Postoje li zle štafe? Raspravljamo mitove i učimo se prevazivati agresivno ponašanje

U svakom dvori, u svakom parku, na svakoj strani novina nas periodično susrećemo s pričom o "zloj" štafi. Netko se boji ovčara, netko odlazi od strane staforšira, a netko je uvjeren da su svi mali štafi zlobne isteričke. Ali je li to stvarno? Postoje li "zle" štafe od prirode, ili je to rezultat odgoja, trauma i nepravilnog obročavanja? Odpovijest, kao obično, je složena i mnogolika. Idemo razmatrati što stoje iza agresivnog ponašanja štafi, kako ga prepoznati i, što je još važnije, kako možemo prevazivati domaćina da postane siguran i sretan član obitelji.

Priroda agresije: što je zapravo "zlobnost"

Počnimo s glavnim: u biologiji nema pojma "zlobnosti" kao moralne kategorije. Agresija je ponašanje koje je usmereno na uklanjanje ugroze ili postizanje cilja. U štafi, kao i u vilim, agresija je evolucijski alat za preživljavanje. Štetić kica na onoga koji mu otima hranu; štafa lavi na nepoznatića koji se približava kući; majka štiti svoje štetiće — sve to su prirodne reakcije. One nisu "zle" u ljudskom smislu, već instintualne.

Međutim, agresivno ponašanje može postati problem kada je neadekvatno situaciji, prekomerno ili usmereno na ljude i životinje bez vidljive razloge. U tom slučaju govorimo ne o "zlu", već o ponašajnom poremećaju. I uvek ima razloga za to.

Izvori agresije: zašto štafa postaje opasna

Glavne razloge agresivnog ponašanja u štafi možemo razdeliti na nekoliko grupa.

Prvo, to je genetička predispozicija. Neke porode su bile uzgajane za očuvanje, zaštitu ili borbene dejstva. U njima je nizi nivo uzbuđenja i jači očuvni instinkti. Međutim, genetika nije prigovor. Pri pravom odgoju i socijalizaciji čak i "teške" porode mogu biti spokojne i druželjubne.

Drugo, to je nedostatak socijalizacije u ranom starosti. Ako štetić do 16 nedelja nije bio upoznat sa različitim ljudima, životinjama, zvukovima i situacijama, on raste ustrajnim i nesanitnim, nagnatim za zaštitnu agresiju. On ne zna da svet je siguran i reaguje na sve novo kao na ugrozu.

Treće, to je traumatični iskustvo. Štafe koje su bile bičene, mučene, zatvarane ili istiskane, često postaju agresivne iz razloga straha. Oni kuse ne zbog toga što su "zle", već zbog toga što se boje i zaštite.

Četvrto, to su zdravstveni problemi. Bol, gormonske poremećaje, poremećaje funkcije štitne žlijezde, tumori i čak i zubna bol mogu izazivati suptilne eksplozije agresije. Često je prvo stepen u medicinskom pregledu — prvi korak ka rješenju problema.

I naposlijetku, to su greške u odgoju. Vlasnici koji počelju agresivno ponašanje (npr. mučenje štafe na drugim životinjama ili dozvoljavaju kicanje na članove obitelji), osiguravaju opasne reakcije.

Mitovi o "zlim" porodama: zašto su stereotipi opasni

Jedan od najživućih mitova je da postoje "zle" porode štafi. Često u crni spisak dolaze pitbuli, rotweileri, dobrmani, kavkazke ovčare i drugi veliki psi. Međutim, istraživanja i iskustvo kynologa pokazuju da se agresivnost ne zavisi od porode. Ključnu ulogu igra odgoj, socijalizacija i obročavanje.

Zanimljiv činjenica: prema statistici učestalosti ugriza, male štafe (taxi, čihua, špici) ugrize ljudima češće nego velike. Jednostavno njihovi ugrizi nisu tako ozbiljni i ređe se pojavljuju u novinama. Ali to ne čini ih "manje zlima". Jednostavno strah i agresija kod malih poroda često ostaju nezaznačeni, jer ih se ispravljaju ili smatraju "zabavnima".

U nekim zemljama već su usvojeni zakoni koji zabranjuju diskriminaciju poroda, i sve više stručnjaka poziva da se procjenjuje ne poroda, već specifično ponašanje svake štafe.

Kako prepoznati agresiju: upozoravajući znakovi

Agresija rijetko nastaje na praznom mjestu. Obično štafa daje mnogo znakova prije nego što ugrizi. Ako naučite ih čitati, možete sprečiti sukob.

Rani znakovi: naprezanje tijela, prijezvano uši, spuštena glava, lijezanje usana, zezanje, odvajanje pogleda. To su znakovi stresa i pokušaj da se uspokoji.

Srednji znakovi: kicanje, otklanjanje zuba, podizanje dlake na leđima, zastoj. To je već upozorenje: "Mi se ne sviđa, odluči".

Kasni znakovi: ljevanje s agresivnim tonom, bacanje, ugriz. Na ovoj fazi štafa već gubi kontrolu.

Važno razumeti: kazniti štafu za kicanje je loša ideja. Ako zabranite kicanje, štafa ne prestane bojeti ili zlijeti, ona jednostavno pređe na ugriz bez upozorenja. Kicanje je mogućnost izbjeći sukob.

Kako prevazivati agresivnu štafu: korak po korak strategija

Prevazivati agresivnu štafu je dugotrajan proces, koji zahtijeva strpljenje, redoslijed i često pomoć profesionalca. Međutim, to je moguće. Glavni principi: sigurnost, pozitivno pojačavanje i uklanjanje uzroka agresije.

Prvi korak — savjetovanje veterinara. Ispustite fizičke uzroke agresije. Ako je štafa zdrava, možete preći na ponašajnu korekciju.

Drugi korak — upravljanje sredinom. Na vrijeme korekcije izbjegavajte situacije koje izazivaju agresiju. Ako štafa kica na goste, izoloirajte je u drugu sobu do dolaska specialista. Ako se boji drugih štafi, šetajte u bezljudnim mjestima ili s maskom.

Treći korak — rad s triggerima. Pločno, korak za korak, navikajte štafu na to što ranije izazivalo strah ili zlobnost. Koristite pozitivno pojačavanje: ako štafa vidi drugu štafu na daljinu i ne reaguje — dajte slad. Postepeno skraćujte udaljenost. To se zove desensibilizacija i kontr kondicioniranje.

Četvrti korak — jačanje povjerenja. Štafa koja vjeruje vlasniku, rjeđe manifestira agresiju. Učite joj osnovne naredbe, igrajte se, počestujte spokojno ponašanje. Trenirajte pozornost: kako bi u stresnoj situaciji štafa gledala na vas, a ne na izazivača.

peti korak — rad s profesionalcima. Ako se ne osigurate sami, obratite se zoološkom psihologu ili kynologu koji se specijalizira za korekciju agresije. Ne bojite tražiti pomoć — to je znak odgovornosti, a ne slabosti.

Što ne treba raditi pri prevazivajanju

Postoje neke grozne greške koje mogu učiniti agresiju još gore. Nikada ne kaznivajte štafu fizički — to će pojačati strah i agresiju. Ne koristite metode dominacije temeljene na nasilju (alfa preokreti, udavke). Ne drazite štafu i ne provokujte je na agresiju da "proučite". Ne pokušavajte "prevazivati" štafu u jednom danu — to je proces na mjesece.

Najopasnija greška je zanemariti problem i nadati se da će proći sama. Agresija ne prođe, pojačava se ako se ne koriguje.

Važnost socijalizacije i odgoja od ranog djetinjstva

Najbolji način za izbjegu agresije je pravilni odgoj od najranijeg djetinjstva. Socijalizujte štetića: pokazujte mu svet, upoznajte ga sa ljudima, životinjama, različitim površinama, zvukovima. Učite ga samokontroli: sedi iza hrane, čekaj dok iziđete iz vrata. I najvažnije — počestujte spokojno ponašanje.

Zapametite: štafa se ne rađa "zla" — ona postaje tako iz okruženja, trauma ili nedostatka obuke. I vi, kao vlasnik, nosite odgovornost za to kakav će vaš domaćin postati.

Završetak: agresija nije presud

Postoje li zle štafe? Ne. Postoje štafe koje se boje, bolje, bile su nepravilno odgojene ili se nalaze u stresu. I svi oni mogu biti prevazivani pri pravom pristupu. Agresija nije karakteristika ličnosti, to je ponašanje koje se može promijeniti. Ključni faktori uspjeha: znanje, strpljenje, ljubav i obrat do stručnjaka, ako je to nužno.

Svaka štafa zaslužuje drugi šansu. I ako ste spremni uložiti vrijeme i snage, vaš domaćin će moći postati spokojan, uvjeren i sretan, čak i ako ima složen prošlost. Zapametite: nema loših štafi — postoji nepravilan pristup. I u vašim snagama je sve ispraviti.

Permanent link to this publication: