Dolار, evro, rubl, juan, jena, funt, frank. Svijet novca je bogat nazivima. Kad putujete, mijenjate ruble u lire, zatim u dirhamе, zatim u bati. Zašto ne može biti jedna valuta za sve? To bi bilo ugodno. Ali za svaku papirnicu — suverenitet, istorija, ekonomčka politika i malo magije. Da se razumijemo, odakle su nastale različite novce, zašto su one potrebne i zašto dolar još uvijek glavni, ali ne beskrajni.

Zašto ne može biti jedna valuta za sve

Ideja jedne svjetske valute je stara kao svijet. Onu su predložili još Keynes u 1940-ima. Ali ima tri velike problema. Prvi — suverenitet. Svako državo želi upravljati svojom ekonomskom politikom. Izbacivati toliko novca koliko treba, povisiti stope, devalvizirati tijekom krize. Ako je jedina valuta, svi ti mehanizmi idu u nadnacionalni organ. Države nisu spremne.

Druga — različiti nivoi ekonomija. U Njemačkoj i Grčkoj je jedna valuta — euro. Ali Njemačka je bogatija i efikasnija. Ispada da Njemački subvenciraju Grke. U jedinoj svjetskoj valuti siromašne zemlje bi povlačile bogate dolje, a bogate ne želeli bi dijeliti.

Treća — krize. Ako je valuta zajednička, tada tijekom krize u jednoj zemlji ona se trenutno prekida na sve. Ne može se devalvizirati, ne može se ispisivati novca samostalno. Ostaje samo zatvarati napetosti i očekivati pomoć susjeda. Europska zona je to iskusila u 2010-2015 godinama. Bolno.

Zato 180 zemalja — 180 valuta. Plus lokalne: dolar u Zimbabveu, euro u Crnoj Gori, ruski rubl u Abhaziji. Ispada vinigret, ali živući.

Kako nastaju valute

Svaka valuta ima svoju istoriju rođenja. Često — zajedno sa državom. Proglasili su nezavisnost — trebali su svoje novce. Pecatili su. Ali može biti i drugačije. Euro je nastao ne sa novom državom, nego sa ugovora između starih. 1999. godina — beznačajni euro, 2002. — novčići i bankovnice. Tada su 12 zemalja odbacile svoje marke, frankove, lire. Bolno, ali preživjeli.

Američki dolar je nastao 1792. godine. Do tada su kretale španske novčići. Rubl vodi istoriju od 13. vijeka, ali moderni — nakon denоминаcije 1998. godine. Yuan — od 1948. godine, nakon komunističke revolucije. Funt sterlinha — jedna od najstarijih, još 775. godine.

Postoje i valute-fantomе. Na primjer, dolar Zimbabvea. Zbog hiperinflacije ispisali su kupurę u 100 trilijuna dolara. Sada ona nije u upotrebi, zemlja koristi dolar SAD-a i yuan. Postoje i valute, vezane za drugu valutu (npr. danska kruna je čvrsto vezana za evro). Postoje i valute-podvige — ispisuju se, ali gotovo ne koriste, svi izračuni u dolarima.

Dolar: zašto je glavni

Američki dolar je svjetska rezervna valuta. Otprilike 60 posto svjetskih rezerva se čuva u dolarima. 80 posto međunarodnih ugovora (nafća, plin, zlato) se izražava u dolarima. Zašto? Istorija.

Nakon Drugog svjetskog rata SAD su bili jedina nepovređena ekonomija. Zlatne zalihe — 2/3 svjetskih. Na Bretton Woods konferenciji 1944. godine dogovoreni su: dolar se izmjenjuje za zlato (35 dolara po unciji), a svi ostali novci — za dolar. Tako je dolar postao «svjetsko zlato». 1971. godine Nixon je ukinuo konverziju dolara u zlato. Ali dolar je već tako duboko ukorenjen, da su ga nastavili koristiti po navici i zbog povjerenja.

Plus SAD — najveća ekonomija, stabilna politička sistema ( relativno), ogroman tržište kapitala. Dolarom je ugodno trgovati, lako ga se dobiva, on je likvidan. Čak i neprijatelji SAD-a čuvaju rezerve u dolarima, jer još uvijek nema alternativе.

Ali udio dolara se smanjuje. U 1970-ima je bio 85 posto rezerva, a sada 60. Kina, Rusija, zemlje BRICS aktivno traže alternativе.

Euro: glavni konkurent

Euro je druga po značaju rezervna valuta. Otprilike 20 posto svjetskih rezerva. Zona eurola — 20 zemalja, 350 milijuna ljudi. Ekonomija je otprilike jednaka američkoj.

Euro je nastao kao politički projekt: ujediniti Europu zajedničkom valutom, da bi se nikad više ne zaboravilo o ratovima. Ekonomski je bio rizičan. Njemačka marka je bila previše snažna, italijanska liра slaba. Ujedinili su — dobili probleme. Njemačka je postala lokomotivom, Grčka — teretom.

Kriza 2009-2015 godina je gotovo razbio eurolzu. Grčka, Irland, Portugal, Španija su bile na rubu defolta. Spašeni su kreditima, ali moralo se uvesti stroga ekonomija. Ljudi su izlazili na ulice.

Ipak, euro je preživio. Sada je čvrsto na drugom mjestu. Euro se koristi čak i izvan EU: Crna Gora, Kosovo, Andora, San Marino, Vatikan. Bankovnice eurola mogu se naći u Africi (bivše francuske kolonije su vezale frank KFA za euro). Ali ne može potpuno zamijeniti dolar euro: kod Europe nema takve vojne moći i takvog dugovornog tržišta.

Rubl: istorija uzletova i padova

Ruski rubl — 18. po veličini svjetska rezervna valuta (manje od 1 posto). Ali za ruske građane je glavna. Njegova istorija je kacile. 1992. godina — hiperinflacija, rubl se obesnovao 2500 puta. 1998. godina — defolt, rubl je pao za 4 puta u mesec. 2014. godina — pad iz zarada nafte i sankcija, kurs je pao za pola. 2022. godina — novi pad (više od 100 rublа za dolar), zatim osnaženje zahvaljujući kontrolu nad kapitalom.

Rubl je volatilna valuta. Ona je jako ovisna o cijenama nafte i plina, sankcijama, geopolitici. Plus — zatvorena: zbog sankcija rubl je teško izmjenjivati na druge valute, dolarski prevodi kroz SWIFT su blokirani.

Ipak, rubl živi. Unutar zemlje on služi ogromnoj ekonomiji. Postoje planovi da se rubl napravi rezervnom valutom za Evrazijski savez, ali još slabo. Idu pregovori sa Kinom i Indijom o izračunima u rublom i juanom umjesto dolara. Ako uspije, udio rublа će rasti. Ali do svjetske vlasti kao za vrijeme Sovjetskog saveza je daleko.

Yuan: uzlazna zvijezda

Kineski yuan (ili renminbi) je valuta druge ekonomije svijeta. Njegov udio u svjetskim rezervama je oko 3 posto, raste sporo. Zašto ne više? Kina nije potpuno konvertilizirala yuan. Država kontrolira kurs, ograničava izvoz kapitala, ne dopušta yuanu da slobodno pliva. To sprečava njegovu upotrebu u međunarodnim izračunima.

Ali Kina aktivno promovira yuan. Plaća za uvoz yuanima, izdaje kredite zemljama Afrike i Azije u yuanima, pokrenula je vlastitu plaćnu sistem CIPS (alternativa SWIFT). 2016. godina je IMF uključio yuan u košnicu SDR (specijalna prava za zаемstvo) — simbolično priznanje.

mnogi eksperti prognoziraju da će kroz 10-20 godina yuan postati treća rezervna valuta nakon dolara i evra. Ali do prvog mjesta je daleko: SAD neće dati vodstvo bez borbe, a kineska ekonomija ovisi o izvozu, a snažan yuan joj nije povolan.

Ipak, za ruski posao yuan je postao važna valuta. U 2023-2026 godinama izračuni u yuanima između Rusije i Kine su porasli u desetke puta.

Drugе značajne valute

Japanska jena — treća po veličini rezervna valuta (oko 5 posto). Japan je najveći kreditor svijeta, jena se smatra «tiho more» u krizama. Funt sterlinha — stara dobra valuta, četvrta po rezervama (oko 4.5 posto). London je financijski centar, funt je ugodan za operacije. Švicarski frank — valuta bogatstva, smatra se najstabilnijom. Švicarska je neutralna zemlja, njenim bankama se povjeruje više nego mnogim državama.

Kanadski i australski dolari — sirovinski valute. Rastu kad se cijene nafte i plina povišavaju. Specijalizirani su, ali ugodni za hedges.

Indijska rupija — rastući gigant. Indija je peta ekonomija svijeta, ali rupija još uvijek nije otvorena, malo se koristi izvan zemlje. Ali njen potencijal je ogroman.

Kryptovalute — bitkoin, etjer — nisu nacionalne valute (nikde, osim Salvador, gdje bitkoin je zakonsko sredstvo plaćanja). Ali utiču na svijet novca, stvaraju alternativu državama.

Kako zemlje štite svoje valute

Centralne banke rade tri glavne stvari. Prvo — upravljaju stope. Ako je stopa visoka, valuta se poviše (ugodno je čuvati novac u ovoj zemlji). Ako je niska — ona se smanji (stimulira ekonomiju, ali izaziva odlazak kapitala). Drugo — valutne intervencije. Ako se valuta smanji, centralni bankar prodaje dolare iz rezerva i kupuje svoju valutu, povišavajući njezin kurs. Ako se ona previše brzo poviše — onda kupuje dolare i prodaje svoju, smanjujući rast.

Treće — valutne ograničenja. Zabranjuju izvoz vlastite valute van granica, zahtijevaju prodaju valutne zarade, ograničavaju kupnju novčića. To nisu tržišne metode, ali u krizi spašavaju.

Primjer — Rusija nakon 2022. godine: obavezali su izvoznike da prodaju valutu, ograničili su uvođenje novčića, zabranili su prevoz novca van granica bez posebnog dopuštenja. Rubl se osnažio. Zatim su uklonili ograničenja — rubl je pao.

Svaka zemlja ima svoj alatnik. SAD — tiskalica novca i status rezervne valute. Kina — valutni kontrolа i državne banke. Europa — zajednička stopa, ali ne zajednička fiskalna politika, što oslabljuje euro.

Što će biti u budućnosti: će li nestati nacionalne valute

U najbližih 30 godina — neće. Nacionalne valute su previše ugodne za države, da bi se od njih odrekli. Ali postoje trendovi. Prvi — digitalne valute centralnih banaka (CBDC). Kina je pokrenula digitalni yuan, Švedska — digitalnu krunu, Rusija testira digitalni rubl. To ne će zamijeniti gotovinu, ali može učiniti međunarodne izračune jednostavnijima i smanjiti udio dolara.

Drugi trend — regionalne valute. Na primjer, zemlje BRICS razmišljaju o stvaranju jedne jedinstvene izračunske jedinice, vezane za košnicu valuta. Ne gotovinski, već za međunarodne izračune. To će smanjiti zavisanost od dolara.

Treći trend — dедolлarisacija. Kina, Rusija, Iran, KNR, Venecuela aktivno traže alternativu dolaru. Trguju yuanima, rublom, čak i kryptovalutama. Trenutno je malo izračuna u alternativnim valutama, ali raste.

Završetak: svijet novca će postati raznovrsniji. Dolar će ostati lider, ali neće biti monopolist. Pojaviti će se novi valutni blokovi, moguće digitalne hibridi. Ali papirnice s portretima velikih ljudi neće nestati. Jer bankovnica nije samo plaćno sredstvo. To je komad istorije koji možete staviti u novčanik.

Permanent link to this publication: