Marginalnost: odgovori na nove izazove u dobu globalizacije i digitalizacije

Uvod: preosmišljanje klasične koncepcije

Tradicionalno marginalnost (od lat. margo — rub) u sociologiji (R. Park, E. Stokvist) je shvaćena kao stanje grupa i pojedinaca isključenih na periferiju društva zbog nesposobnosti prilagođavanja dominirajućoj kulturi zbog migracije ili društvenih poremećaja. Međutim, u 21. stoljeću priroda marginalnosti se radikalno promijenila. To već nije samo rezultat prostornog ili kulturalnog premještanja, već i posljedica sustavних transformacija — ekonomskih, tehnoloških, ekoloških. Suvremeni marginali nisu samo migranti i etničke manjine, već i nove društvene kategorije, nastale zbog globalizacije i digitalnog razdiobljenja.

Nove oblike marginalnosti u globalnom kontekstu

1. Digitalna marginalnost i «novi lumpen

Digitalizacija je provela novo, dotad ne postojeco dimenziju neravnopravnosti. Digitalna marginalnost je stanje isključenja iz digitalnog prostora, vodeći do ograničenog pristupa informacijama, obrazovanju, uslugama i tržištu rada.

Grupe rizika: Starije osobe, siromašniji, stanovnici neugodnih regija bez pristupa brzom internetcu, ljudi s niskom digitalnom gramotnošću.

Izazovi: Pandemija COVID-19 je postala globalni eksperiment, otkrivši ovu problemu. Djece iz siromašnih obitelji, koje nisu imale pristup online obrazovanju, su se našle u situaciji obrazovne marginalizacije s dugoročnim posljedicama. Prema podacima Ujedinjenih naroda, oko 3,6 milijardi ljudi diljem svijeta ostaju offline, što ih automatski oduzima mogućnosti moderne ekonomije.

Odgovori: Državne programe za osiguravanje digitalne infrastrukture (projekt Starlink u ruralnim područjima), programe digitalne gramotnosti za starije osobe (Silver Surfers u EU), razvoj javnih digitalnih prostora (biblioteke kao digitalni habs).

2. Precariat kao ekonomski marginalna grupa

Britanski sociolog Guy Standing je istakao precariat (precariat) — novi društveni klas, karakteriziran nestabilnom, ne zaštićenom zakonom o radu zaposlenosti (freelans, gig ekonomija, platformni rad), nedostatkom društvenih garancija i profesionalne identitete.

Karakteristike: Dostavljači Delivery Club ili vozači Uber, udaljeni radnici na kratkoročnim ugovorima, kreativni radnici. Oni formno uključeni u ekonomiju, ali se nalaze u stanju kronične osjetljivosti i društvene nezaštitivnosti — ekonomskoj marginalnosti.

Izazovi: Nedostatak penzionskih akumulacija, plaćenog bolničkog, sindikalne zaštite. To vodi do «socijalne anomije» i političke nestabilnosti.

Odgovori: Preispitivanje zakona o radu (priznanje statusa «zaposlenog» u EU), stvaranje sindikata za radnike na platformama (Freelancers Union), razvoj sustava portfelja karijere i neprekidnog obrazovanja.

3. Klimatski marginali i ekološki izbjeglici

Promjena klime stvara novu kategoriju prisilno marginaliziranih — ljudi koji gube stanište i sredstva za postojanje. Oni se nalaze u stanju egzistencijalne marginalnosti.

Primjeri: Stanovnici malih otočnih država (Tuvalu, Kiribati), kojima ugrožava povisivanje razine mora; farmeri Sahela, čije zemlje se pretvaraju u pustinju; stanovništvo obalnih regija Južne i Južnoistočne Azije, koji patijo od čestih poplava.

Izazovi: Nedostatak pravnog statusa («klimatski izbjeglica» nije priznat međunarodnim pravom), gubitak kulturalne identitete, vezane za teritoriju, masovni unutarnji i međunarodni preseljenja.

Odgovori: Razvoj novih pravnih ramaka (inicijative za dopunu Ženevske konvencije), programe planirane preseljenosti i adaptacije na mjestu, princip klimatske pravednosti, koji zahtijeva od razvijenih zemalja kompenzacije štete.

Institucionalni odgovori na nove oblike marginalnosti

Suvremena društva traže načine ne samo «prilagoditi» marginalne, već i transformirati sustave, koji stvaraju isključenje.

1. Obrazovanje: inkluzija umjesto segregacije

Prebacivanje od posebnih ustanova za «problematske» grupe do stvaranja inkluzivne sredine, koja uzima u obzir raznovrsnost. Na primjer, škole gdje djeca migranata, djeca s posebnim potrebama i djeca iz neugodnih obitelji uče zajedno po individualnim putovnicama s podrškom tutora i psihologa. To sprečava reprodukciju marginalnosti kroz generacije.

2. Urbanističko planiranje: taktički urbanizam i sudjelovanje u projektiranju

Borba protiv prostorne marginalizacije kroz uključivanje stanovnika perifernih područja u projektiranje javnih prostora. Primjer: projekt *「Park na naberežnoj 11-milijonskog grada」* u Sankt Peterburgu, gdje je koncepcija razvijena s aktivnim sudjelovanjem lokalnih zajednica. To pretvara marginalizirana područja u mjesta snage i smanjuje društvenu tenziju.

3. Tehnologije kao alat za re-inkluziju

Digitalna demokracija: Platforme za građansko učešće (Decidim u Barceloni), koje omogućavaju uključivanje onih koji su dotad isključeni iz političkog procesa u donošenje odluka.

Financijske tehnologije (fintech): Mobilni banke i mikrokrediti u Africi (platforma M-Pesa) su omogućili uključivanje milijuna ljudi u ekonomiju, koji su nisu imali pristup tradicionalnim bankama.

Kraudsource i platformna kooperacija: Stvaranje alternativi eksploatorskim platformama u gig ekonomiji, gdje sami radnici vode platformu i dijele profit (kooperativ Stocksy United za fotografere).

Interesantan činjenica: U Portugalu je 2021. godine usvojen jedan od najprogresivnijih zakona o udaljenom radu na svijetu, koji izravno se bore protiv marginalizacije precariat. On obvezuje zaposlođivače da kompenziraju troškove struje i interneta, zabranjuje povezivanje s zaposlenim u vanradno vrijeme i stavlja pravo na «isključenje» (right to disconnect), štiteći granice privatnog života.

Paradox: dobrovoljna marginalnost i nova zajednica

U odgovor na pritisak globaliziranog mjenjstva nastaje fenomen svjesne, ili dobrovoljne, marginalnosti — stvaranja alternativnih zajednica (ekoposelja, digitalni nomadi, etičke zajednice). Ove grupe svjesno odbacuju dominirajuće vrijednosti potrošnje i karijernog rasta, stvarajući nove oblike socijalnosti na periferiji velikog društva, ali unutar vlastite održive ekosisteme.

Završetak: marginalnost kao indikator i motor promjena

Suvremene oblike marginalnosti nisu anomija, već sustavni proizvod globalnog kapitalizma, tehnoloških revolucija i ekološkog kriza. Odgovori na te izazove zahtijevaju ne jednorazne društvene programe, već preosmišljanje osnovnih principa:

Od svetosti ekonomskog rasta — do ideje inkluzivnog i održivog razvoja.

Od čvrstih društvenih kategorija — do priznanja fluidnosti i mnogobrojnosti identiteta.

Od paternalističke pomoći marginalima — do njihovog priznanja kao punopravnih subjekata društvenog dijaloga i agenta promjena.

Marginalnost u 21. stoljeću prestaje biti posjed «neuspjelih» i postaje iskustvena laboratorija novih oblika života i solidarnosti. U konačnici, sposobnost društva integrirati svoje marginalne grupe, čuti njihovu kritiku i transformirati se pod utjecajem tog dijaloga je glavni test na njegovu demokratičnost, održivost i čovječnost. Budućnost će biti određena tom, možemo li pretvoriti izazove nove marginalnosti u priliku za dubinsku društvenu transformaciju.
© library.rs

Постоянный адрес данной публикации: