Tanec u budizmu: od ritualne panтомime do meditacije u pokretu

Uvod: smisleno pokretanje na putu ka prosvetljenju

Glavni principi: ples kao Dharma i prinos

Ne-privrženost: Pokreti trebaju biti osuđeni od emocionalne afektacije, egoštva i čuvstvenosti. Ples je disciplinirano, svjesno djelo.

Simbolizam: Svaki pokret, postava, odjeća i atribut imaju duboko simbolično značenje, vezano za filozofiju budizma: pobeda nad iluzijama (maya), sahrđanje (karuna), mudrost (prajna).

Ritualna efikasnost: Ples često se smatra aktom sakralne magije (sadhana), sposobnim očistiti prostor, pozivati bogove (idame), akumulirati dobri djela.

Glavne plesne tradicije u budizmu

1. Tibetski budizam: mistična panтомima i gnjevnici bogovi
Tibetska plesna tradicija je najrazvijenija i najpoznatija. Njezino jezgro čine cham (ʻcham) — ritualni mistični plesi, izvođeni monahima s maskama.

Poreklo i značenje: Prema predanju, temelje cham je osnovao veliki jogin i svetac Padmasambhava (Guru Rinpoche) u VIII veku, kako bi podvrgao lokalne demone i utvrdio Dharma. Ples je vizualizacija mandale, oživljeni ikona. Ispoljavajući ga, monah-plesač se identifikuje sa gnjevnim ili mirnim bogom-zaštitnikom (idamom, dakini, dharma-palom).

Ikonografija i simbolika: Odjeće i maske su nevjerojatno složene. Gnjevnice maske (s oskobom, trećim očom, krunom od kostiju) simbolizuju energiju, koja pretvara negativne sile i omračenja uma. Svaki pokret (mudra), položaj nogu, smjer pogleda su strogo regulisani i opisani u tibetanskim tантričkim tekstovima.

Kontekst: Cham se izvodi tokom velikih monaških praznika (тиb. tsechu), najčešće pred ili u čast Novog godišnja (Lhosar). Najpoznatiji je festival u samostanu Hemis u Ladaku. Plesi traju nekoliko dana i završavaju ritualom uništavanja figure iz testa ili ulja neprijatelja vere, što simbolizuje trijumf Dharma nad neznanošću.

Ples s kostima (Тib. «Karда-чам»): Izvođen u odjeći od kostiju, podsjeća na breĆnost života (anitya) i praksu meditacije smrti.

2. Japanski budizam: ezoterični rituali i teatar No
Bugaku i Gigaku: Stari ritualni plesno-muzički predstavnjenja, koja su došla u Japan preko Kine i Koreje, koristila su se u budističkim ceremonijama. Oni uključuju elemente pričanja i mimike.

Ples u školi Singon (яp. «Май»): Ezoterični (миккё) budizam Singon je sačuvao složene ritualne plesne prakse, npr. «Rюgai-но-май» (Tанец dраконов-дете), izvođen za poziv oborina ili mira. Dvijeak u ovom slučaju — vizualizacija mandala i mантр.

Utjecaj na teatar No: Iako je No svjetско umjetnost, njegova estetika (spoznatičnost, simbolizam, korištenje maska, teme duhova i prosvetljenja) duboko je prožeta budističkim idejama, posebno škole Dзэн. Ples u No je koncentrisano, minimalističko pokretanje, koje izražava esencu događaja.

3. Budizam Tхeravady (Šri-Ланка, Tajland, Mjanma, Kambođa):
U ovim tradicijama ples je manje integriran u monašku praksu, ali igra ulogu u narodnoj i dvorskoj religijskoj kulturi.

Khон (Tajland) i Lакhон (Kambodža): Klasični ples-panтомima u maskama, često prikazujući epizode iz života Budde ili iz nacionalnog eposa «Рamakiен» (versija «Рamаяны»). To je prinos i način prenosa moralnih naučaka.

Ples s čašama za prinos: U Tajlandu postoji izrađen ritualni ples s čašama, izvođen u hramovima tokom praznika.

4. Dзен-budizam: meditacija u pokretu
Dзен, sa svim principom «direktnog iskustva stvarnosti», dao je rođenje praksama koje se mogu smatrati ekstremno asketskom formom plesa.

Kinхin (經行, «ходьба-медитacija»): Spoljno, svjesno hodanje po krugu između sesija sjedajuće meditacije (дзадзен). Svaki korak je sinkronizovan sa disanjem, pažnja je potpuno u trenutnom momentu. To je ples bez gledatelja, gdje pokret postaje samom meditacijom.

Ritmični pokloni (простирания): U nekim tradicijama ponavljajući ritmični pokloni, izvođeni kao dio prakse pokajanja ili prinosа, dobivaju karakter transovnog, tijelskog rituala.

Ples kao moderna budistička praksa

«Slobodni ples» u retreatima: Kao način rada sa energijom, uklanjanja tijesnih blokova, razvoja svijesti u pokretu. Međutim, takve prakse često ostaju perifernim i izazivaju spore u konzervativnim krugovima.

«Ples mandale» ili «Ples vadžre»: Grupne prakse, gdje pokret po krugu se kombinuje sa čitanjem mантр ili vizualizacijom.

Kulturni razmena i turizam

Usporedba s plesom u judaizmu i kršćanstvu

Završetak: pokret koji oslobađa od pokreta

© library.rs

Permanent link to this publication: