Je li pasmina s njenim gospodarom slična: mitovi, istraživanja i magija sličnosti

Jeste li ikada gledali na par « gospodar — pas » i mislili: « Bože, oni su jedan lik! »? Ili, obratno, primjetili da je pas izvanredno harmonisan s izgledom i načinom ponašanja svog čovjeka? Ovaj fenomen je davno postao predmet narodne mudrosti, anekdota i čak i znanstvenih istraživanja. Pitanje «je li pas sličan svom gospodarzu» zauzima umove ne samo laika, već i psihologa, etologa i čak i genetika. I, kao što je to često tako, odgovor se ispostavi mnogo složeniji i zanimljiviji nego jednostavno «da» ili «ne».

Fenomen sličnosti: zašto vidimo sebe u našim domaćim životinjama

Počnimo s tim da ideja o sličnosti pasmine i gospodarza nije prazna. Postoji cijelo pravovremensko pravilo u psihologiji koje istražuje zašto ljudi biraju pasmine koje su slične njima samima. Ovo je fenomen dobio naziv «efekt rezonansa» ili «neosvjesni izbor». Nalazimo se na ono što nam je poznato, što odražava našu vlastitu identitetu. Ako imate okruglo lice i mekane osobine, veća je vjerojatnost da ćete izabrati pasninu s «okruglim» licem i druželjubnim izrazom. Ako imate slabo telosloženje i oštre osobine, možda ćete preferirati više izduženu, «uglavljuvuću» pasninu.

Ali postoji i drugi mehanizam: projekcija. Nadajemo životinjama osobine koje želimo vidjeti u sebi, ili koje nas privlače. Na primjer, ako smatrate se spokojnim i ravnotežnim, možda ćete izabrati pasninu koja vam izgleda «filozofskom» i sporojnom. S vremenom počinjete primjećivati u njoj one osobine koje već postoje u vama, i to pojačava osjećaj sličnosti.

Znanstvena istraživanja: što kažu znanstvenici

Godine 2012. grupa istraživača iz Sveučilišta Južne Kalifornije je izvela zanimljiv eksperiment. Oni su pokazivali sudionicima fotografije ljudi i njihovih pasmina, a zatim su ih molili da odgadaju ko je s kim u paru. Sudionici su s visokom točnošću određivali pare « gospodar — pas », čak i ako nisu bili upoznati s tim ljudima. Znanstvenici su zaključili da ljudi stvarno su skloni birati pasmine koje im odgovaraju vanjski.

Druga istraživanja su potvrdila da se sličnost odnosi ne samo na izgled, već i na karakter. Pasmine, poput ljudi, mogu biti ekstravertne ili introvertne, spokojne ili nervozne, i često «prilaze» pod karakter gospodarza. Ovo je povezano s tim da provodimo mnogo vremena s pasminama, i one preuzimaju naše navike, ritme života i čak i mimiku. A mi, u svom vremenu, neosvjesno potičemo ponašanje koje nam je blisko.

Pasmina mimički: zašto vidimo ljudske emocije

Jedno od najzapanjujućih otkrića u zadnjih godina se odnosi na mimički izraz pasmina. Otkriveno je da su pasmine sposobne pokretati unutrašnju stranu obrva, što čini njihove oči većim i daje izrazu «žalosni štenac». Ova sposobnost je nastala tijekom domačilizacije i posebno je «zgrajena» za interakciju s čovjekom. Kada vaša pasmina gleda na vas «razumijevajućim» izrazom, ona zapravo manipulira vašom empatijom, kopirajući izraze koje smatrate ljudskim.

Istraživanja pokazuju da vlasnici često pridjevaju svojim pasminama ljudske emocije — tužnost, sreću, sram, čak i osjećaj humora. I, naravno, ove emocije one «projiciraju» na domaćinca. Tako nastaje iluzija da pas «razumije» nas s pola riječi i čak izražava iste osjećaje vanjski.

Način života i sličnost: mi postajemo slični jedan drugom

Ne možemo zaboraviti da sličnost nastaje ne samo zbog izbora, već i zbog zajedničkog života. Ako vodite aktivan životni stil, mnogo šetate, putujete, vaša pasmina će biti u dobroj formi, s izduženom figurom i sjajnom dlakom. Ako preferirate tihe večere kod kuće, vaš pas će biti više razrijeđen, možda čak malo pretežan.

Također, naše navike utječu na ponašanje pasmine. Ako ste nervozni, pas može postati više nervozan. Ako ste spokojni — pas će također biti ravnotežan. To nije mistika, već osnovna psihologija: pasmine primjećuju naše stanje kroz glas, mirise, pokrete i mimiku, i prilaze mu. To stvara osjećaj da smo s njima «jedna krv».

Ideja gospodarove selekcije: mi biramo sebe

Zanimljiv aspekt je to da često biramo pasmine koje nas podsjećaju ne samo na nas, već i na značajne osobe iz našeg prošlosti. Psiholozi tvrde da možemo neosvjesno tražiti u pasminama osobine onih koje smo voljeli ili za koje smo žudili. Zato neki ljudi biraju pasmine koje podsjećaju na svog djeda, bivšeg partnera ili čak na sebe u djetinjstvu. To dodaje dubinu fenomenu sličnosti.

Istraživanje karaktera: koliko smo slični u ponašanju

Godine 2019. je provedeno veliko istraživanje koje je istraživalo osobne karakteristike vlasnika i njihovih pasmina. Otkriveno je da postoji stvarna korelacija između njih po takvim osobinama kao što su neurotizam, dobrota i ekstravertsija. Vlasnici s visokim nivoom anksioznosti češće biraju pasmine koje također pokazuju znakove anksioznosti. A ljudi s visokim nivoom otvorenosti novom iskustvu često uzgajaju pasmine koje lako se prilaze novim situacijama.

Također je primjećeno da su agresivne pasmine češće kod ljudi koji su sami skloni agresivnom ponašanju. To ne znači da su loši ljudi uzgajaju loše pasmine, već ukazuje na to da se određene osobine karaktera pojačavaju u paru «čovjek — pas ».

Zašto želimo vjerovati da je pas sličan nama

Strast da vidimo u pasini odraz sebe ima duboki psihološki smisao. To pojačava vezu, daje nam osjećaj jedinstva i razumijevanja. Osjećamo da nas netko «vidi» i «prihvaća». Kada pas ponavlja naše navike ili čak spava u istoj pozici kao i mi, to izaziva smijeh i osjećaj magije. Mi projektiramo na domaćinca našu najbolju verziju, a ona nam odgovara istim.

Također, ako mislimo da je pas sličan nama, to pojačava našu samopouzdanost. Jer ako ja sam dobar čovjek, a moja pasmina je slična mi — znači da je i ona dobra.

Postoje li izuzeci: kada je pas apsolutno nesličan gospodarzu

Naravno, postoje i obratni primjeri. Mnogi pasi izgledaju i ponašaju se potpuno suprotno svom gospodarzu. Ekstravert uzgaja spokojnu flegmatičnu pasninu, a čovjek koji se boji šuma birae glasnog i energičnog psa. Ovdje ulazi u igru drugi mehanizam: mi tražimo u pasini ono što nam nedostaje. To je također oblik kompenzacije, i također funkcionira.

Na primjer, čovjek koji se stizuje manifestirati emocije, može izabrati pasninu koja otvorno izražava uzbuđenje. Tako postaje «razrešenje» za emocije koje nam nedostaju u sebi.

Moral: sličnost nije prigovor, već prilika

Sličnost pasmine s gospodarom nije znak genetičkog rođenja, već rezultat dugog trajanja zajedničkog života, psihološke projekcije i međusobnog utjecaja. Prilakćujemo onima koji nam su bliski, a zatim pojačavamo to sličnost kroz navike, emocije i brigu.

Ali čak i ako je vaša pasmina apsolutno neslična vama, to ne čini vašu vezu manje značajnom. Naprotiv, razlike mogu biti izvor rasta i međusobnog bogatstva. Pas može nas naučiti radovati jednostavnim stvarima, a mi možemo dati joj osjećaj sigurnosti.

Završetak

Dakle, je li pas sličan svom gospodarzu? Istraživanja kažu — da, često sličan. I vanjski, i po karakteru. Ali to nije čvrsta pravila, već više tendencija koja nastaje iz naše potrebe vidjeti se u drugom. Sličnost nije slučajnost, već rezultat dugog puta koji putujemo zajedno s našim domaćinom. I to je pravilno putovanje što čini našu prijateljstvo jedinstvenom i nepovratnom.

Permanent link to this publication: