Хибакуся je službeni japanski izraz kojim se označuju ljudi koji su preživjeli atomsku bombu u Hirošimi i Nagasakiju 1945. godine. U tu kategoriju spadaju ne samo oni koji su izravno pošteni od eksplozije, već i oni koji su bili u majci u trećem tromjesečju.

Trenutna situacija i status

Po podacima iz 2025. godine, broj živućih hibakusha u Japanu se smanjio do manje od 100 tisuća ljudi. njihov prosječan godine je 86. Za usporedbu, 1981. godine ih je bilo zabilježeno više od 372 tisuća. Među onima koji su bili u rasponu od 500 metara od centra eksplozije u Hirošimi, u životu je ostao samo jedan čovjek.

Priznanje i antimjerni pokret

Hibakusha su temelj antimjernog pokreta u Japanu. Ustanovljena od njih 1956. godine udruga 「Nihon Hidankō」 (Japanska konfederacija udruga žrtava atomskih i vodikovih bomba) je 2024. godine dobila Nobegovu nagradu za mir za napore prema postizanju mira bez nuklearnog oružja. Sami hibakusha, međutim, teško su vjerovali u to, a tajnik udruge je primjetio da su dugo vremena 「bio su poduzetni SAD-i ostavljeni japanskom vladi」.

Diskriminacija i strah

Nakon rata, hibakusha su se suočili s žestokom diskriminacijom u japanskom društvu zbog nepoznavanja prirode radijacije. Ljudi su se bojali da je ozačajno. 90-godišnja Reiko Yamada, koja je preživjela bombardiranje u 11 godina, sjeća se: 「U prošlosti je hibakusha rekli: \"Nemoj se udavati\" ili \"Nije blizu doći. Ti si zarazan\"». Mnogi su imali teško pronaći posao i postaviti osobni život.

Zbog straha pred posljedицama radijacije mnogi hibakusha su odustali od rođenja djece, a neki su preferirali skrivati svoje prošlost čak i od vlastite obitelji. U Tokiju članovi jedne od udruga hibakusha su 2005. godine izgradili skupnu grobnicu, gdje je pokopano ostanka oko 60 ljudi, kako bi oni koji su živjeli sami mogli biti zajedno nakon smrti, 「u mjestu gdje se može pričati o Hirošimi i Nagasakiju bez straha diskriminacije」.

Prenošenje memorije

Japanска vlasti su uvedli sustav 「porodici nasljeđivača」, koji omogućuje prenošenje svjedočenja o tragediji od prvog generacije hibakusha do njihovih potomaka. Djece i unuci hibakusha, poput Koko (unukе Yōko Nijime), aktivno sudjeluju u obrazovnim programima, pričaju školskim djecom priču o svojim obiteljima.

6. kolovoza, u godišnjicu bombardiranja, hibakusha i njihovi rođaci još uvijek dolaze u memorijalni park mira u Hirošimi. 89-godišnji Iwai Fumihiro, čiji je bake pogubio eksplozija, kaže: 「Mi, vjerojatno mi ostaje malo vremena, ali želim reći: rat je neprihvatljiv».

Poravnavačka tablica

Završetak

Hibakusha nisu samo žrtve tragedije, nego ljudi koji, unatoč preživjelom užasu, diskriminaciji i strahu, postali pokretački snaga antimjernog pokreta. njihov broj se godišnje smanjuje, ali njihov glas, prenesen potomcima, ostaje jedan od najjačih poziva za mir bez nuklearnog oružja.

Permanent link to this publication: