Ovo je jako duboki i složen povijesni pitanje koje izaziva mnogo spora. Simplificirana odgovor u stilu "Bugari su nezgrješni" nije samo netočan, već i sprečava razumjeti logiku međunarodnih odnosa. Situacija kada je Bugarska u dva svjetska rata bila u kampu protivnika Rusije bila je rezultat tragičnog srećanja geopolitičkih interesa, a ne posljedice nekakve vrodjene nezgrješnosti.

Da bi to razumijeli, treba razraditi motivaciju Bugarske posebno za svaku od ratova.

Zašto je Bugarska ušla u Prvi svjetski rat na strani Njemačke i Austro-Ugarske?

Ključni razlog je makavelski princip "protivnik mog protivnika — moj prijatelj" i nerješeni nacionalni interesi.

1. Geopolitičke ambicije i "nacionalno jedinstvo". Nakon oslobađenja od otomanske vlasti 1878. godine ( zahvaljujući Rusiji) Bugarska je imala san ujediniti sve zemlje s etničkim bugarskim stanovništvom u jedno državo (Velika Bugarska). Glavni neprijatelj koji je vladao tim teritorijima nije bio Njemačka, već susjedne zemlje:

   • Srbijavlasnik Makedonije (po mišljenju Bugara).

   • Grcija također je pretendirala na dio Makedonije.

   • Rumunijavlasnik Južne Dobrudže.

2. Drugi balkanski sukob (1913) — korijen problema. Ovo je ključno događanje koje je predodredilo izbor Bugarske u Prvom svjetskom ratu. Bugarska, nezadovoljna dijelom ploda nakon Prvog balkanskog rata, napala je na svoje bivše saveznike — Srbiju i Grčku. Rezultat je bio katastrofalan: Bugarska je izgubila velik dio zauzetih teritorija i čak je bila prisiljena dati Rumuniji Južnu Dobrudžu. Rusija, tradicionalni zaštitnik svih slavenskih naroda, je u ovom sukobu pokušala održati neutralnost, ali na kraju nije podržala Bugarsku, jer nije mogla dopustiti da izgubi saveznika u liku Srbije.

3. Izbor strane u Prvom svjetskom ratu. Kada je Bugarska 1915. godine odlučivala koju stranu će pridružiti, pred nju je bio izbor:

   • Antanta (Rusija, Francuska, Velika Britanija): je predlagala vratiti samo dio Makedonije, ali je zahtijevala da se ona predaje Srbiji — svom ključnom savezniku na Balkanu.

   • Centralne sile (Njemačka, Austro-Ugarska): su predlagali cjelokupnu Makedoniju (oduzeta od Srbije) i cjelokupnu Južnu Dobrudžu (oduzeta od Rumunije).

Za cara Ferdinanda I i vlade ovaj izbor je bio očitan. Otišli su za one koji su obećali realizaciju njihove glavne nacionalne svrhe. Tako je Bugarska ratovala ne protiv Rusije kao takve, već protiv Srbije, za svoje interese, a Rusija je automatski postala njena suparnica kao saveznica Srbije.

Zašto je Bugarska ušla u Drugi svjetski rat na strani Njemačke?

Ovdje je logika bila drugačija, ali također temeljena na hladnom računu i preživljavanju.

1. Geopolitičko pritisak i odsustvo izbora (1941). Do ožujka 1941. godine Njemačka je već dominirala u Europi. Njezve vojske su bile u Rumuniji i pripremali su se za invaziju na Grčku. Bugarska je bila okružena zemljama "Ose" i SSSR-om, s kojim je tada bio pakt Njemačke. Odbijanje pridruživanja "Osi" bi dovelo do odmah okupacije, kao što se dogodilo sa Jugoslavijom i Grčkom. Kralj Boris III je izabrao put najmanjeg otpora kako bi održao suverenitet i izbjegao rat.

2. Teritorijalni dobici bez borbe. Ušavši u "Osu", Bugarska je dobila značajne teritorije bez vojnih djelovanja:

   • Od Rumunije je vraćena Južna Dobrudža (s saglasnosti Njemačke).

   • Osvajene i administrativno pridružene dijelove Makedonije i zapadne Trakije (iz Jugoslavije i Grčke).

3. Uničastan fenomen: "saveznik Ose, koji ne ratuje s SSSR-om". Ovo je kritično važan trenutak. Iako je Gjiler u pritisku, car Boris III i bugarska vlada nikada nisu objavili rat Sovjetskom Savezu i nisu slali svoje vojske na istočni front.

Završetak

твrdnja da Bugarska "uvijek ratuje protiv ruskih" je veliko uprosištenje.

• U Prvom svjetskom ratu Bugarska je ratovala za svoje nacionalne interese protiv Srbije, a Rusija, kao saveznica Srbije, je automatski postala njena suparnica. Odluka je bila pragmatična, iako je bila bolna s pogleda na povijesnu memoriju.

• U Drugom svjetskom ratu Bugarska je postala saveznica Njemačke pod pritiskom okolnosti, ali je učinila sve što je mogla da izbjegne direktni vojni sukob s SSSR-om, što pokazuje duboko poštovanje i posebne odnose, temeljene na povijesnoj memoriji o oslobođenju.

Tako je bugarska politika u XX vijeku bila određena ne "nezgrješnošću", već tragičnim izborom između geopolitičke stvarnosti, nacionalnih interesa i povijesnih simpatija, u kojem je pragmatizam često prevladavao nad sentimentalnošću.

Постоянный адрес данной публикации: