Skupite listić mjede, razmijesite ga između prstiju i udišite. Taj svježi, probojni miris, poznat svakom još od djetinjstva, može trenutno nas prebaciti u ljetni vrt, do babilčine čajevice ili do šalice hladnog limonada na terasi. Mjeda je jedna od najstarijih i najdražih začina na svijetu. Njezno cijenili su drevni Egipćani, Grki i Rimljani, o njoj su spominjali u svojim djelima Plinije i Hipokrat. Ali ako u medicini i kozmetologiji mjeda je priznati liječnik, tada u kuhinji je pravi kameleon. Može biti i nježna, i odaje, i slatka, i oštra, i čak mesna. Mjeda ne samo dodaje ukus — ona stvara raspoloženje.
Prije nego što krenete na kuću, vrijedi razjasniti vrste. Najčešće se susrećemo s dva tipa: perčka mjeda i kudriavac mjeda (ili kudriavac). Perčka je najčešća. Imala je jarki, \"agresivni\" mentolov ukus, koji je tako dobar u čajima, koktajlima i slatkišima. Kudriavac je nježniji, gotovo ne daje mentolovog hlađenja, ima više nježanog, slatkog mirisa. Često se koristi u salatama, juhim i sosovima, gdje ne prebilir, već samo otješčava drugi sastojke.
Postoje i drugi, manje poznati, ali ne manje zanimljivi tipovi: jabučna mjeda s voćnim tonom, čokoladna mjeda s prskavim nijansom, ljevanska mjeda s citrovskim akcentom. Svaka od njih je novi alat u rukama kuhara, koji dozvoljava rješavanje različitih kuharskih zadataka.
Počnimo s najočvidnijim — s napitcima. Mjedični čaj, vjerojatno prvo što nam dođe na um. Ali i ovdje je mjesto za kreativnost. U Maroku se mjeda zavaruje s zelenim čajem i ogromnim količinom šećera — to nije samo napitak, već ritual gostoprimstva. U Engleskoj se mjeda dodaje u znameniti čaj s mlijemom, kako bi mu dao laganu pikantnost. A u Turskoj se pije mjedični čaj s limonom i medom — on se smatra najboljim sredstvom protiv gripe.
Ali mjeda nije samo topli napitak. U svijetu hladnih koktajla ona je jedna od glavnih zvijezda. Sjećamo se slavnog \"Mojito\": mjeda ovdje nije samo ukrašavanje, nego ključni sastojak, koji zajedno s limonom i rumom stvara neprepoznavljiv ukus. Ili \"Mjedični julep\" — klasika američkog juga, gdje se mjeda nježno razmijesita s šećerom i podaje sa raspršenim ledom.
Čak i običan limonad s mjadom, komadićima ogorka i ledom pretvara se u izrazito napitak. Mjeda osvježava, ona daje osjećaj čistoće i svježosti, i zato je tako dobra u ljetnom izborniku.
U salatama mjeda nije samo dekor, već vкусni kontrapunkt. Ona se izvrstno kombinira s rajčicama, ogorkama, slatkim paprikom i bijelim lukom. Pokušajte dodati nekoliko listića mjede u klasičnu grčku salatu — i čujete kako naviknuto jelo zvuči na novi način. Ona se izvrsno dopunjava s solenom feto i aromatičnim olivnim uljem.
U tajskim salatama često se mjeda susreću s limonom, čilijem i ribnim soсом — ovo kombiniranje izbijeva vuksove receptore i ostavlja dugotrajno poslijevukso. U vijetnamskoj kuhinji se mjeda i koriandar koriste u jelim s rižnom papirnom, gdje oni daju ležinu i svježnost.
Mjeda iznenađujuće je dobra i u toplim jelovima, posebno u istočnoj i sredozemnom kuhinji. U Maroku se dodaje u tazzin — ragu od ovca ili pilića s voćem i povrćem. Mjeda ne prebilir, već samo otješčava začine i slatkost sušenih voća. U turskoj i grčkoj kuhinji mjeda je obvezan sastojak u posutim povrćima (dolme), rižnim jelovima i čak u juhim. U talijanskoj kuhinji se mjetni sos podaje s pečenim jagnjetom — to je klasika koja ne gubi aktualnost stoljećima.
Posebnom pažnjom zaslužuje mjeda s bobičastim. Grožđe, soja, čičerica s mjadom — to je klasika istočne kuhinje, gdje zelenina pomaže apsorbirati teški biljni proteini. U engleskoj kuhinji često se mjeda dodaje do zelene grahove — to je postala već natprirodna tradicija.
U svijetu slatkih mjeda je trend koji ne stari. Mjetno sladoled, mjetni čokolad, mjetna pirošnica, mjetno žele — sve to je već dugo postalo klasikom. Mjeda ide izvrsno s čokoladom: ona ističe njegovu dubinu i ujedno osvježava, ne dopuštajući ukusu postati prilivnim. U talijanskom slatkom \"granatu\" mjeda i limun — to je duet koji oživljava i raduje.
Mjedu se dodaje u tečno kolo, u keksice, u kremu i u glazuru. A likervi i destilati na mjadi — to je zaseban svijet, gdje se ona otkriva na novi način, s tonima karamela i bilja.
Mjetni sos, posebno s octom i šećerom, je klasika engleske kuhinje koju se podaje s pečenom ovcom. U Grčkoj i na Balkanu se mjeda dodaje u sosove na osnovi jogurta — to je idealni prilog mesu i povrću.
Mjedu se također može konzervirati. Sušena mjeda gubi dio svog mentolovog udara, ali održava miris. Može se dodavati u marinade, u solonine, u kompoti i čak u sladolik. Posebno ukusno postaje sladolik od jabuka ili smokva s mjadom — to je desert koji iznenađuje čak iskusne gurmanske.
Da bi mjeda nije izgubila svoj ukus, dodajte je u toplu jelu u zadnjoj fazi pripreme. Pri dugom zagrijavanju ona gubi miris i može dati gorčinu. U hladna jela i napitke je bolje staviti mjedu direktno prije slavljenja, kako bi ostala svježa i krušta. Ako koristite sušenu mjedu, zapamtite da je koncentriranija, i treba je manje. I, naravno, najaromatnija mjeda je ta koju ste skupili izravno iz vrtu.
Mjeda je univerzalni pomoćnik na kući. Ona je prikladna i u strogoj klasičnosti, i u odaje fuziji, i u domačem ujetu, i u kuharskom iskusu. Ona se ne boji susjedstva ni s mesom, ni s slatkišima, ni s alkoholom. Ona je jednostavna za korištenje, ali daje beskrajne mogućnosti za kreativnost. A njezin svježi, bodoći ukus čini svako jelo malo življivijim, lakšim i sretnijim. Dodajte mjedu u vašu kuharsku životu — i vidjet ćete kako naviknuti recepti zasvijetli novim bojama.
New publications: |
Popular with readers: |
News from other countries: |
![]() |
Editorial Contacts |
About · News · For Advertisers |
Serbian Digital Library ® All rights reserved.
2014-2026, LIBRARY.RS is a part of Libmonster, international library network (open map) Keeping the heritage of Serbia |
US-Great Britain
Sweden
Serbia
Russia
Belarus
Ukraine
Kazakhstan
Moldova
Tajikistan
Estonia
Russia-2
Belarus-2