Slika Henrija Russo, posvećena nogometašima

Henri Russo, «Carinik», slikao je džungle, tigrove, snove. Ali ima kod njega jedna slika koja ispadaje iz reda egzotike. «Nogometaši» (1908) — platno gdje četiri igrača u prugastim formama su zastali u nepravilnim pozama na zelenom polju. Iza — drveće, dva svjetlo-plavoazurna balona, gradske krovove. To je jedna od najzagadljivijih i najnaivnijih djela umjetnika. Zašto Russo, koji nikada nije zainteresirao sport, naglo naslikao nogomet? I što je želio reći? Dađimo se gledati.

Historija stvaranja

Godine 1908. Russo je imao 64 godine. Već je napisao «Spavajuću ciganku» i «Tropski uragan», ali do tada još nije dobio široko priznanje. Slika «Nogometaši» je naručena? Ne. Umjetnik je jednostavno vidio na ulicama Pariza dječake koji lope loptu i inspirirao se. On nikada nije igrao nogomet, nije znao pravila. Možda ga je privukla dinamika: trčeće figure, lopta, napetost. On je napisao sliku za Salon nezavisnih, gdje se svake godine izlažao. Kritičari, kao obično, su se smijali: «nekvalitetno, djetske proporcije, nema perspektive». Ali Picasso i Apollinaire, prijatelji Russoa, su bili oduševljeni.

Opis slike

Na prednjem planu — četiri nogometaša u formi: dva u crveno-bijelim prugastim dresovima, dva u tamno-sinjim. Lopta, slična zrelog narančastoj, leži kod noga jednog od njih. Figure su isrisane ravno, bez volumena, njihove noge su nepravilno tanki, pozice su čudne: jedan priprema udariti, drugi trče, ispruživši ruke, treći zastaje u poluposadi. Ruke nogometaša slične su grančicama, lica — maskama. Iza — visoki drveća, slični dekoracijama, i dva balona. Slijeva i desno — zgrade, slične tribinama, ali prazne. Nebo je svjetlo-plavoazurno. Sve to podsjeća na san, a ne stvarni susret.

Zašto slika izgleda strano

Russo nije znao pravila perspektive. Figure na pozadini su jednog veličine kao na prednjem planu. Drveće je previše ravno, poput igračaka. Lopta lebiži, a ne leži. Odsustvo sjene stvara iluziju nevidljivosti. Ali u ovoj «neumjetnosti» i leži magija: slika se osjeća kao videnje, kao san, koji vidi čovjek, koji nikada nije bio na nogometu. To nije sport, već ritual u prokletom šumi.

Simbolika nogometaša

Umjetnostvovedi pretpostavljaju da je Russo izradio ne realne igrače, već «igrajuće ljude» kao arhetip. Prugaste forme podsjećaju na kлоunicke odjeće. Možda je umjetnik želio pokazati absurdnost natjecanja: ljudi trče za loptom, poput vođenih kukavača. Dva balona na pozadini su simbol zrakoplovstva, san o letenju. Kontrast između zemaljske igre i nebeskih šaraka. Također je izražena verzija da je to parodija na političke borbe (1908. godina u Francuskoj je bila burna).

Veza s primitivizmom

«Nogometaši» je jasni primjer naivnog umjetnosti. Russo nije tražio realizam, već je stvarao uvjetni svijet. U tome njegove slike se poklapaju s umjetnošću djece ili narodnim ljudima. Suvremeni umjetnici-avangardisti (kubisti, futuristi) su bili inspirirani njegovom odvažnošću, jer Russo je ignorirao sve kanone. U «Nogometašima» je nešto od statičkih egipatskih fresaka: figure su zastale, ritam ponavljajućih žestova.

Gdje se nalazi slika

«Nogometaši» se čuvaju u Muzeju Solomona Guggenheima u New Yorku. Veličina: 105 x 97 cm. Slika je kupljena 1945. godine kroz fond Justine Guggenheim. Danas je to jedna od najpoznatijih djela Russoa, koju se često reproducira u knjigama o povijesti umjetnosti. Možete ju vidjeti u dvorani naivne umjetnosti.

Utjecaj na masovnu kulturu

Lik «Nogometaša» je korišten u reklami sportskih proizvoda, parodiran u animiranim serijama («Simpsoni»). Engleska rock grupa «The Police» je koristila sličnu boju za omot. Slika je postala ikona naivnog pogleda na sport. Ona pokazuje da nogomet može biti ne samo predstava, već i surrealistička zagadka.

«Nogometaši» Henrija Russoa nisu sportska kronika, već poema. Ona uči nas da možemo vidjeti naviknuto ponovno, ako gledamo na to očima djeteta ili ludaka. I u tome je njezina vječna vrijednost.

Permanent link to this publication: