U sportu, kao u životu, malo je samo pobijediti. Pobjede mogu biti zaboravljene, rekordi — pobijeni. Ali postoji nešto veće — priznanje. To je kada ne samo tvoj rezultat, već i tvoja osobnost, tvoj put izazivaju poštovanje kod suparnika, navijača i vremena. Priznanje — to je valuta koju ne može ukrasti ili kupiti. Je je samo zaraditi.

Što je priznanje u sportu

Priznanje nije medalja ni šampanski kupa. To je kada tvoje ime postaje naorcizno. Kada tvoj stil igre kopiraju milijuni djece na dvoru. Kada čak i neprijatelji ti aplodiraju stajajući. To je složena mješavina poštovanja suparnika, ljubavi navijača i ispravnog slijedovanja duha igre. Ponekad je priznanje trenutno (overtajm, gdje spašaváš tim) i trajno (kao kod Pele ili Maradone).

Kako postići priznanje

Priznanje ne dolazi kroz skandale i hajp. Ono se gradi na tri kita: talent, trud i karakter. Talent — to je dar boga (brzina, skakačnost, vidno polje). Trud — to su dnevne treninge, kada nitko ne vidi. Karakter — to su postupci u kritičnim trenucima: mogućnost priznavanja greške, pomoć suparniku, izdignuti nakon ozljede. Igrač koji simulira, će imati brojeve, ali ne priznanje.

Vrste priznanja

Publično (volite jednostavni navijači, skandiraju vaše ime). Profesionalno (poštovani od suparnika: nakon utakmice traže razmjenu majice, pohvaljuju u intervjuu). Institucionalno (uključivanje u Zal slave, životno spomenik, dodjeljivanje imena stadionu). Primjer: Lionel Messi je dobio priznanje čak i od navijača "Reala", kad je pogodio gol-šedevr. A Lev Jasin ostaje jedini golman sa "Zlatnom loptom".

Zašto neki geniji ne dobivaju priznanje

Sport je pun primjera kada veliki igrači ostaju u sjeni zbog skandala (Maradona — droga, Tyson — zatvor). Priznanje ne voli aroganciju i nečestnost. Ako sportaš ošamka navijače ili koristi doping, njegove postignuća se obesvrščavaju.

Priznanje je eho koje ostaje nakon što su stihle krice stadiona. Strani se za njim, ali ne bilo kojom cenom.

Permanent link to this publication: