U sportu, kao i u životu, malo je samo pobijediti. Pobjede mogu biti zaboravljene, rekordi — pobijeni. Ali ima nešto veće — priznanje. To je kad ne samo tvoj rezultat, nego i tvoja osobnost, tvoj put izazivaju poštovanje kod natjecatelja, navijača i vremena. Priznanje je valuta koju ne može ukrasti ili kupiti. Je još samo zaraditi.

Što je priznanje u sportu

Priznanje nije medalja ni športski pokal. To je kad tvoje ime postaje načelno. Kad tvoj stil igre kopiraju milijuni djece na dvorištu. Kad čak i neprijatelji ti aplaudiraju stajali. To je složena mješavina poštovanja natjecatelja, ljubavi navijača i ispravnog slijedovanja duha igre. Ponekad je priznanje trenutno (overtajm, gdje si spasio tim) i trajno (kao kod Pele ili Maradone).

Kako postići priznanje

Priznanje ne dolazi kroz skandale i hajp. Izgrađuje se na tri kita: talent, trud i karakter. Talent je dar boga (brzina, prigodnost, vid polja). Trud je dnevne treninge, kad nitko ne vidi. Karakter je postupci u kritičnim trenucima: umjetnost priznavanja greške, pomoć natjecatelju, izdignuti nakon ozljede. Igrač koji simulira, će imati brojke, ali ne priznanje.

Vrste priznanja

Publičko (volite te jednostavni navijači, skandiraju tvoje ime). Profesionalno (poštovanje od protivnika: nakon utakmice traže izmjenjati majice, pohvaljuju u intervjuu). Institucionalno (uključivanje u Hram slavnih, životno spomenik, dodjeljivanje imena stadionu). Primjer: Lionel Messi je dobio priznanje čak i od navijača «Reala», kad je zabio gol-šedevr. A Lev Jasin ostaje jedini golman s «Zlatnom loptom».

Zašto neki geniji ne dobivaju priznanje

Sport je pun primjera kada veliki igrači ostaju u sjeni zbog skandala (Maradona — narkotici, Tyson — zatvor). Priznanje ne voli aroganciju i nesposobnost. Ako sportaš ogorčava navijače ili koristi doping, njegove postignuća se obesvjetljavaju.

Priznanje je eho koje ostaje nakon što su umirile krike stadiona. Strani se za njim, ali ne bilo kojom cenom.

Permanent link to this publication: