Sudski proces sličan je kazalištu. Postoji optužitelj, postoji zaštitnik, postoji sudija u mantiji. I postoje gledaoci — žrtve sudskog procesa ili jednostavno publika. Ali u ovom kazalištu ne uvijek se igra po pravilima. Najbolja bolna problema je laž. Lžu svjedoči svidjetelji, lžu stručnjaci, lžu advokati. Ponekad, nažalost, lažu i sami sudiji. Borba s lažom na sudu nije samo tehnička zadaća, to je pitanje preživljavanja pravde. Ako sud ne može razlikovati istinu od laže, zašto on uopće treba biti potreban?

Glavni neprijatelj — lažni svjedoci

Počnimo s najmasovnijim pojavom. Svidjetelj dolazi u sud, stavi ruku na srce i kaže laž. Motivi mogu biti različiti: strah, prijateljstvo, novac, osveta. Borba s tim počinje još prije nego što otvori usta. Prvi prijelaz — kazneno odgovornost po članku 307 UK RF. Sudija je obvezan obavijestiti svidjetelja: «Za lažne svjedočanstva — do pet godina zatvora». Za mnoge to radi kao hladni duš. Ali ne za sve. Zalagljeni lažci znaju da se rijetko kazne, i idu na rizik.

Drugi prijelaz — postupak iskustva. Iskusan sudija ili advokat nikada ne daje svidjetelju slobodno ispričati priču. On postavlja konkretna, kratka pitanja. On traži nazvati vrijeme, mjesto, udaljenost, osvjetljenje, odjeću, smjer kretanja. On uspoređuje odgovore s onima koji su dati na predmetnom istragu. Malojeviša razlika — i lažac počinje «kretati». Treći prijelaz — pisani dokazi. Ako svidjetelj kaže da «bilo je tamno i nitko nije vidio», a snimke s kamera pokazuju svjetlo, laž otkrivena je.

Kako hvataju eksperta-lječnika

Ekspert u sudu je figura gotovo svetaca. njegovo zaključivanje često se smatra istinom u zadnjoj instanci. A ako ekspert laže? Na primjer, medicinski ekspert zanižava težinu ozljeda, jer ga su zamolili za novac. Ili pisarstvo potvrđuje potpis koji je zapravo izmijenjen. Borba s takvom lažom je teška, ali moguća. Prvi metod — recenzija. Strana naručuje neovisnu recenziju zaključivanja eksperta od drugog stručnjaka. Ako recenzent pronađe grobne greške, sud naredi ponovnu ekspertizu. Drugi metod — iskustvo eksperta u sudu. Advokat postavlja pitanja o metodi istraživanja, o izvorima podataka. Obrisan pravnik brzo otkrije gdje ekspert je odstupio od instrukcija. Treći metod — zahtjev za komisijnom ekspertizom, kad rade tri eksperta istovremeno i kontroliraju jedan drugoga.

Prokuror i advokat: koja laž je opasnija

Strane procesa nisu anđeli. Prokuror može preuveličati krivnju, iskriviti činjenice, koristiti emocionalne prijepe umjesto dokaza. Advokat — iskriviti zakon, predstaviti nesustojevno alibi, pritisak na sažaljenje. To nije uvijek nazivano lažu, ali po slici — obman sud. Borba s tim može se izvesti samo jednim načinom: principom konkurencije. Jedna strana kaže «bijelo», druga — «crno». A sudija uspoređuje, provjerava dokumente i donosi odluku. Ako sudija je pasivan i ne uvažava, laž prokrije. Ako sudija je aktivan — postavlja pitanja, traži dokaze, naredi provjere — laž se povlači.

Najstrašnija laž: kada laže sudija

O tome se ne priča na glas, ali to se događa. Sudija može ispraviti protokol sjednice, uписavajući ono što strane nisu govorile. Ili zanemariti očito dokazivanje nevinosti, jednostavno se osvrćući na «otporivost». Ili napisati u prilog nesustojevno smanjujuće obстояteljstvo, kako bi opravdao previše blago kazanje. Borba s sudijom-lječnikom je gotovo nemoguća. Advokat može podnijeti apelaciju, navodeći iskrivljavanje činjenica. Viši sud ponovo provjeri protokole i zapisnice. Ako pronađe podlogu, preusmjeri predmet na novo razmatranje, a protiv sudije donosi privremeno odredbu. Po ovoj odredbi može doći pregled iz kvalifikacijske kolegije sudija. Ali do stvarnog kaznenog postupka dolaze samo jedanici. Obično se sudija smanji u poziciji ili pošalje na penziju. Kaznenih postupaka protiv sudija zbog laže gotovo ne postoji. I to je glavna ruža u sistemu.

Tehnika protiv laže: poligraf, video, ekspertize

Dobra vijest je da tehnika ide prema naprijed. Danas sudovi sve češće naređuju psihofiziološku ekspertizu s poligrafom. To nije stotprocentno dokazivanje, ali jako snažan argument. Otkaz svidjetela od poligrafa sud može ocijeniti u korist druge strane. Drugi moćan alat — video snimanje iskustva. Od 2020. godine u kaznenom procesu je dozvoljeno voditi video snimku istraga. Ako kasnije svidjetelj mijenja svoje iskustvo u sudu, sudija uključi snimku: «A ovdje ste govorili drugačije». Treći — analiza digitalnog tragova. Geolokacija telefona, vrijeme poruka, računi iz trgovine — sve to uništava laž. Četvrti — lingvistička ekspertiza. Specijalci analiziraju tekst iskustva: mnogo li je nadmišljenih detalja, nema li znakova zaучenosti, da li se leksika slaže s drugim svidjeteljima. Laž, kao pravilo, je siromašnija detaljima stvarne memorije.

Praktični savjeti advokatima: kako razbiti laž

Ako ste pravnik i vodite slučaj gdje vas laže, zapamćite nekoliko postupaka. Prvi — metoda «slončarica». Ne pokušavajte razbiti laž jednim udarcem. Postavljajte pitanja po komadima: svjetlo, zvuk, mirisi, vrijeme, kretanje. Lažac će se zagubiti u detaljima. Drugi — metoda «neizviđeni dokument». Predstavite u najneizviđeniji trenutak isprintanu kopiju koju lažac nije vidio. Na primjer, snimku s kamere koja pokazuje da ga tamo nije bilo u navedeno vrijeme. Treći — metoda «otvorena vrata». Postavite pitanje: «Jeste li sigurni u svojim iskustvima pod prijetnjom članka 307?». Često to je dovoljno da lažac počne bijati i počne miješati formule. Četvrti — metoda «tišina». Nakon serije pitanja, zamolite i gledajte na svidjetelja. U napetosti tišine lažac počinje popunjavati praznine novim detaljima i propada.

Što učiniti običnom čovjeku, ako postane žrtva laže u sudu

Vi ste običan čovjek. Prinesli ste u sud račune, slike, svidjetelje. A sudija ih ne gleda, a strana laže bez granica. Što učiniti? Prvo, nemojte kričati. Krik u zalištu je poraz. Drugo, pisano javljati zahtjeve. Fikciju svake laže zabilježite u protokolu. Pišite: «Zamolim da se prikaže u predmetu izjava o falešnosti dokaza». Treće, tražite snimku svih sjednica. Sada je to obvezno u većini sudova. Četvrto, ako sudija očito ne želi primjetiti laž, pišite žalbu pred predsjednika suda i kvalifikacijsku kolegiju. Ne bojite se. To je vaše pravo. Peto, nakon presuda — odmah u apelaciju. U apelacijskom sudu se često pažljivije provjeravaju činjenice.

Zašto borba ne uvijek uspješna: bolne točke

Recimo iskreno: sustav loše se bori s sudskom lažu. Przicine su više. Prva — preopterećenost sudija. Sudija ima do stotinu predmeta mjesečno. Nema vremena satima iskustvati svakog svidjetela. Druga — bojazan da će se presuda poništiti. Ako sudija počne aktivno boriti se s lažu, može grešiti, i viši sud će poništiti odluku. Lepše je vjerovati i izdati zavodni prilog, nego rizikovati karijeru. Treća — neželja prokurora pokretati postupke po članku 307. Oni to smatraju manom. Četvrta — niska kvalifikacija mnogih advokata. Oni ne znaju provoditi međusobni iskustvo, ne javljaju zahtjeve, ne traže ekspertize. U konačnici laž prospiva bez kazne.

Što će se promijeniti u najbližim godinama

Optimizam uzbudjuje digitalizacija. Potpuna video snimanje sudskih sjednica postaje normala. Uvođaju se sustavi prepoznavanja laže prema glasu — još eksperimentalno, ali postoji napredak. Stvaraju se elektroničke baze lažnih svidjetela. Ako se osoba jednom iskazuje za laž pod prisegom, u sljedećem slučaju će se njegovim riječima odnositi skeptički. Raste broj sudskih ekspertiza. Pravnik uče raditi s poligrafom i lingvistikom. Glavno je da se mijenja sudijska kultura. Mladi sudiji nisu tako pasivni kao sovjetski starci. Oni postavljaju pitanja, provjeravaju, sumnjevaju se. Sporo, ali istina osvaja prostor.

Borba s lažom na sudu nije o tome da se nekome uhapsi i kazni. To je o tome da bi pravda ostala pravdom. Sud koji vjeruje svakoj laži je farc. Sud koji umije razlikovati zrna od pljevila je osnova društva. Svaki otkriven lažac, svaka provjerena ekspertiza, svaka snimljena videorekordacija — to je kamenac u zidu zaštitu istine. A istina, poznato, je vrijednija.

Permanent link to this publication: