Фудбал — игра милиона. Nažalost, ponekad strast na tribinama se pretvara u nasilje, borbe i neured. Ali postoje zemlje gde navijači pokazuju da fudbal može biti praznik, a ne bojno polje. njihova podrška je umjetnost, poštovanje suparnika i ljubav prema igri, a ne uništenje. Koji su oni, najmirniji fudbalski navijači na svetu?

Japan: čistota i tišina kao nacionalna ideja

Navijači iz Japana poznati su svuda. Nakon utakmica ostaju na tribinama kako bi obrisali otpad. To nije PR akcija, već dio kulture. Na Svjetskom prvenstvu 2018. godine u Rusiji Japanci su zapanjivali sve: nakon poraza od Belgije, ne samo su sakupili svoje torbe, već su i obrisali u garderobi, ostavivši zahvalnu poruku na ruskom jeziku. njihova skandiranja su organizovana, ali ne agresivna. Oni ne oštećuju suparnike, već aplođuju lijepim golovima, čak u svoje mreže. Više toga, japanski navijači rijetko dolaze u sukob sa policijom ili navijačima druge zemlje. razlog je u obrazovanju, gde poštovanje prema stranoj kulturi i javni red su najviše. čak i kada reprezentacija izbaci, oni ne organizuju prosvjete, već zahvaljuju momčadi suzama i poklonima.

Izrael: vikinški kljč i porodiljska atmosfera

Mala Izrael postala je fudbalska sensacija na Euro-2016, ali ne samo igrom. njihovi navijači su darili svetu "vikinški kljč" — sinkronizovano klapanje i izdisah koji napunjava stadion primitivnom snagom. Međutim, iza te snage nema nasilja. Izraelski fanati su, kako bi se reklo, čitave obitelji sa djecom. Oni dolaze na turnire u mirnim ciljevima, često u nacionalnim dresovima i sa kćerkama na ramenima. Zemlja sa stanovništvom malo više od 300 tisuća ljudi ne može dozvoliti armiju huligana. njihova podrška je jedinstvo, a ne zastrašivanje. čak i nakon poraza oni aplođuju momčadi i suparnicima, a kaos na tribinama je rijetkost.

Nova Zelandija: smiješni kivi

Novozelandski navijači (All Whites u fudbalu, i All Blacks u ragbiju) poznati su po svojoj prijateljskosti. Oni rijetko sudjeluju u skandala, jer zemlja živi udaljeno od evropskog fudbalskog centra, a njihova kultura maori pozdravlja gostoprimstvo. Na Svjetskom prvenstvu 2010. godine u Južnoj Africi novozelandski su organizirali performativ s plesom haka, ali bez agresije. Oni su se fotografisali sa lokalnim stanovnicima, pjevali pjesme i nisu izazivali borbe. među faktorima: malobrojnost (putuju grupama, gde svatko poznaje svakog), nedostatak tradicija fudbalskog huligana (fudbal je tamo popularan, ali ne dovoljno kako bi se borio) i visoki nivo života.

Njemačka: organizirana podrška bez kaosa

Njemačku često se sjeća po bitkama engleskih i nizozemskih navijača u prošlosti, ali moderni njemački navijači su primjer civiliziranosti. Oni su stvorili kulturu "Kurvekultur" (kulturu fanatске tribine) s flagovima, sloganima i pjesmama, ali bez sukoba. Poraz oni primaju tiho ili aplođima, a pobjede — radosti, ali ne prosvjete. njemački fan-klub reprezentacije surađuje sa policijom i federacijom kako bi isključili nasilje. Zašto? Jer zemlja je nakon rata preosmislila agresiju, a u 1980-тим godinama država je počela žestoko boriti se sa fudbalskim huliganstvom, stvarajući sistem "navijač- uprava". danas njemački navijači su poznati po svojoj kritici rasizma i komercijalizacije fudbala, ali to čine mirno — banerima i flashmobima, a ne borbama.

Finska i Švedska: sjeverno mirno

Skandinavci općenito su poznati po ravnoteži. Finski navijači, poznati kao "ultras", zapravo se više fokusiraju na vizualna šou nego na borbe. Švedski navijači reprezentacije putuju prijateljskim grupama, cijene fudbal kao estetiku. Imaju visoki nivo povjerenja u policiju, a agresija osuđuje se društveno. Na Euro-2020 (2021) švedski navijači zajedno sa danskim organizirali su akciju protiv rasizma, a ne provokacije.

Zašto ti navijači su mirni

Postoje nekoliko razloga. Visoki nivo života i obrazovanja smanjuje agresiju. Kultura u kojoj je očišćavanje za sebe i ne ometanje drugih normala. Nedostatak tradicija fudbalskih firmi (organiziranih huliganskih grupa). Snažna suradnja fanatских kluba i policije za prevenciju nasilja. I najvažnije — odnos prema fudbalu kao predstavi, a ne kao ratu. Nažalost, u nekim zemljama (Engleska 80-ih, Italija, Turska, Argentina) nasilje je bilo ili ostaje. Ali primjer Japana, Islanda, Nove Zelандije dokazuje: može se navijati strastno, ali ostati čovjek.

Završetak

Mirni navijači ne gube u glasnosti agresivnim. Oni stvaraju atmosferu praznika, privlače na stadione obitelje i djecu, čine fudbal dostupnim i sigurnim. njihov tajni je poštovanje. Poštovanje prema suparniku, prema stranoj kulturi, prema pravilima. Možda će jednom kad fanati svih zemalja shvate: pobeda ne zahtjeva uništenje, a ljubav prema svom klubu ne zahtjeva nenavist prema stranoj.

Permanent link to this publication: