Opće ljudske vrijednosti u filozofiji Bertranda Russella: između skepticizma i kosmopolitskog humanizma

Uvod: kritika dogmatizma i potraga za racionalnim temeljem

Bertrand Russell (1872.–1970.) – britanski filozof, logičar, matematičar i društveni djelatnik – pristupao je pitanju općih ljudskih vrijednosti ne kao moralist koji proglašava gotove istine, već kao skepticizam-racionalist. Odbacivao je nadnaravno utemeljenje morala (vjerske dogme) i intuicionističke teorije, nastojeći pronaći čvrst temelj za vrijednosti u ljudskim potrebama, zdravom razumu i empirijskom znanju. Njegov pristup može se nazvati znanstvenim humanizmom ili kosmopolitskim racionalizmom, gdje se univerzalne vrijednosti izvode ne iz autoriteta, nego iz analize uvjeta ljudskog prosperiteta i suživota.

Kritika apsoluta i relativizam činjenica nasuprot univerzalizmu ciljeva

Russell je bio oprezan s pojmom „apsolutnih vrijednosti“. U djelu „Znanost i religija“ tvrdio je da je pogrešno pripisivati vrijednost stvarima same po sebi, izvan odnosa prema nečijim željama. Međutim, to nije značilo moralni relativizam. Njegov stav može se formulirati ovako: vrijednosti su relativne ljudskoj prirodi i uvjetima opstanka vrste, ali s obzirom na sličnost tih uvjeta za cijelo čovječanstvo, one dobivaju de facto univerzalni karakter.

Russell je izdvajao dva izvora morala:

Društveni instinkti (simpatija, suradnja), koji imaju korijene u biološkoj evoluciji.

Razum, koji omogućuje razumjeti da zadovoljavanje želja drugih i suradnja vode do potpunijeg zadovoljenja i mojih vlastitih želja na dugoročnoj razini.

Stoga su za Russella opće ljudske vrijednosti ne božanske zapovijedi, nego racionalni principi opstanka i dobrobiti ljudske zajednice.

Ključne opće ljudske vrijednosti: jezgra Russellove etike

Iz ovog pristupa može se izdvojiti nekoliko temeljnih vrijednosti u Russellovoj filozofiji.

1. Razum (Reason) kao najviša vrlina

Razum za Russella je glavni alat za rješavanje ljudskih problema i temelj svake istinske morala. Vrijednost razuma leži u njegovoj sposobnosti:

Ugušiti destruktivne strasti (fanatizam, žeđ za moći, agresiju).

Pronalaženje kompromisa i nepristrano vrednovanje činjenica.

Služiti kao temelj za znanstveno upoznavanje svijeta, koje bi zauzvrat trebalo voditi poboljšanju ljudskog života.

Primjer: U svom poznatom članku „Zašto nisam kršćanin“ Russell kritizira vjersku dogmatiku ne s pozicije druge dogme, nego upravo s pozicije razuma, empirizma i logičke dosljednosti, tvrdeći da slijepa vjera sprječava slobodnu potragu za istinom i često služi opravdanju patnji.

2. Suosjećanje (Compassion) i smanjenje patnje

Russell je smatrao da temeljni cilj etike treba biti smanjenje patnje u svijetu. Pisao je: „Dobar život je život nadahnut ljubavlju i vođen znanjem“. Pri tome je „ljubav“ shvaćao ne samo kao osobni osjećaj, nego i kao aktivno, univerzalno suosjećanje (benevolencija) – želju dobra za druge. Ova vrijednost izravno proizlazi iz sposobnosti za simpatiju i racionalnog razumijevanja da je patnja zlo, gdje god se dogodila.

Zanimljiva činjenica: Tijekom Prvog svjetskog rata Russell je zauzeo pacifistički stav, zbog čega je otpušten s Cambridgea i zatvoren. Njegova antivojna aktivnost bila je izravna posljedica vrijednosti suosjećanja i vjere da razum treba tražiti načine rješavanja sukoba, a ne njihovu eskalaciju.

3. Sloboda (Freedom) mišljenja i samoizražavanja

Sloboda za Russella je nužan uvjet za ostvarenje razuma i osobni razvoj. Prijetnje slobodi vidio je u tri oblika: vjerski dogmatizam, politička tiranija i ekonomska eksploatacija. Njegovo klasično djelo „Sloboda i organizacija“ istražuje te prijetnje. Posebno je inzistirao na slobodi mišljenja i govora, bez kojih nije moguće ni znanstveno upoznavanje ni zdravo društvo.

4. Pravednost (Justice) kao nepristranost

Russell je pravednost shvaćao ne u platonovskom ili vjerskom smislu, nego kao princip nepristranog uvažavanja interesa svih uključenih strana. Razuman i suosjećajan čovjek, po Russellu, neće davati prednost svojim interesima ili interesima svoje grupe samo zato što joj pripada. To je univerzalna vrijednost koja proizlazi iz sposobnosti racionalnog generaliziranja.

5. Znanstveni duh i sumnja (Scepticism)

Vrijednost sumnje i spremnosti na preispitivanje uvjerenja u svjetlu novih dokaza – dio je kulta razuma. Dogmatizam, prema Russellu, izvor je većine društvenih zala (ratova, progona). Znanstvenu metodu, temeljenu na dokazima i falsificiranosti, smatrao je etički superiornom u odnosu na bilo koji drugi pristup utvrđivanju istina.

Utemeljenje univerzalnosti: kroz što prolaze te vrijednosti?

Russell nije smatrao te vrijednosti „urođenim idejama“. Njihov univerzalni status počiva na dva stupa:

Zajedničkost ljudske prirode: Svi ljudi nastoje izbjeći patnju, posjeduju u različitoj mjeri sposobnost za simpatiju i ovise o suradnji za preživljavanje.

Utilitarno-racionalni izračun: Razumno biće koje razumije međusobnu povezanost svijeta vidi da život u društvu izgrađenom na razumu, suosjećanju i pravednosti više doprinosi zadovoljenju njegovih vlastitih dubokih potreba za sigurnošću, razvojem i srećom nego život u društvu nasilja, prijevara i ugnjetavanja.

Praktična realizacija: politički i društveni aktivizam
Russellova teorija vrijednosti nije bila kabinetna. On ju je ostvarivao u životu kao javni intelektualac i aktivist:

Borba za sekularno obrazovanje i prava žena.

Aktivan antivojni i antiimperijalistički stav (protiv Vijetnamskog rata, za nuklearno razoružanje u okviru Pugvoškog pokreta).

Podrška društvenim reformama usmjerenima na smanjenje gospodarske nejednakosti (simpatizirao je s sindikalnim socijalizmom).

Njegov poznati manifest, napisan zajedno s Albertom Einsteinom, pozivao je vlade da odustanu od rata i rješavaju sukobe mirnim putem, što je bilo izravno izražavanje njegovih vrijednosti razuma, suosjećanja i pravednosti u međunarodnim odnosima.

Zaključak: humanizam bez iluzija

Opće ljudske vrijednosti u teoriji Bertranda Russella su projekt racionalnog humanizma, lišenog metafizičkih temelja. One nisu dane odozgo i nisu tajni zakoni svemira. To su razumni konvencije koje je čovječanstvo (i nastavlja) razvijati kako zajednički život na ograničenom planetu ne bi postao pakao. Njihova snaga nije u svetosti, nego u praktičnoj svrhovitosti i usklađenosti s onim aspektima ljudske prirode koji vode stvaranju, a ne uništenju.

Russellova filozofija podsjeća da su vrijednosti krhke i zahtijevaju stalnu zaštitu razuma od iracionalnih strasti. U suvremenom svijetu, razderanom novim oblicima fanatizma i iracionalnosti, njegov poziv na razum, suosjećanje, slobodu i pravednost, utemeljen ne na vjeri, nego na hladnoj analizi ljudskih potreba, zvuči jednako aktualno kao i prije stoljeća. To je humanizam za odrasle, koji preuzimaju odgovornost za svoje vrijednosti i spremni su ih braniti snagom argumenta, a ne snagom oružja.

Permanent link to this publication: