Prômslinsko iskorišćavanje Mjeseca prestaje biti fantastikom i postaje pitanjem najbližih desetljeća. Zanimanje za satelit Zemlje danas se neću tako mnogo znanstvenom znanosti koliko ekonomskim perspektivama i geopolitičkom konkurencijom. Na igri je pristup resursima, tehnološko vodstvo i mogućnost donošenja pravila u novoj kosmičkoj dobi.

Što traže na Mjesecu?

Glavni interes danas je usredotočen na južni pol Mjeseca. Tamo su otkriveni odlomci s trajnim sunčevim osvjetljenjem i, što je još važnije, zalihe ledenog vode. Voda nije samo piće za buduće doseljenike. Je je moguće razgraditi na vodik i kisik, dobivši raketsko gorivo i komponente za disanje. Taj ko prvi izgradi infrastrukturu u tim strategskim točkama, će dobiti ključno prednost.

Pored vode, pažnja privlači i drugi resursi. U luničkom tlu — regolitu — sadrže se retki zemelski metali, titan, železo i vanadij. Ali glavna nade je vezana za izotop helija-tri. Na Zemlji je izuzetno rijedak, a na Mjesecu njegova koncentracija je značajno veća. Helij-tri se smatra perspektivnim gorivom za termojedninski sintezu i zahtjevan u kvantnim računalima i medicinskoj tomografiji.

Ko gradi luničku ekonomiju?

Za prômslinsko iskorišćavanje Mjeseca razvila se nova kosmička trka. Konkurencija ide između tri glavne sile: SAD-a, Kine i Rusije.

SAD i programa «Artemida»

NAZA realizira ambicioznu programu «Artemida», cilj koje je vratiti ljude na Mjesec i stvoriti tamo trajnu bazu. Planira se da će do godine 2032. biti razvijena polupostojana infrastruktura, a zatim će započeti trajno prisutstvo ljudi. Baza će biti izgrađena u području južnog pola. Za izgradnju i opskrbu NAZA već je zaključila ugovore na razvoj luničkih rovera i bezpilotnih aparata na iznos oko četiri stotina četrdeset milijuna dolara.

Administrator NAZA Jared Isaacman je ovu bazu nazvao prvim borbom Amerike i celog čovječanstva na drugom nebeskom tijelu.

Kina i Rusija: alternativni savez

Pekin i Moskva razvijaju Međunarodnu znanstvenu luničku stanicu kao alternativu američkoj programi. Pekin je već pokazao svoje mogućnosti, dostavivši lunički vozilo na drugu stranu Mjeseca i vraćajući uzorke tla. Pekin postavlja zadatak poslati svoje taikonaute na površinu do godine 2030. Rusija pridružuje se projektu svojim akumuliranim iskustvom, iako je njen vlastiti program zaustavljen nakon neuspješne slaganja aparata «Luna-25».

Roboti ili ljudi?

Ključan pitanje prômslinskog iskorišćavanja je ko će raditi na Mjesecu. Akademik RAN Lev Zeleni, znanstveni direktor Instituta za kosmička istraživanja, smatra da će uspjeh ovisiti ne o tome koji kosmonaut prvi stavi nogu na Mjesec u 21. vijeku, već o razvoju robotike.

Luničke uvjeti su iznimno neprijateljski za čovjeka: visoka radiacija, lunička prašina, nedostatak magnetskog polja i ogromni skokovi temperatura. Roboti mogu raditi cijelo vrijeme i ne zahtjevaju složene sustave održavanja. Zato prioritet postaje stvaranje univerzalnih automatiziranih sustava koji mogu rješavati praktične zadatke u tim ekstremnim uvjetima.

Kosmonaut Anton Škaplerov misli da će rudarstvo i obrada rude biti izvršavane robotima, a ljudi će biti potrebni uglavnom za popravak složene tehnike. Međutim, isporuka sirovina na Zemlju nije ekonomski ispravna, tako da ce ceo proizvođački ciklus biti organizovan direktno na Mjesecu.

Kada će započeti rudarstvo?

Predviđanja se razlikuju, ali većina stručnjaka se slaže da će ekonomski ispravna rudarstvo resursa moći započeti u najbližih dvadeset godina. Trenutno se broj startapa vezanih za luničke misije brzo povećava u svijetu i globalne investicije u kosmos.

Na primjer, američki startap Interlune je od NAZA dobio grant u šest i devet desetina milijuna dolara za stvaranje sustava izvlačenja plinova, uključujući helij-tri, iz regolita. Kompanija već je objavila prednaredbe u iznosu od pola milijarda dolara od Ministarstva energije SAD-a i privatnih poduzetnika.

Međutim, ne svi dijele optimizam. Predsjednik Rosnedra Oleg Kazanov misli da ne treba očekivati bogate zalihe na Mjesecu. Geološka povijest satelita je previše jednostavna kako bi stvorila velike zalihe. Jedini neobičan resurs je helij-tri — do sada nema tehnologija za industrijsku iskorišćavanje i veliki zahtjev.

Pravni pitanje: koju vlasništvo imaju Mjesec?

Ključan pitanje koji usporava investicije je pravo vlasništvo na iskopano sirovino. Ugovor o kosmosu iz 1967. godine zabranjuje nacionalno posestvo nebeskih tijela. Međutim, SAD upravlja na način da se Mjesec ne može posestvovati, a iskopane resurse postaju vlasništvo onoga koji ih izvuče.

Ovaj pristup je zakonski utvrđen u «Slagovnicima Artemide» do kojih se pridružilo šestdeset devet država. Rusija i Kina kritikuju ovaj pristup, smatrajući ga suprotstavljajućim duhu Ugovora o kosmosu i zagovarajući međunarodni model kontrole. Ovaj pravni sukob je zapravo refleksija geopolitičke borbe za lunička resursi.
© library.rs

Permanent link to this publication: