mi smo navikli misliti o krizu kao katastrofi. Gubitak posla, prekid odnosa, bolest, smrt bliskog — sve to se smatra krajem sveta. Ali što da bi kriza bila neka početak, a ne kraj? Što da bi upravo u trenutku raspada starih svetova rođena nova ličnost? Psiholozi i filozofi to nazivaju «emergencijom» — pojavom novog kvaliteta, koji nije bio ranije. U ovoj članku ćemo raspravljati kako kriza postaje točkom sakupljanja nove identiteta.

Zašto mi se bojimo kriza

Strah pred krizom je strah pred nepoznatim. Ne znamo tko smo bez posla, bez partnera, bez naviklog rasporeda. Gubitak vanjskih opora otkriva unutrašnju prazninu. mnogi pokušavaju zatupiti taj strah — alkoholom, poslom, novim odnosima. Ali izbегavanje kriza ne daje rasta. Samo što prihvatimo krizu kao danost, možemo početi da je prolazimo. Prvi korak je prestati nazivati krizu «problemom» i nazvati je «prekidom».

Stadijumi prolaska kriza

Kriza je proces. ima joj fazе. Prvo — negacija. «To ne može biti». Zatim — gnjev. «Zašto ja?». Zatim — trgovina. «Ako učinim to, sve će se vratiti». Zatim — depresija. A zatim — prihvat. samo na fazi prihvata započinje rođenje novog. Ali ne možemo preskočiti fazе. njih treba proživjeti. Proživjeti — ne znači zaglupiti se. važno je osjećati, ali ne da se otjeđuje sa osjećanjima. Kriza nije vi, to je ono što se događa sa vama.

Kriza kao uništenje lažnog «ja»

Do kriza živimo u svetu iluzija. Vjerujemo da smo zaštićeni, da je naša ličnost stabilna. Kriza uništava tu iluziju. Ali zajedno s lažnom zaštitom uništava i lažnu identitet. Prestajemo biti «onaj tko radi u ovoj kompaniji», «onaj tko je u tim odnosima». Ostajemo bez uloga. I to je strašno. Ali upravo u toj praznini počinje proizrađivati stvarno «ja». To koje ne ovisi o vanjskim atributima. Oni koji su prošli kroz krizu kažu: «Postao sam sobom samo nakon što sam izgubio sve».

Uloga patnje u rođenju ličnosti

Bol nije neprijatelj. To je signal. On kaže da staro više ne radi. mnogi filozofi (od Dostojevskog do Njese) pisali su o tome da je patnja škola. U patnji se susrećemo sa time što ne možemo kontrolirati. I to sviđanje nije slabaća, već moć. Ono nam dopušta da prestanemo boriti se sa stvarnošću i da počnemo da djeluje sa njom na novim uslovima. Rođenje nove ličnosti uvijek je bolno. Ali kao što dijete ne može rođiti bez skupova, tako i nova ličnost ne može rođiti bez kriza.

Resursi unutar kriza

U krizi postoje resursi. Prvo — vrijeme. Kada se ruši navikli uzorak, nastaje pauza. Možemo se pogledati. Možemo se postaviti pitanja: «Tko sam ja zaista? Što želim?». Drugo — dubina. Kriza sakrije površinske slojeve. Počinjemo vidjeti to što prije nismo primjetili. Treće — sloboda. Ako je sve rušilo, nema što izgubiti. Zato možemo rizikovati. Kriza daje šansu da započnemo ponovo — ne sa nula, već sa iskustvom.

Kako pomoći sebi u krizi

Prvi korak je dati sebi pravo na slaboću. Ne treba biti snažan 24/7. Možete plakati, zlijeđivati, bojati se. Drugi korak je ne zatvarati se. Dijeliti sa onima koji ne obesčevaju. Treći korak je ne brziniti se. Novo rođenje ne dolazi za tjedan. Četvrti korak je tražiti smisao. Čak i ako ga ne vidite, možete ga «stvoriti». Peti korak je brinuti se o tijelu. Hrana, san, šetnje — one nas drže u stvarnosti. Šesti korak je dopustiti sebi biti drugačiji. Ne onaj tko ste bili prije kriza.

Kriza kao vakcina od straha

Oni koji su prošli kroz krizu prestaju se bojati. Jer znaju: mogu izdržati. Kriza postaje iskustvo koje čoveka čini više otpornim. To ne znači da nakon kriza neće biti boli. Ali to znači da kod ljudi postaje «imunost» na strah. Oni znaju da čak i ako sve rušilo, mogu preživjeti, a zatim — rasti. To znanje je bescenjno. Ono se ne daje u knjigama. Ono se daje samo kroz prolaz.

Kriza nije točka. To je crta, iza koje počinje nova knjiga. U njoj može biti teško, bolno, nepozнатo. Ali u njoj je jedno, što prije nije bilo — vi sami. Ne onaj tko ste znali, već onaj tko još niste znali. I to otkriće — najvažnije što se može dogoditi u životu.

Постоянный адрес данной публикации: