Svetač mučenički Timotej, episkop Pruski: svjedok vjere među pагanskim vatrema

U povijesti kršćanstva postoje imena koja nisu zapisana na naslovnice velikih sabora, ali bez kojih bi ti sabori bili nemogući. Jedno od takvih imena je svetač mučenički Timotej, episkop grada Pruse u Vifiniji. On nije bio teolog-polemicist, nije ostavio za sobom tomova djela, nije osnovao manastira svjetskog značenja. Ali bio je pastir koji je prihvatio mučeničku smrt za Krista i postao primjer tvrdoće duha za cijeli region. Život, patnje i posmrtno slavljenje njegovo — to je mala, ali svjetljava stranica u knjizi ranokršćanskog mučeničanstva.

Vifinija i grad Prusija: povijesni kontekst

Vifinija je povijesna oblast na sjevero-zapadu Male Azije, uz obalu Mramornog mora. To je bila plodna, gusto naseljena pokrajina koja je u različitim vremenima ulazila u sastav različitih država. Do II–III stoljeća n.e. Vifinija je već bila duboko romanizirana, ali je sačuvala svoje istočne tradicije. Grad Prusija (danas Bursa u Turskoj) je bio važan administrativni i trgovački centar. Ovdje su kršćanske zajednice nastale još u apostolskim vremenima, a do IV stoljeća one su bile dovoljno snažne, iako su bile izložene periodičnim progonima.

Vrijeme službe Timafeja se odvija pod vladavinom cara Julijana Odbjegavatelja, koji je poduzeo zadnju i očajnu pokušaj vratiti Rimsku imperiju na pагanstvo. Baš u ovaj period mnogi kršćanski episkopi, presvetitelji i svijetliki su prihvatili mučenička kruna. Timafej je jedan od njih.

Tko je bio Timafej Pruski

O svetom Timafeju sačuvano je malo pisanih svjedočanstava. Glavni izvor je njegovo životopis, koje je dio drevnih sinaksara i menaja. Poznato je da je Timafej bio izabran na episkopsku katedru Pruse u vrijeme kada je kršćanstvo već legalizirano, ali ugrožaja je još uvijek bilo. Bio je čovjek duboke vjere, obrazovan i poštuje od strane kršćana, ali i pагanaca zbog svoje iskrenosti i milosrđa. Međutim, s dolaskom cara Julijana položaj kršćana se naglo promijenio. Car je zahtijevao obnovu pагanskih kultova, i oni koji su se odbili prinositi žrtve starim bogovima, su bili izloženi progonima.

Timafej se našao pred teškim izborom: prinositi žrtvu pагanskim bogovima i sačuvati život — ili ostati vernim Kristu i poginuti. Izbor je napravio instantno i jednoznačno.

Ispovijest pred sudom

Po naredbi lokalnog vladara su Timafeja zarobili i vodili na sud, gdje su od njega tražili odrećenje. On je odbio naotrez. Vladar je pitao: «Tko si ti?», a Timafej odgovorio je smelo: «Ja sam episkop kršćanske Crkve». Zatim su mu ponuđili napustiti svoje jednovjernike i prinositi žrtvu Zeusu. Timafej je odgovorio da ne može pokloniti se mrtvim idolima, jer Jedan Bog je Stvoritelj neba i zemlje, i da će uvijek služiti njemu.

Zatim su počeli s mučenjem. Ga su bili bili bili bijeni i mučeni, ali on je mučeno izdržavao hrabro, pozivajući Bogu. Kada su mučitelji shvatili da ne mogu ga skloniti do odrećenja, su mu iznijeli smrtni prilog. Ga su obesili, i tako je završio svaj svaj na zemlji.

Posmrtna slavljenja i čuda

Uskoro nakon smrti su njegovo tijelo sačuvali s počastima i pokopali. S vremenom su njegove moći proslavljene iskrcenjivanjima. Prema životopisu, mnogi bolni, koji su se obracali za molitvu, su dobili olakšanje i čak potpuno oporavak. Posebno mnogo čuda se dogodilo s onima koji su izgubili nadu na izliječenje. Ljudi su ga vidjeli ne samo kao starog mučenika, nego i kao živog zastupnika.

U bizantskim vremenima njegova spomenica je široko poštuvala na cijelom teritoriju Vifinije. Dni spomena svetog Timafeja — 4. rujna i 23. lipnja — su uključeni u bogoslužbene knjige. U Carigradu su u njegovu čast posvećeni crkve, u koje su stizali pjećnici. Smatralo se da njegove moći imaju poseban utjecaj isključivo izgonjati demone i liječiti duševne bolesti. Mnogi od tih svjedočanstava su došli do nas u bizantskim aгиografskim zbirkama.

Duhovno značenje podviga Timafeja

Podvig Timafeja nije bio slučajno herojsvo — to je bila duboka unutarnja uvjerenost. Znao je što će ga čekati, i šao je na smrt s otvorenim očima. Ali upravo ta osviještenost i činila je njegovo mučeničanstvo svjedočenjem za cijeli grad. Prusija je bila veliki trgovački centar, gdje su se srećali ljudi različitih kultura i vjerovanja. I kazna kršćanskog episkopa je privukla pozornost mnogih pагanaca, koji su postali svjedoci hrabrosti i vjere. Postoje informacije da su se neki od njegovih palaca već nakon njegove smrti okrenuli prema kršćanstvu.

Svetač mučenički Timafej je primjer onoga kako nevidljiva duhovna borba pobjeđuje ne snagom oružja, nego snagom duha. On nas podsjeća da se vjera isprobija ne u blagovremena, nego tada kada je na koncu život. I u ovom smislu njegov primjer je aktualan za sve kršćane — neovisno o dobi.

Spomen u savremenoj crkvenoj tradiciji

Danas se spomen svetog mučeničkog Timafeja slavi 23. lipnja (po starijem stilu — 10. lipnja). U taj dan u pravoslavnim crkvama se održava bogoslužba s čitanjem njegovog životopisa. njegovo ime je u kalendari ruske, carigradske, Aleksandrijske i drugih pravoslavnih Crkava. U grčkim menejima mu su posvećena himna koja ga slavi kao stub vjere. Tradicionalno u taj dan vjernici traže njegovo zastupništvo pred Bogom — posebno oni koji se bore s ugonjetom ili podliježu progonima zbog vjere.

Svetač mučenički Timafej je jedan od onih svetaca koji nas podsjećaju na neprekidnost apostolske tradicije. On nije bio samo povijesna ličnost, nego živuća veza u lanцу prenosa vjere. I njegova spomenica, pažljivo čuvana Crkvom, nastavlja inspirirati nove mučenike i ispovednika. Značimo ga i molimo ga, da nas osnaži u vjeri i pomaže nam biti spremnim nositi svjedočenje pred ljudstvom.

Постоянный адрес данной публикации: