Mala osoba s velikom rakjetkom. Lošić veći od njegovog ruku. Na tribinama — roditelji čiji srca biju u takt svakog udarca. Dijete u velikom tenisu — to nije samo slatka slikica. To cijela industrija, nade, novac, suze i san. Svake godine stotine dječaka i djevojaka uzimaju u ruke rakjetku u dobi od četiri, pet, šest godina. Ali do profesionalnog turnira dolaze samo jedinice. Zašto tako? I najvažnije — kako ne slomiti detstvo, pokušavajući izgraditi prvaka?

Sa koje godine počinju prvaci

Standarni odgovor: u 5-7 godina. Roger Federer je uzimao rakjetku u 6 godina. Serena Williams u 4. Rafael Nadal u 4 s pola. Postoje i raniji početci: Maria Sharapova je započela u 4 godine, ali u SAD-u. Ali raniji početak nije lijek. Postoje igrači koji su došli u tenis u 8-9 godina i ipak postali profesionalci. Važnije nije godina prvog udarca, nego kvalitet treninga i, što je kritično, fizička priprema bez ozljeda.

Danas treneri ne savjetuju specijalizirati se samo za tenis do 10 godina. Dijete mora plavati, bježati, igrati se u pokretne igre, rastirati se. Što širi osnova, to manji rizik preopterećenja i «bolesti rasta». Najučešće dječije ozljede — bolest Osgooda-Shattlera (koljeno), tenдинit zgloba, boli u leđima od stalnih savijanja. Oni nastaju kada se objemi treninga prekoračuje mogućnosti rastućeg organizma.

Zlatno doba za izbor — 10-12 godina. Do tada se vidi, postoji li koordinacija, eksplozivna brzina, osjećaj lošića. Ali čak i u 13-14 godina mogu doći uz veliki rad. Povijest zna kasne početke.

Kako izgleda dječija teniski piramida

Na niskom nivou — klube i sekcije. Tamo se bave stotine tisuća djece diljem svijeta. Oni igraju na malim kortovima oranžnim i zelеним lošićima (po sistemu ITF «10 and under tennis»). To je pravi pristup: mali kort i spori lošić uče tehnici, a ne sili.

Sljedeći etap je regionalni turniri. Odabira se oko 20 posto. Zatim nacionalni prvenstva među 12-14 godinama. Tamo ostaje 5 posto od onih koji su započeli. I konačno, juniorski turniri ITF. Tamo je jedinice. I samo mala djelomica tih jedinica dolazi u odrasli profesionalni tenis. Statistika je stroga: iz tisuću djece, koje su započele igrati u 6 godina, do top-100 svjetskog ranga dođe manje od jedan. Većina ispada u juniorskim ili u početku odrasle karijere.

Dakle, roditeljima, koji sanjaju o slavi, treba surovo procjeniti šanse. Sport nije ulaganje s garantovanom zaradom. To je loterija, gdje je biljetna jako skupoca.

Novac: koliko stoji dijete u tenisu

Tenis je jedan od najskupljih vrsta sporta za djecu. Troškovi počinju s rakjetkama (od 3 tisuća rubalja za amatersku do 15 tisuća za profesionalnu), cipelama (moraju se mijenjati svaki 3-4 mjesec), odjećom i žicama. Ali najvažnije — treningi. Sat individualnog znanja s dobrom trenerom u Moskvi ili regiji stoji od 2 do 10 tisuća rubalja. Grupni su jeftiniji, ali napredak je sporiji.

U mjesecu na početnom nivou troši se 15-30 tisuća rubalja na treninge i turnire unutar grada. Na nivou 12-13 godina, kada su potrebni izleti na svjetska natjecanja, troškovi rastu do 50-100 tisuća rubalja po mjesecu. Putovanja na juniorske turnire ITF van granica mogu stajati 500-800 tisuća rubalja po sezonu. Plus plaća za kort, fizioterapeut, psiholog, masažu. Konačno, kako bi izgradili konkurentabilnog juniorskog igrača, obitelj troši od 3 do 10 milijuna rubalja za detstvo.

Neki pronalaze sponzore ili dobivaju podršku od federacije. Ali većina plaća iz vlastitog džepa. To je rizična financijska piramida.

Roditelji: glavni fanovi ili glavni uništitelji

Tema je bolna. Treneri u jednom glasu kažu: najstrašniji neprijatelj mladog tenisista nije snažan suparnik, nego njegov vlastiti roditelj na tribini. Kriki «udari!», «kuda gledaš!», «ja ti takvih novaca!». Roditelji, koji nakon poraza mlču cijelu put do kuće, kazuju oduzimanjem sladosti, poređuju s susjednim dječakom. To lomi psihiku brže nego bilo koja ozljeda.

Postoje tri zdrave modele. Prva: roditelji-boljubnici. Oni vesele slavaju pobjede, sreću se na porazima, ali ne ulaze u tehniku i taktiku. Druga: roditelji-sponzori. Oni plaćaju treninge, voze na turnire, ali vjeruju treneru. Treća: roditelji-pomoćnici. Oni stvaraju život: režim, ishrana, oporavak. Idealno, ako se te role kombiniraju.

Apсолutno tabu: izričati na dijete nakon utakmice, kritizirati pred drugima, izići na kort tijekom igre, sporediti s sudijom. Zapamti: tenis je igra grešaka. Da bi ne bilo grešaka, ne bi bilo računa. Dijete ima pravo izgubiti. Ima pravo slabo podati u jednom susretu. To nije katastrofa.

Balans sport — škola — život

Mladi tenisista uči lošije od savrštenika. Fakt. Treningi 4-5 puta tjedno po 2-3 sata, plus turniri na izlet — sve to ostavlja malo vremena za učenje. mnogi prebacuju na domaće učenje ili eksternat. Ali napustiti školu u potpunosti je greška. Prvo, teniski karijera može završiti u bilo kojem trenutku (ozljeda, iscrpljenost). Drugo, razvoj inteligencije daje prednost na korту. Šah, jezici, geometrija, fizika — sve to trenira glavu, a glava u tenisu je važnija od nogu.

Optimalan režim u 10-12 godina: jutro škola, nakon obroka — trening, večer — domaća zadaća i slobodan sat. U vikend — turniri. U 13-14 godina škola može ići na drugi plan, ali ne izumrijeti. Primjeri: Daniil Medvedev završio je školu s zlatnom medaljom paralelno s treningima. I sada, postavši profesionalac, on je jedan od najinteligentnijih i taktički fleksibilnih igrača turnira. Sporednost? Ne.

Važno ostaviti dijete slobodnim vremenom. Ne može se okupiti tenisom svaku minutu. Komunikacija s prijateljima, video igre, šetnje — bez toga dolazi do emocionalnog iscrpljenja.

Fizičko razvoj: akceleracija i njezine rizike

U dječjem tenisu je problematičan pitanje ranje specijalizacije. Djece, koje mnogo igraju u 7-9 godina, često preostaju svrstanima zbog «namjetanog» udarca. Ali kada dođe do 12-13 godina, oni počinju gubiti onima, koji su više bježali, plavali i bavili se gimнастikom. Jer motorika se oblikovala, a koordinacija i osnova nisu.

Treneri za fizičku pripremu savjetuju: do 10 godina — 30 posto tenisa, 70 posto OФP. U 10-12 — 50 na 50. Sa 13 godina mogu postepeno povećati tenisku nagružu do 80 posto. Posebno je važno pratiti leđa. U tenisu se stalno savijaju na jednu stranu, što vodi do mišićnog neravnovesja. Potrebne su kompenzirajuće vježbe: plivanje, asimetrski izviđanja, redovni masaža.

Doping u dječjem tenisu? Zvuči smiješno, ali se događa. Određeni «specijalisti» pišu djeci hormone za nabranje mase i ubrzavanje oporavka. To je kriminalstvo, koje uništava hormonalni fon na cijeli život. Ne slažite se. Ni jedan pobjednik ne vrijedi zdravlja.

Psihologija mladog igrača: kako ne iscrpiti do 16 godina

Dječiji i mladionicki tenis je psihološki pritisak. Stalne ocjene (rezultat, bodovi, turnirske tablice), usporedbi, neuspjesi, očekivanja roditelja. Mnogi talentirani djeca odlaze zbog toga što «više ne mogu». Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. Oni jednostavno to ishode. On
© library.rs

Permanent link to this publication: