Porazba. To riječ koju sportaši nevoljevi više od ozljeda. Paći u finalu, promašiti na zadnjoj minuti, ne uzeti visinu. Reakcija na poraz je lakmusova papira karaktera. I ona je različita kod svih sudionika procesa: najboljeg sportaša, njegovog trenera, pristaša i obitelji. Raspravljamo o psihologiji neuspjeha.

Sportaš: od groma do prihoda

Prva reakcija je negacija. «To nije moglo biti moglo se dogoditi», «Me su suđili», «Sudija je pogriješio». Zatim gnjev (loma raketu, udara po grusci, plače u garderobi). Trgovina («ako bih ne zaražio...»). Depresija («Ja sam ništavac»). I tek onda prihoda: «da, poražio sam, moram raditi dalje». Neki prolaze godinama kroz fazu prihoda. Profesionalci, kako pravilo, prebacuju se brzo — kroz 15-20 minuta nakon utakmice. Oni znaju da se samobičenje ne mijenja rezultat. Ali postoje i ti, koji se psihološki slomljuju nakon velikog poraza (npr. gimnastičarka koja je pala s gruda na Olimpijadi, završila je karijeru).

Trener: vanjska mirnost i unutarnja burja

Trener nema prava pokazivati očaj. On mora doći, objaciti, reći «ništa strašno, to se događa». Čak i ako unutar sebe vrući. Trener zna da će njegova reakcija odraziti na tim. Glavno nije ništovati trud sportaša. Ne govoriti «ti nisi spreman, ja sam rekao». Umjesto toga: «razmatrimo greške, zaključujemo izvode». Zadatak trenera je brzo prebaciti pažnju na budućnost. Ako on sam padne u isteriku (šutre butile, oštrči sudjeve), gubi autoritet. Nakon poraza trener često se zatvara u uredu, kako bi sam izgubio svoju bol u samotnosti.

Pristaše: od agresije do tišine odlaska

Reakcija pristaša može biti različita. Sportaški pristaše (ne huligani) mogu počastiti tim, čak i ako poraženi, — za samoodanu. Ali mogu i prozvati i otići 5 minuta prije kraja. Na društvenim mrežama počinje val kritike: «trener u odstupu», «igraci nisu ničemu sposobni». Pristaše-ekstremisti mogu organizirati bitku s pristašama pobednika, zapaliti vozilo, uništiti kavani. Takve reakcije hrane osjećaj nespravednosti i stadijski instikt. Najadekvatniji pristaše iste večeri pišu u javnosti: «Mi s vama, dečki, idući put će uspjeti».

Obitelj: tiša luka ili dodatan pritisak