Baroman kao osnova kulture Afrike i Azije

Baroman — to nije samo muzički instrument. To je glas zemlje, puls zajednice, jezik na kojem govore bogovi i preci. U Africi i Aziji baroman nije odvojiv od rituala, rata, praznika i svakodnevnog života. Njegov zvuk proživa vekove, povezujući generacije. U ovoj članku ćemo krenuti u putovanje po ritmovima dva kontinenta, kako bi razumeli zašto baroman je postao osnovom njihove kulture.

Starije korijene: kada baroman je bio bog

Historija baroma počinje mnogo prije pisanja. Prvi udaraljki su se pojavili u Africi još u dobu neolita. Arheolozi pronađu glinene i drvene barome u grobnicama. Za drevne narode baroman nije bio instrumentom, već glasom duha. Njegov zvuk pozivao je kišu, izbacivao zle duhove, slijedio rođenje i smrt. U Aziji prvi baromi su se pojavili u Mezopotamiji i Indiji. Oni su se koristili u hramovima za probudživanje bogova. Baroman — to je veza sa nebom. I ta veza je sačuvana do danas.

Afrički baroman: glas sela

U Africi baroman je više nego samo muzika. To je sredstvo veze. Različiti ritmovi mogu prenijeti poruke na udaljenost do deset kilometara. Bubnjički jezici plemena bantu i joruba su razumljivi posvećenim. Udarci mogu obavestiti o rođenju, smrti, opasnosti ili prazniku. Bubnjar je poštovan čovjek. On čuva istoriju plemena. Njegove ruke su arhiv.

Djembe i dundun: ritmovi zapadne Afrike

Najpoznatiji afrički baromi su djembe (čaševasti, sa kožom kozle) i dundun (cilindrični, basni). Djembe se igraju rukama. Njegov zvuk može biti i zvučan, i dubok. Dundun se igra palicom, on daje ritam. zajedno oni stvaraju poliritmiju, koja pokreće sve tijelo. U Mali, Gvineji i Kot-d’Ivuaru bubnjički ansambli pratе sva važna događanja: od svadbi do sahrana.

Azijatski baroman: teatar i meditacija

U Aziji baroman je došao u hramove, a zatim — na scene teatara. U Japanu tajko (veliki baroman) se koristi u sinotističkim ritualima i u teatru no. Njegov zvuk treba očistiti prostor. U Indiji tabla — to nije samo baroman, već muzički jezik. Složeni ritmovi table mogu imitirati ljudsku reč. U Kini su se baromi koristili u vojnim ciljevima za prenos naredbi u borbi. Danas pekingска opera je nemoguća bez bubnjičkog pratećeg akompanjenja.

Baroman i zajednica: kada ritam postaje jedinstvo

U afričkim i azijatskim kulturama baroman nije soljni instrument. On ujedinjuje. U krugu bubnjaraca svaki ritam dopunjuje drugi. To je metafora društva: svaki čovjek je dio celog. Bubnjičke ceremonije približavaju ljude, stvarajuju granice. U njima učestvuju i stari, i djeca. To je prenošenje tradicije kroz tijelo.

Baromski bor kao poruka precaka

U Africi i Aziji baroman je često korišten kao način komunikacije sa duhovima. U ritualima vudu u Beninu bubnjički ritmovi pozivaju duhove. U budističkim samostanima u Japanu baroman čita sutre. Udarci baroma strukturisaju vrijeme molitve. U hinduističkim hramovima baroman buditi bogove. Baroman je most između zemaljskog i nebeskog.

Modernost: od rituala do scene

Danas baroman izišao je izvan rituala. On postao je dio svjetske muzike. Afrički ritmovi zvuče u jazzu, fanку, pop muzici. Azijatski baromi — u kinoležnim soundtrackovima i modernoj elektronici. Ali čak i u koncertnim salama baroman sačuva vezu sa prošlošću. On nastavlja ujedinjavati ljude, izazivati emocije, probuditi staru memoriju.

Baroman nije samo instrument. To je puls čovječanstva. Njegov ritam zvao je, kada nisu bili gradovi, i će zvati, kada gradovi izbace. On govori jezikom koji razumiju svi. Zato što srce svakog od nas biče u ritmu baroma.

Permanent link to this publication: