Философija penzionera snažno se razlikuje od onoga što je mislio u 30 ili 40 godina. To nije smirenje s neizbežnim, već svjesno prebacivanje vrijednosti. Penzioner koji je pronašao sebe već ne gonji za novcem i karijerom. On se struči za mir, tišinu i smisao. njegova filozofija je kvintessencija prožetih godina. Da pogledamo taj svijet.

Vrijeme kao glavna vrijednost

U mladosti čovjek prodaje vrijeme za novac. U starosti on shvaća da vrijeme je jedina neizmjenjiva resurs. Penzionerska filozofija kaže: ne troši vrijeme na one kojima ti ne treba. Ne toleriraj dosadne emisije na TV. Ne razgovaraj iz vježnosti. Vrijeme sada pripada samo ti. Ga ne možeš kupiti, ga ne možeš vratiti. Zato penzioner uči odbijati, izbrisati višak, zaštititi svoje sate od požrtvovanja. To nije egotizam, već preživljavanje.

Odustajanje od hiperodgovornosti

Filozofija penzionera: «To već nije moja vojna». On prestaje živjeti za kurs dolara, za politiku, za greške djece (one su odrasle). On uklanja sa sebe teret odgovornosti za cijeli svijet. To oslobađa ogroman izvor energije. Penzioner može napokon zaposlit se s onim što je odlažao desetljećima: slikanjem, ribolovom, čitanjem. On ne mora nikome ništa dokazivati. On ne spašava potonule, jer je dugo shvatio: svatko sam izabire li pluti ili potonuti.

Primanje nesavršenosti

Mudrost penzionera leži u sposobnosti mirisanja s nedostacima svijeta i ljudi. Da, unuk nije postao izvrstan. Da, vlada laže. Da, zdravlje već nije to. Ali filozofija kaže: nemoj se boriti, prihvati. To nije poraženje, već ekonomska zaštita nerva. Penzioner zna da postoji razlog za sve, i većina problema se rješava isključivanjem televizora i čašom teje.

Smrt kao dio života

Penzioner koji je dostigao duboku starost razmišlja o smrti ne sa strahom, već s zanimanjem. To je dio putovanja. Filozofija mu pomaže pripremiti «čantak»: pomiriti se s onima s kojima je u sukobu, izdati dugu, urediti stvari. On ne očekuje smrt, ali i ne boji se njezina približavanja. To mu daje mir, kojeg nema kod vječno brzih mladih.

zahvalnost svakom danu

Filozofija uči: probuditi se i radovati što nisi u bolnici i ni na tom svijetu. Svaki prožeti dan je dar. Penzioner pronalazi sreću u jednostavnom: u trncu snijega pod nogama, u mirisu pirožaka, u mrljenju mačke. On ne odlaže radost na «nakon» — jer tog «nakon» može ne biti.

Filozofija penzionera nije unutrotnost, već svjesna lakoća. To je sposobnost živjeti danas, ne zatočivši se na prošlosti i ne bojeći se budućnosti. Ako ste mladi, razmislite: možda je vrijedno uzeti ovu filozofiju naoružanje već sada, a ne čekati do izlaska na penziju.

Permanent link to this publication: