Međunarodni dan dijaloga između civilizacija se slavi 10. juna. Ovaj dan je utemeljen od strane Generalne skupštine Ujedinjenih naroda 2015. godine po inicijativi nekoliko zemalja zabrinutih zbog rasta ksenofobije, kulturalne netolerancije i sukoba na religijskoj osnovi. Ali što stoje iza te diplomatske formule? Dijalog između civilizacija nije samo vježljiva sastanak predstavnika različitih kultura. To je filozofija preživljavanja. U svijetu gdje oružje može uništiti planetu nekoliko puta, a granice postaju sve prozvučnije za informacije i ljude, vještina pregovaranja na nivou vrijednosti postaje pitanjem života i smrti.

Od rata civilizacija do dijaloga

U 1990-ima američki politolog Samuel Huntington iznio teoriju «sukoba civilizacija». On je predvidio da će nakon hladnog rata glavni sukobi biti razvijavani ne između država-naroda, već između velikih kulturnih blokova — zapadnog, islamskog, pravoslavnog, konfucijanskog i drugih. Kritičari su ga optužili za pesimizam i opravdanje sukoba. U odgovor je nastala koncepcija «dijалогa civilizacija», razvijena od strane iranskog predsjednika Mohameda Hatamija i podržana od strane Ujedinjenih naroda. Ideja: razlike ne bi trebale voditi do rata, one mogu postati izvor međusobnog bogatstva. Dijalog nije pokušaj izbrisati razlike, već pokušaj naučiti živjeti s njima. Ne «ti si isti kao ja», već «ja poštuju tvoju drugoću».

Filozofske osnove: Buber, Levinas, Bachtin

Dijalog kao filozofska kategorija razvijen je mnogim misliteljima. Martin Buber u knjizi «Ja i Ti» je razdijelio odnose na «Ja-Ono» (čovjek smatra drugog kao objekt, stvar) i «Ja-Ti» (sastanak ličnosti, autentičan dijalog). Za dijalog civilizacija potrebno je preći od «Ja-Ono» do «Ja-Ti»: vidjeti u predstavnika druge kulture ne «nositelja stranih običaja», već saslušnika. Emmanuel Levinas je govorio o «etici lica»: lice Drugog poziva nas na odgovornost, još prije svakog analiza. Michail Bachtin, ruski filozof, je uveo pojam «dijalogizma»: svaka kultura živi samo u komunikaciji s drugima, ona ne može biti monologom. Dijalog nije samo razmjena informacija, već način postojanja.

Praksa dijaloga: međunarodne organizacije i inicijative

Ujedinjene narode aktivno promoviraju dijalog civilizacija: postoji Alijanca civilizacija (UNAOC), programa «Dijalog između kultura», godišnji forumi. UNESCO se bavi čuvanjem nematerijalnog naslijeđa, što također pridonosi međusobnom razumijevanju. Na regionalnom nivou: EU i Liga arapskih država provode zajedničke kulturalne sezone. Rusija sudjeluje u dijalogu kroz ŠOZ, BRIKS, kao i kroz dvustranske komisije za saradnju. Kritičari primjećuju da mnoge inicijative ostaju papirne. Ali postoje uspjehe: na primjer, obnova drevnog grada Mosul u Iraku s učešćem arhitekta iz različitih zemalja — to je dijalog u praksi. Ili programa «Mост kultura» između Indije i Pakistana, gdje glazbenici i pjesnici nastupaju po obje strane granice.

Prepreke na putu: nacionalizam, ekonomsko neravnoteža, jezik

Dijalogu sprečavaju ne samo politički sukobi, već i dubinski psihološki barijere. Etnocentrizam: «naša kultura je bolja». Strah od nepoznatog, koji lako se pretvara u mržnju. Ekonomsko neravnoteža: kada jedna strana je siromašna, a druga bogata, dijalog često se pretvara u diktaturu. Jezički barijer: čak i pri prevodu smisli se iskrivljavaju. Na kraju, informacijske ratove: u društvenim mrežama se oblikuje obraz «čudaka» kao neprijateljski. Zato Međunarodni dan dijaloga između civilizacija 10. juna nije samo praznik, već podsjetnik o radu koji treba učiniti.

Dijalog na nivou svakodnevice

Filozofija dijalogа treba da prodire u život svakog. To počinje s time kako se razgovaramo sa susjedima drugog vjeroispovijesti, kako čitamo vijesti o drugim zemljama, kako se odnosimo do migranata. Jednostavni koraci: učiti strani jezik, putovati ne samo u hotelsima, već i razgovarati sa lokalnim, gledati filmove bez dublježa (s titlovima), čitati knjige autora iz drugih kultura. Na internetu — ne oštriti «facebook prijatelje» zbog njihovih političkih pogleda, već pokušati razumjeti. Dijalog civilizacija počinje s dijalogom dvije osobe. Međunarodni dan 10. juna je dobar prilika da napišete pismo prijatelju iz druge zemlje ili ođete na izložbu perzijskih minijatura.

Kritika koncepcije: dijalog ili novi imperializam?

Levica kritika: dijalog civilizacija često se koristi zapadom kao maska za navođenje svojih vrijednosti. «ćemo s vama dijaloguirati, ali prvo primite naše pravila igre». Postkolonijalni teoretičari (Edward Said) upozoravaju: dijalog je moguć samo nakon prenošenja neravnoteže. Desna kritika (pristalci Huntingtona) tvrde da je dijalog nemoguć, jer su civilizacije previše različite. Milorad: bolje pojačavati vlastiti lagaj i pripremiti se za sukob. Ali u Ujedinjenim narodima prevladava mišljenje da nema alternativе dijalogu.

Uloga mladosti i nove tehnologije

Mladež manje je obuzdana starijim stereotipima. Programi razmjene (Erasmus, Fulbright, AIESEC) tisuća ljudi učinili su svjetskim građanima. Društvene mreže omogućavaju pronalaženje jedinstvenih mislilaca van granica. Tehnologije prevoda (Google Translate, DeepL) smanjuju jezičke barijere. Vrlo realnost omogućava «posjetiti» stranu kulturu, ne izlazeći iz doma. Godine 2026. lansiran je projekt «Dijalog u metaviselenu» — tamo se može virtualno susretati sa predstavnika različitih kultura i raspravljati o zajedničkim problemima (klima, siromaštvo). To je novi nivo.

Završetak: dijalog kao odgovornost

Međunarodni dan dijaloga između civilizacija 10. juna nije još jedna datuma u kalendaru za izvještavanje. To je poziv. Poziv izići iz vlastite skorlupine, slušati Drugog. Ne za to, da dođemo do jednomisli (to je dosadno), već za to, da razumijemo: svijet nije crno-bijeli. On je bojni. I u tome je njegova moć. Filozofija dijalogа uči: ja ne moram da se slažem s vama, ali ja moram vas slušati. I tada, možda, ljudstvo ima šansu.

Постоянный адрес данной публикации: