Инфантилизам — то не само «не želim odrastati». To je ponašanje, kada ljudje fizički su zreli, ali psihološki ostaju djecom. Oni nisu sposobni uzimati odgovornost, odlažiti užitak, izdržavati frustraciju. U obitelji takav partner ili roditelj postaje teško teret. Infanтиlni ljudi često su privlačni, spontani, ali njihova spontanost uništava red i povjerenje. U ovoj članku ćemo raspravljati o znakovima infantilnosti, uzrocima njihovog nastanka i tome kako se nositi s njima — ako ste sami infantilni ili živite s takvim ljudima.

Znakovi infantilne ličnosti

Infantilni ljudi se boje donositi odluke: od izbora pranja do promjene posla. Oni prelažu odgovornost na druge («ti bolje znas», «reši sam»). Oni ne mogu planirati budžet: troše novac na igracke, zabave, ostavljajući račune za kasnije. Oni izbjegavaju sukobe, ali se obižuju na dječji način — mlčanjem, kaprizama, isterikama. Oni žive jednim danom, ne grade dugoročne planove (o djeci, hipotečnoj kući, starosti). Oni traže stalno pozornost i udivljavanje, poput djece. Oni ne brinu o zdravlju (propuštaju liječenje kod liječnika, ne liječe zube). Oni mogu biti kreativni, spontani, zanimljivi na kratkoj distanci, ali u kućanskoj životu te kvalitete se pretvaraju u kaos.

Uzroci infantilnosti

Infanтиlizam ne nastaje na praznom mjestu. Često njegovi korijeni su u djetinjstvu: hiperopeka («mama će ovo odlučiti»), kada se djeci ne daje samostalnosti, ograđuju od teškoća. Ili obratno, hladnost i nasilje — tada infantilnost postaje zaštitu: «ne postanę odraslim, jer odrasli rade boli». Utjecaj kulture potrošnje: reklama obećava vječnu mladost, «uzmi sve od života». U ekonomskim uvjetima, gdje hipotečna kuća nije dostupna, a penzija je prazna, nema razloga za odrastanje. Neki psiholozi vežu infantilnost s traumom privlačenja: ljudi se boje bližine, ali i samotnosti, pa se zaglavljaju u dječjoj poziciji «daj-daj».

Infanтиlizam u odnosima: partner-dijete

Ako jedan partner je infantilan, drugi je prisiljen igrati ulogu roditelja. On plaća račune, planira odmor, odgaja djecu, podsjeća na posete kod stomatologa. Infantilni partner može biti ljubazan, zahvalan, ali nikada ne uzima na sebi stvarnu teret. U isto vrijeme on želi «roditelja» do drugih, obižuje se na kritiku, može otići u zapoj ili igrati se na računalu, kada ga pozivaju na odgovor. S vremenom partner-roditelj iscrpljuje se, gubi poštovanje, počinje prezirati. Seksualni život pati, jer je teško željeti dijete. Na kraju, ili razvod, ili trajno teško zajedničko živjenje.

Infanтиlizam i odgoj djecom

Infantilni roditelj je katastrofa za dijete. On može biti veseli prijatelj, koji će igrati, a zatim nestati. Ali on ne uspostavlja pravila, ne praća režima, ne može reći «ne». Dijete odraste ili anksiozno (ne osjećajući podršku), ili postaje infantilno, kopirajući model. Također, infantilni roditelj često prelaže brigu o sebi na djecu: «donesi cipeliće», «pomiluj me». To je inverzija uloga, koja vodi do psiholoških problema kod dijete — sve do zavisi i neuroza.

Infanтиlizam kod muškaraca i žena: razlike

Infanтиlizam kod muškaraca se često manifestira u odlasku iz odgovornosti: posao po ugovoru bez karijernih ambicija, računalne igre, piće s prijateljima, izbjegavanje stambenih pitanja. Ženski infantilnost se često maskira pod «slabost» i «neosposobnost»: ona ne radi, sjedi na glavi muškarca ili roditelja, traži stalne darove, ne bavi se djecom. Međutim, u suvremenom svijetu genderni stereotipi se ispraznjuju: mogu se naći muškarac-«princica» i žena-«mamćin sinčić». Glavna razlika je u načinima manipulacije: muškarci često koriste gnjev i odlazak, žene — suze i obidu.

Kako boriti se s infantilnošću: što učiniti sami

Ako ste pronašli sebe u ovom opisu, nemojte se smirati. Infanтиlizam nije osuda. Prvi korak je priznati problem. Drugi korak je početi uzimati na sebi malu odgovornost: voditi budžet, postavljati budilnik za jutro, pripremiti se hranu. Treći korak je naučiti govoriti «ne» svojim željama u korist dugoročnih ciljeva. Četvrti korak je prestati prelažiti donošenje odluka na druge. Ako vam je teško, obratite se psihoterapeutu (kognitivno-povjedenska terapija ili šema-terapija). Također je korisno čitanje knjiga o osobnoj efikasnosti i odrasloj psihologiji. Proces je dug, ali će vam vratiti samouvjed.

Što učiniti, ako vaš partner je infantilan

Ne uzimajte na sebi ulogu roditelja — to će pogoršati situaciju. Ustavite granice: «Ne ću plaćati za tvoje igracke», «Ne ću čistiti za tebe». Ne očekujte da će se on promjeniti brzo. Raspravljajte o konkretnim koracima: «Danas plaćaš komunalu, sutra se zapisuješ kod liječnika». Ne radi za njega. Ako partner nije spreman mijenjati se, postavite se upit: sam li sprema za život s vječnim djecom? Možda je najbolje rješenje razvod. Paradoxno, razvod može očistiti infantilnog čovjeka, uvjeravajući ga da odraste. Ali nemojte se nadati tome.

Infanтиlizam i društvene mreže

Društvene mreže kultiviraju infantilnost: beskonačno potrošnje kratkih video, instanatno užitak od lajka, odsustvo odgovornosti za riječi (anonimnost). Tamo je lako biti djecom: žaliti se, žaliti se, tražiti. Ustupanje u virtualni svijet često zamjenjuje stvarne akcije. Borba s infantilnošću uključuje digitalni detoks, ograničavanje vremena u društvenim mrežama, razvoj analognih hobija (sport, ručno delo). Također je korisno učiti čitati dugačte tekstove i gledati dugačte filmove — to trenira izdržljivost.

Infanтиlizam je problem, ali je rješiv. Najteže je prvi korak: gledati se sa strane. Ako ste to učinili, već ste na pola puta do odrastanja. Odrasla život nije tako strašna kao što izgleda. On daje slobodu, poštovanje okolnog svijeta i ponos za sebe. Pokušajte — i ne ćete željeti vratiti se u djetinjstvo.

Permanent link to this publication: