvještavanje. To je poziv. Poziv izići iz vlastite skorlupine, poslušati Drugog. Ne za to, da dođemo do jednomislišća (to je dosadno), već da razumijemo: svijet nije crno-bijeli. On je bojan. I u tome je njegova moć. Filozofija dijaloga uči: ja ne moram da se slažem s tebom, ali ja moram te slušati. I tada, možda, čovječanstvu ima šansu.

Permanent link to this publication: