Долар, евро, рубль, юань, йена, фунт, франк. Мир денег пестрит названиями. Када putučestvuju, menjavaju ruble na lire, zatim na dirhamе, zatim na bati. Zašto ne može biti jedna valuta za sve? Ugodno je. Ali za svaku papirnicu — suverenitet, istorija, ekonomčka politika i malo magije. Da razumimo, odakle su nastale različite novčane, zašto su one potrebne i zašto dolar još uvijek glavni, ali ne beskrajni.

Zašto ne može biti jedna valuta za sve

Idea jedne svjetske valute je stara kao svijet. Nju su predložili još Keynes u 1940-ima. Ali postoje tri velike problema. Prvi — suverenitet. Svako državo želi upravljati svojom ekonomskom politikom. Ispuštati toliko novca koliko treba, povisiti stopu, devalvizirati tijekom kriza. Ako je jedina valuta, onda svi ti gajdani idu u nadnacionalni organ. Države nisu spremne.

Drugi — različiti nivoi ekonomija. Njemačka i Grčka imaju jednu valutu — euro. Ali Njemačka je bogatija i efikasnija. Ispada da Njemci subvencioniraju Grke. U jednoj svjetskoj valuti siromašne zemlje bi povlačile bogate gore, a bogate ne želeli bi dijeliti.

Treći — krize. Ako je valuta zajednička, tada tijekom kriza u jednoj zemlji ona se trenutno prekida na sve. Ne možete devalvizirati, ispisivati novac samostalno ne možete. Ostaje samo zatvarati napetosti i očekivati pomoć susjeda. Europska zona je to probala 2010-2015 godine. Bolno.

Pa je tako 180 zemalja — 180 valute. Plus lokalne: dolar u Zimbabveu, euro u Crnoj Gori, ruski rubl u Abhaziji. Ispada vinigret, ali živući.

Kako nastaju novčane

svaka valuta ima svoju istoriju rođenja. Često zajedno sa državom. Proglasili samostalnost — trebali su svoje novčane. Pечатaju. Ali može biti drugačije. Euro je nastao ne sa novom državom, već sa sporazumom između starih. 1999. godina — beznačajni euro, 2002. — monete i bankovnice. Jednom žele 12 zemalja odbacili svoje marke, frankove, lire. Bolno, ali preživjeli.

Dolar SAD-a je nastao 1792. godine. Do tada su kretale španjolske monete. Rubl vodi istoriju od 13. veka, ali moderni — nakon denominacije 1998. godine. Yuán — od 1948. godine, nakon komunističke revolucije. Funт sterlina — jedna od najstarijih, još 775. godine.

Postoje novčane fantomi. Na primjer, dolar Zimbabvea. Zbog hiperinflacije ispisali su kupuru u 100 trilijuna dolara. Sada ona nije u upotrebi, zemlja koristi dolar SAD-a i juán. Postoje novčane vezane za drugu valutu (npr. danska kruna je žestoko vezana za euro). Postoje novčane podvige — ispisuju se, ali skoro ne koriste, svi računi u dolarima.

Dolar: zašto je glavni

Dolar SAD-a je svjetska rezervna valuta. Otprilike 60 posto svjetskih rezerva čuvaju se u dolarima. 80 posto međunarodnih ugovora (nafća, plin, zlato) nominiraju se u dolarima. Zašto? Istorija.

Poslije Drugog svjetskog rata SAD su bili jedina nepovređena ekonomija. Zlatne zalihe — 2/3 svjetskih. Na Bretton Woods konferenciji 1944. godine dogovorili su se: dolar se izmjenjuje za zlato (35 dolara po unciji), a sve ostale valute — za dolar. Tako je dolar postao «svjetsko zlato». 1971. godine Nixon je ukinuo konverziju dolara u zlato. Ali dolar je već tako duboko ukorenjen, da su ga nastavili koristiti po navici i zbog povjerenja.

Plus SAD — najveća ekonomija, stabilna politička sistema ( relativno), ogroman tržište kapitala. Dolarom je ugodno trgovati, lako ga dobiti, on je likvidan. Čak i neprijatelji SAD-a drže rezerve u dolarima, jer nema alternativе.

Ale udio dolara pada. U 1970-ima bio je 85 posto rezerva, a sada 60. Kina, Rusija, zemlje BRIKS aktivno traže alternativе.

Euro: glavni konkurent

Euoro je druga po značajnosti rezervna valuta. Otprilike 20 posto svjetskih rezerva. Zona euro — 20 zemalja, 350 miliona ljudi. Ekonomija otprilike jednakoj američkoj.

Euoro je nastao kao politički projekt: ujediniti Europu zajedničkom valutom, da se nikada ne zaboravi ratove. Ekonomski je bio rizičan. Njemačka marka je bila previše snažna, talijanska liра slaba. Ujedinili su — dobili probleme. Njemačka je postala lokomotivom, Grčka balastom.

Kriza 2009-2015 godina je gotovo raspustila europsku zonu. Grčka, Irska, Portugal, Španija su bile na rubu defolta. Spašili su ih kreditima, ali je morao biti uveden stroga ekonomija. Ljudi su izlazili na ulice.

Ali ipak, euoro je preživio. Sada je čvrsto na drugom mjestu. Euoro se koristi čak i izvan EU: Crna Gora, Kosovo, Andora, San Marino, Vatikan. Bankovnice euora mogu se naći u Africi (bivše francuske kolonije su vezale frank KFA za euro). Ali ne može potpuno zamijeniti dolar euro: kod Europe nema tako vojne moći i tako velikog dugačkog tržišta.

Rubl: istorija uspona i pada

Ruski rubl je 18-а po veličini svjetska rezervna valuta (manje od 1 posto). Ali za ruske građane on je glavni. Njegova istorija je kacelj. 1992. godina — hiperinflacija, rubl je obesvaren 2500 puta. 1998. godina — bankrot, rubl je pao za 4 puta u mesec. 2014. godina — pad zbog nafće i sankcija, kurs je pao za dvostruku vrijednost. 2022. godina — novi pad (više od 100 rublа za dolar), zatim osnaživanje zahvaljujući kontroli nad kapitalom.

Rubl je volatilna valuta. On jako ovisi o cijenama nafće i plina, sankcija, geopolitičkih situacija. Plus — zatvoren: zbog sankcija rubl je teško izmjenjivati na druge valute, dolarski prevodi kroz SWIFT su blokirani.

Ali ipak, rubl živi. U unutrašnjosti zemlje on služi ogromnoj ekonomiji. Postoje planovi da pretворimo rubl u rezervnu valutu za Evroazijski savez, ali još slabo. Idu pregovori sa Kinom i Indijom o računima u rublima i juanima umjesto dolara. Ako uspije, udio rubla će rasti. Ali do svjetske vlasti, kakva je bila pri Sovjetskom Savezu, još je daleko.

Yuán: uspona zvijezda

Kinjski juán (ili rенminbi) je valuta druge ekonomije svijeta. njegova udio u svjetskim rezervama je oko 3 posto, raste sporo. Zašto ne više? Kina nije potpuno konvertirala juán. Država kontrolira kurs, ograničava izvoz kapitala, ne dopušta juanу da slobodno pliva. To sprečava korištenje juana u međunarodnim računima.

Ali Kina aktivno širi juán. Plaća za uvoz juanima, izdaje kredit zemljama Afrike i Azije u juanima, pokrenula vlastitu plaćalnu sistem CIPS (alternativa SWIFT). 2016. godina je MF fond uključio juán u košnicu SDR (specijalna prava zаемstva) — simbolično priznanje.

Mnogi stručnjaci predviđaju da će za 10-20 godina juán postati treća rezervna valuta nakon dolara i euora. Ali do prvog mjesta još je daleko: SAD ne će dati vodstvo bez borbe, a kineska ekonomija ovisi o izvozu, a snažan juán joj nije povoljan.

Ali za ruski posao juán je već postao važna valuta. 2023-2026 godina računi u juanima između Rusije i Kine su porasli u desetke puta.

Drugi značajni novčane

Japanska jena — treća po veličini rezervna valuta (oko 5 posto). Japan je najveći kreditor svijeta, jena se smatra «tiho more» u krizama. Funт sterlina — stara dobra valuta, četvrta po rezervama (oko 4.5 posto). London je financijski centar, funt je ugodan za operacije. Švicarski frank — valuta bogatih, smatra se najstabilnijom. Švicarska je neutralna zemlja, njenim bankama se povjeruje više nego mnogim državama.

Kanadski i australski dolari — sirovinski novčane. Rastu kada su cijene nafće i plina visoke. Uzgoćeno specijalizirani, ali ugodni za hedges.

Indijska rupija — rastući gigant. Indija je peta ekonomija svijeta, ali rupija još uvijek zatvorena, malo se koristi izvan zemlje. Ali potencijal je ogroman.

Kriptovalute — bitkon, ethеrium — nisu nacionalne valute (nikde, osim Salvador, gdje bitkon je zakonsko sredstvo plaćanja). Ali utiču na svijet novca, stvaraju alternativu državama.

Kako zemlje štite svoje novčane

Centralne banke rade tri glavne stvari. Prvo — upravljaju stopom. Ako je stopa visoka, valuta se pojavljuje (ugodno je čuvati novac u ovoj zemlji). Ako je niska — postaje jeftina (stimulira ekonomiju, ali izaziva odlazak kapitala). Drugo — valutne intervencije. Ako se valuta sliječe, centralni bankar prodaje dolare iz rezerva i kupuje vlastitu valutu, povišavajući njezin kurs. Ako se previše brzo pojavljuje — u protivnom, kupuje dolare i prodaje vlastitu, smanjujući rast.

Treće — valutne ograničenja. Zabranjuju izvoz vlastite valute van granica, zahtjevaju prodaju valutne zarade, ograničavaju kupnju gotovih dolara. To nisu tržišne metode, ali u krizi spašavaju.

Primjer — Rusija poslije 2022. godine: obavezali su izvoznike da prodaju valutu, ograničili su uzbudbu gotovih novca, zabranili su prevode novca van granica bez posebnog dopuštenja. Rubl se osnažio. Zatim su uklonili ograničenja — rubl je pao.

U svakoj zemlji je drugi alatnik. U SAD-u — tiskara novca i status rezervne valute. U Kini — valutni kontrolа i državne banke. U Evropi — zajednička stopa, ali ne zajednička fiskalna politika, što oštećuje euro.

Što će biti u budućnosti: će li nestati nacionalne valute

U najbližih 30 godina — neće. Nacionalne valute su previše ugodne za države, da bi se od njih odrekli. Ali postoje trendovi. Prvi — digitalne valute centralnih banaka (CBDC). Kina je pokrenula digitalni juán, Švedska — digitalnu krunu, Rusija testira digitalni rubl. To ne će zamijeniti gotovinu, ali može učiniti međunarodne račune lakšima i smanjiti udio dolara.

Drugi trend — regionalne valute. Na primjer, zemlje BRIKS razgovaraju o stvaranju jedne jedine izračunavajuće jedinice, vezane za košnicu valuta. Ne gotovine, već za međunarodne račune. To će smanjiti zavisanost od dolara.

Treći trend — dедолларизация. Kina, Rusija, Iran, KNR, Venecuela aktivno traže alternativu dolaru. Trguju juanima, rublom, čak i kriptovalutama. Trenutno je malo računa u alternativnim valutama, ali raste.

Rezultat: svijet novca će postati raznovrsniji. Dolar će ostati vođom, ali neće biti monopolist. Pojavit će se novi valutni blokovi, moguće digitalne hibridi. Ali papirnice s portretima velikih ljudi neće nestati. Zato što bankovnica nije samo plaćno sredstvo. To je komad istorije koji možete staviti u novčanik.

Permanent link to this publication: