«Hvala». Jednostavno reč. Ali za neke ljude postaje teži od grede. Oni ne mogu ispružiti to iz sebe. A «molim te» zadržava se u grlu. «Oprosti» izaziva panični hlad. To nije neobrazovanost ni neobrazovanost. To je strah od vježljivih riječi. Prava fobija, koja ima svoje uzroke i posljedice. Zašto ljudi boje da zahvaljuju, izvinjavaju se i pozdravljaju? I kako s tim živjeti?

Što je strah od vježljivih riječi

Ovaj fenomen nema službenog medicinskog naziva, ali njegovi simptomi su poznati mnogima: pojačano srčano bićenje prije nego što kažete «zdravo» nepoznanome; strah da će «molim te» zvučati slavoborno; osjećanje da «hvala» vas čini obvezanim. Čovjek izbjegava situacije gdje se zahtjeva vježljivost: ne ulazi u trgovine gdje treba zahvaliti prodavaču; ne zove u usluge; propušta svoju red u klinici, samo da ne kaže «oprosti». To nije sociopatija, već hipertrofična osjetljivost na društvene rituale.

Psihološki korijeni

Prva razloga — strah od zavisanosti. «Hvala» je priznanje da vam su pomoćni. Za hipernezavisnog čovjeka je to neiznosivo. On misli da bi sve trebao raditi sam, a strana pomoć je udar po samosebnici. Druga razloga — strah od odbačanja. Možda će na «molim te» odgovoriti grubo? Možda «oprosti» neće biti prihvaćeno? Bolje ne rizirati. Treća — perfekcionizam. Čovjek se boji da će njegova vježljivost biti nedovoljno iskrenom, nepravilno intoniranom, i da će nad njim smješiti. Četvrta — dječja trauma: u obitelji su vježljive riječi korištene kao manipulacija («kaži hvala, inače…») ili se šalile («kako ti je vježljivo, direkti lord»).

Kulturalni kontekst

U nekim kulturom se vježljivost smatra slabnošću. U postsovjetskom prostoru često se čuje: «ne treba ovih cеремonija», «što ti, na poklon iduš?». Vježljivost se asocira s prислужničestvom, s «lomljenjem šapke». Zato se mnogi razvile refleks: vježljiv = lažan. Na tom pozadini strah od vježljivih riječi postaje način za zaštitu vlastitog dostojanstva. Čovjek miješa vježljivost s učenjem. Iskreno «hvala» mu — to je priznanje da je ispod drugog.

Kako prepoznati strah od vježljivih riječi kod sebe i drugih

znakovi: čovjek koristi grube ili neutralne izraze umjesto vježljivih («daj» umjesto «molim te, prenesi»); odvodi oči, kad treba reći «zdravo»; brzo izgovara «hvala» i zatim se odvori; izvinjava se samo šepotom; nakon prisilne vježljivosti osjeća osjećaj iscrpljenosti ili groma. Takovi ljudi često izgledaju nedruštveni, ali zapravo se boje. U teškim slučajevima mogu uopće prestati izlaziti iz kuće, kako bi se izbježali situacije zahtijevajuće vježljivost.

Posljedice za život

Izbjegavanje vježljivih riječi vodi do društvene izolacije. Ljudi ne zarađuju nove prijatelje, jer ne mogu reći «prijetno se upoznajemo». Loše se razvijaju odnosi na poslu: šef smatra podređenog neodgovarajućim zahvalnim, kolege — arogantnim. Ne uspijevaju zaštiti svoja prava u uslugama, jer čovjek ne može ispričati vježljivo, ali tvrdo tražiti. U privatnom životu — nemogućnost tražiti oprost uništava pare. Bojazn od vježljivosti može dovesti do depresije i agorafobije.

Kako preći bojazn

Prvi korak — osvijesti se da je vježljivost ne uništava, već uređuje komunikaciju. Drugi — trebat se na maloznačajnim situacijama: reći «hvala» taksištu, «molim te» baristu. Treći — koristiti metod «praznog stola»: predstaviti se da kažete vježljive riječi čovjeku koji ne može odgovoriti. Četvrti — kognitivna preobrazba: vježljivost nije tražnja o milosti, već konstatacija činjenice («hvala za uslugu», a ne «ja sam tvoji džinov»). U teškim oblicima — rad s psihologom, ponekad s primjenom KPT (kognitivno-povedeno terapije). Lijekovi (tranquilizatori) samo u ekstremnim slučajevima.

Što učiniti ako dijete boji se vježljivih riječi

Ne gajiti. Ne stiditi («što ti, kao divlji?»). igrati se u igre s ulogama: «trgovina», «bolnica», gdje se mora vježljivo komunicirati. Hvaliti za bilo koju pokušaj, čak i neukljužan. Nikada ne kazniti za odsustvo vježljivosti. Važno provjeriti, nema li kod djeteta izbornog mutizma (boja govoriti općenito) ili poremećaja autističkog spektra. Često se boja vježljivih riječi kod djece javlja kao posljedica anksioznog poremećaja, koji zahtijeva korekciju.

Alternativa: kako izbjegavati vježljive riječi

Ako se ne uspije preći strah, mogu se koristiti neverbalni ekvivalenti: kikot, smijeh, lagani poklon. Oni se smatraju vježljivim, ali ne zahtijevaju verbalni napor. Možete koristiti neutralne fraze: «dobrog dana» umjesto «do svidenja», «pomogli ste» umjesto «hvala». Glavno — intonacija: toplu, otvorenu. Ali to su polumjere. Početna život zahtijeva sposobnost govoriti vježljive riječi bez straha.

Bojazn od vježljivih riječi nije presuda. To je problem koji se može riješiti. Vježljivost nije koplja, već most. Ne bojite se prelaziti po njemu.

Permanent link to this publication: