Najzabavnija zemlja na svijetu: traženje objektivnih kriterija subjektivnog osjećaja

Uvod: Problem mjerenja «zabavnosti»

Odrediti najzabavniju zemlju na svijetu je metodički složena zadaća, jer «zabavnost» (ili nivo sreće, radosti, pozitivnog afekta) je subjektivna i kulturološki uvjetovana kategorija. Međutim, moderne istraživanja u oblasti pozitivne psihologije, sociologije i ekonomije predlažu niz objektivnih indikatora i redovno provode globalna mjerenja, koja omogućuju sastavljanje znanstveno obrazloženog ranga. Voditelj u takvim rangovima je od nekoliko godina bez izuzetaka zemlje sjeverne Europe, posebice, Finska, koja vodi Globalni izvještaj o sreći (World Happiness Report) od 2018. Ali je li to sinonim za «zabavnost»? Pokušajmo se razumjeti.

Ključni kriteriji i metodologija

Globalni izvještaj o sreći, objavljen pod egidom Ujedinjenih naroda, oslanja se na podatke globalnih anket Gallup World Poll i procjenjuje zemlje po šest ključnim varijablama:

1. Bruto domaći proizvod na glavu stanovnika (ekonička blagodost).

2. Socijalna podrška (postojanje bliskih osoba na koje se može povjerovati).

3. Swoboda života.

4. Percepcija korupcije (povjerenje u institucije).

Finska i druge skandinavske zemlje (Danska, Island, Švedska, Norveška) stabilno vode po cjelokupnosti ovih kriterija. Međutim, to više odrazuje  zadovoljstvo životom, blagostanje i društvenu stabilnost, što se može nazvati «gubecem, mirnim srećom», a ne trenutnom «zabavnosti».

Kulturne specifičnosti izražavanja «zabavnosti»

Ako gledamo na «zabavnost» kao vanjsko, ekspresivno izraz radosti, slika se mijenja.

• Latinija Amerika: Zemlje ovog regijona (Kolumbija, Meksiko, Brazil, Kostarika) tradicionalno zauzimaju visoke mjesta u rangovima pozitivnih emocija po anketama Gallup, unatoč nižim kriterijima GDP i sigurnosti. Ovdje se cjeni  društvene veze, ekspresivnost, umjeće uživati u trenutku (fiesta, karnevali, plesi). Kostarika čak je popularizirala koncepciju «pura vida» («čista život») kao filozofiju radosti i nepodrazumijevanosti.

• Nigerija: Često se pojavljuje na vrhu rangova pozitivnih emocija, pokazujući visoku životopunoću i optimizam stanovništva u uvjetima objektivnih teškoća. To ukazuje na ulogu kulturnog optimizma i društvenog kapitala.

Fenomen Finske: sreća bez smijanja

Paradox finske sreće je da ona ne izražava se u demonstrativnoj zabavnosti. Kulturne norme ovdje cjenju mir, privatnost, umjerenost i sisu — poseban oblik stoicizma, otpornosti i unutrašnje sile. Finci su sretni ne zbog toga što su stalno smiju, već zbog života u društvu s visokim nivoom povjerenja, niskom društvenom anksioznosti, ravnim mogućnostima i pristupu prirodi. Njihova «zabavnost» je odsustvo hroničnog stresa, a ne svakodnevna euforija. Slavni finski običaji poput «zabavnog sjedanja na klupi s pivom» ili kupanja u ledenoj proribi nakon saune su oblike tihe, meditativne radosti.

Alternativni kandidati i njihovi argumenti

• Butan: Zemlja koja je službeno prihvatila «bruto nacionalno sreća» (GNH) umjesto GDP kao cilj razvoja. Ovdje je sreća i pozitivno stanje predmet državne politike, koja potiče balans između materijalnog i duhovnog razvoja, očuvanje kulture i ekologije.

• Nizozemska i Švicarska: Također stalno ulaze u top-10 rangova sreće. Njihov taj je u kombinaciji ekonomskog procvita, osobnih sloboda, tolerancije i razvijene sustave društvenog osiguranja. Nizozemska koncepcija «gezelligheid» (ugodnost, atmosfera ugodnog druženja) je ključni element lokalnog blagostanja.

• Nova Zelanda: Visoke mjere sreće su povezane s bliskom povezanosti s prirodom, razvijenim ekološkim svijestom i manje strogom društvenom hijerarhijom.

Interesantni činovi i istraživanja

• Podaci iz neurobiologije pokazuju da utječe na subjektivno osjećaj sreće genetika (30-50%), ali društvene i ekoničke uvjeti mogu ili potiskivati, ili pojačavati tu sklonost.

• Istraživanja pozitivne psihologije Martina Seližmana izdvajaju «autorsko sreća» (od postignuća) i «hedonističko» (od užitaka). Zemlje sjeverne Europe su snažne u prvom, ljetinske u drugom.

Završetak: Ne zemlja, već uvjeti

Tako, najzabavnija zemlja je, striktno rečeno, ne geografski pojmov, već kompleks društveno-ekoničkih i kulturoloških uvjeta koji maksimiziraju mogućnosti za ljudsko blagostanje. Ako pod «zabavnosti» razumijemo gubecu životom, osjećaj sigurnosti i slobode, onda prvaci su Finska i druge zemlje sjeverne Europe. Ako imamo na umu ekspresivnu, otvorenu, emocionalnu radost, onda vjerojatni prvaci će biti zemlje Latinske Amerike.

Pravda, kao što je često, leži u razumijevanju da je sreća i zabavnost mnogobojna. Uspjeh skandinavskog modela dokazuje da je temeljem dugoročnog pozitivnog stanja je pravda društvo, povjerenje i osobna sloboda. U ovom smislu, najzabavnija zemlja je ta gdje čovjek ima pravo i mogućnost biti sretan na svoj način, bilo to u tишini finskog šume ili na šumnom brazilskom karnevalu. Zato odgovor na pitanje se svodi ne do naziva države, već do formule: niska neravnoteža + visoko povjerenje + društvena zaštita + osobna autonomija = okruženje koji je maksimalno povoljan za ljudsku radost u svim njegovim različitim oblicima.

Permanent link to this publication: