Zabave i smiješne pričeve vezane za čokoladu

Čokolada nije samo hrana, to je cijela svemir radosti koji ujedinjava ljude svih godina i kultura. Ona nas inspirira na podvige, utješuje u tuži i postaje junak tisuća smiješnih priča. Ovo lakućje je okruženo mnogim dobrijim, toplim i apsolutno neštetnim šaloima koji nemaju ništa zajedničkog s rasnim ili nacionalnim stereotipima, nego samo s našom zajedničkom ljubavlju prema ovom božanskom djelu.

Ljubav prema čokoladi: ovisnost koju priznajemo

Glavna tema čokoladnog humora je naš neprestan želje za slatkim. Tko od nas se ne prepoznaje u tim pričama? «Nisam jedeo čokoladu svaki dan. Ali svaki dan to nije čokolada», — klasična šala koja se rađa u glavi svakog slatkoždraha. Ili još jedna: «Čokolada ne rješava moje probleme. Ali ona čini ih više ukusnim». Ovaj humor nije o žednosti ili gljivost, nego o malom sreći koje nam dopuštamo u zagonetnoj svakodnevici.

posebnu kategoriju čine šale o tome kako sakrivamo čokoladu od ostalih. «Dijeliti čokoladu je blago. Ali blago je kad pričes da dijeliš znajući da te neće slijuiti». Ili priča: «Jednom sam sakrio čokoladu kako bih ju kasnije pojeo, a zatim sam zaboravio gdje sam ju sakrio. To je bio dan kad sam ujedno našao i izgubio nešto vrijedno». Ove šale su univerzalne i razumljive svakom tko je ikada sakrio čokoladu od domaćinstva.

Dieta i čokolada: vječni sukob

posebni i beskonačno smiješni dio šala je posvećen vječnoj borbi između želje biti uspravnog i želje za pojevanjem čokoladice. «Sjela sam na dietu. Jugoš sam jeo samo čokoladu. Ali sam izabrao crni čokolad s 75% kakaa — on je ipak smatran zdravim, li?». Ili anegdota: «Čokolada nije hrana. To je doza sreće. A sretje ne može biti štetno». Ovaj humor se temelji na našem zajedničkom ljudskom paradoksu: znamo da je čokolada kalorična, ali njegov ukus previše prevazilazi sve argumente razuma.

najsmiješnija verzija ove teme je «sutra će se sve promijeniti». «Danas ću pojesti tu čokoladu, a sutra ću početi novi život. O, već osjećam kakav će biti taj novi život — tako istovrijesti ukusan». Ili dijalog s samim sobom: «Ja: “Još jedan komad, i ću eksplodirati”. Čokoladica: “To si već rekao tri puta”». Šala je prepoznatljiva jer svako od nas barem jednom u životu je vodio takav dijalog.

Čokoladni smiješni slučaji: kada topi, teče i nestaje

kuriozne priče s čokoladom često su vezane za njezinu kapriznu prirodu. «Stavila sam čokoladu u torbu, a kad sam je izvukla, ona se pretvorila u čokoladni zupu. Sada ne znam što raditi — pići ga lopatom ili malom na kruh». Ova situacija je poznata svakom tko živi u toplom klimatu ili je zaboravio čokoladu u džepu.

postoji i klasična priča o tome kako čokolada topi brže nego što ju jedemo. «Kupio sam čokoladu na ulici. Do kuće sam došao, a čokoladica nije». Ili zabavni slučaj na degustaciji: «Iduš na degustaciju belgijske čokolade i misliš: “Probaj po komadu svake”. Čas kasnije iziđeš i shvatiš: “Po komadu” je bilo rečeno prije nego što si probao prvi”. Ove priče su čista fizička i nemaju nikakvu vezu s kulturom ili nacionalnošću — one su o svojstvima čokolade i našoj zajedničkoj slaboći prema njoj.

Čokoladni darovi i iznenađenja

još jedan izvor dobrog humora je čokolada kao dar. «Kada ne znam što dati nekome, darujem čokoladu. To je univerzalni odgovor na sve pitanja života». Ili šala o tome kako biramo dar: «Želim ti dati čokoladu, ali ne znam koju ti voliš. Zato ću kupiti sve vrste čokolade, a ti ću izabrati. A ostalo ću jesti».

djetske priče također često su vezane za čokoladu. «Dijete je pojeo cijelu čokoladu i reklo: “Sada sam superhrvatski junak, samo moja supermoć je u čokoladi”». Ili dijalog: «Mama: “Ne možeš jesti čokoladu prije obroka”. Dijete: “Ali čokolada zna da je sada obrok?”». Ove šale su nevino i odražavaju čistu, nepritožnu radost koju čokolada donosi djecima.

Čokolada kao simbol mira i ljubavi

čokolada često se pojavljuje u pričama o ljubavi i romantici. «Kada je došao s praznim rukama, rasplakala sam. Kada je došao s čokoladom, shvatila sam da je to ljubav». Ili klasična: «Čokolada je najbolji način da kažem “Volim te”, ako ne znam kako lijepo govoriti». Ovaj humor ujedinjuje zaljubljenike svih godina i kultura, jer čokolada je univerzalni jezik ljubavi.

postoji i filozofski šalo: «Čokolada je poput sreće. Koliko više je jedes, toliko više želiš. Ali kad se završi, počinje tražiti novo». Ili još jedna: «Život je poput kutije čokoladnih sladkosti. Nikada ne znamo koju će nam padeća dok ne probamo. Ali ako je gorka čokolada, jedemo ju s mliječnom».

Kalendar slatkoždraha

najsmiješnije priče nastaju iz našeg odnosa s datumima. «7. srpnja — Svjetski dan čokolade. U taj dan se službeno oslobađam od osjećaja krivice zbog toga što sam pojeo cijelu plitvu». Ili: «Očekujem da dođe dan kada će čokoladu prodavati po cijeni vode. Tada bih kupio bazen». Ovaj humor je dostupan svima jer svatko ima svoj „svetac” dan kada može jesti čokoladu bez posljedica.

zanimljivo je da u svijetu postoji čak i Čokoladni kalendar — zbirka šala za svaki dan, gdje glavni junak je čokolada. Primjerice: «Imam prijatelja koji kaže: “Nisam slatkoždrah”. Kad mu dam čokoladu, jede je za tri sekunde. Možda mu ima drugi sustav brojanja». Ili: «Nazvao sam svoju mačku Čokoladku jer ona je tako mekana i topla. I tako brzo nestaje, ako ne čuvaš je».

Priče od konditera i čokoladara

profesionalni humor također ne prođe čokoladu strance. «Čokoladar je čovjek koji umije pretvarati kakao-bobe u umjetnost. Ali njegova glavna zadaća nije dopustiti da klijenti pojeu cijelu kolekciju prije nego što bude spremna». Ili anegdota: «Čokoladar pita kupca: “Želiš probati naš novi sort čokolade?”. Kupac: “Želim probati sve što imate”. Čokoladar: “Tako ću morati ostati ovdje do zatvaranja”».

svijet ima mnogo zabavnih priča o tome kako čokoladari eksperimentiraju s novim ukusima. «Jednom je čokoladar dodao čili u čokoladu. Kažu da su klijenti još uvijek sjećaju na taj dan s smijem, ali ne s tim istim smijem s kojim su započeli». Ove priče su dio folklora koji se prenosi od majstora do majstora, od kupca do kupca.

Porodične tradicije s čokoladom

svaka obitelj ima svoje čokoladne priče. «Moja baka je uvijek govorila: “U čokoladi postoji vitamin sreće”. I bila je pravda: nakon sladkosti svi su postali ljudskiji». Ili tradicija: «U našoj obitelji postoji pravilo: prije važnog razgovora pojesti po komadu čokolade. Čokolada softiže najteži pregovori». Ove priče nisu vezane za boju kože ili nacionalnost — one su vezane za porodično toplost.

postoji i smiješni slučaj iz djetinjstva: «Kada sam bio malen, mislio sam da su čokoladni jajca pravi jaja koja su nekako postala slatka. Pokušao sam iz njih izleguti. Neuspjeo sam, ali sam pojeo ljusku». Ili: «Uvijek sam mislio da su čokoladni zecovi zbog toga što зайci vole čokoladu. Do sada nisam znao da je to samo oblik». Ove priče su nevino i izazivaju smijeh svakog tko ih čuje.

Završetak

čokolada je izvor ne samo ukusa, već i dobrog humora. Ona nas ujedinjuje u smijehu nad našim malim slabostima, nad našim pokušajima poštovati dietu, nad našim čokoladnim neuspjesima i uspjehima. U ovom humoru nema mjesta za djelovanje — postoji samo zajednička ljudska sreća od toga što postoji to jednostavno zadovoljstvo. Čokoladne šale nas podsjećaju da život nije samo ozbiljne stvari, već i malene slatke trenutke koje možemo dijeliti sa drugima, smiješeći se jedan drugom. I ako imate svoju čokoladnu priču, podijelite ju — sigurno će izazvati smijeh onih koji vole čokoladu tako kao što ju vi volite.

Permanent link to this publication: