Танц у хришćanstvu: između одбациvanja, mistike i liturgičkog žestа

Uvod: ambivalenća odnosa

Pozicija hrišćанstva prema plesu je istorijski složena i dvosmišljenja. Ona se formirala u dialogu i sukobu sa panteističkim praksama, pod uticajem antropologije (ocena tijela) i teoloških doktrina. Kao rezultat ne postoji jedina «hrišćanska pozicija»; već, može se govoriti o spektru odnosa — od potpunog одbациvanja kao grehovne prakse do uključivanja u liturgički život kao oblik mističke molitve. Ovaj spektar zavisi od doba, konfesije, kulturalnog konteksta i konkretne tradicije.

Istoriske korene: ranohrišćanska polemika i sintezа

Rana Crkva (I–IV v.) je postojala u okruženju helenske i blizuzapadne kulture, gdje je ples bio dio religioznih mističnosti (npr. u kultima Dionisa, Kibele), narodnih praznika i rimskih predstava. Otac Crkve (Tertulijan, Ivan Zlatoust, Avugustin) su oštro kritikovali te forme, videvši u njima:

Proizvodnju panteizma i idolopoklonstva.

Uzbudživanje čuvenosti i požude kroz demonstraciju tijela.

Veza sa amoralnim kontekstem pečera i kazališnih predstava.

Međutim, već u ovom periodu mogu se naći tragova drugog odnosa. U Ewangeliju postoji metaforičko spominjanje plesa (priča o izgubljenom sinu: «…zakolili откормljenog teletа… i postali veseli» — Lk. 15:23-24, gdje «veseli» u grčkom može značiti ples). Takođе postoji ranohrišćanska legenda o plesačkom Isusu u apokrifskim «Djelovanjima Ivana» (II v.), gdje Isus, okružen učenicima, vodi horeografiju pred Tajnom večerom, objašnjavajući kroz pokrete tajne vere.

Konfesionalne razlike

1. Pravoslavlje: liturgički žest i narodna tradicija
U vizantijskoj i pravoslavnoj tradiciji ples kao samostalno djelo u bogoслужenju ne postoji. Međutim, bogoслужenje se razumije kao «ples pred Bogom» u metaforičkom smislu: to je strogo regulirano, ritmično, simfonično djelo (procesije, kadjenje, pokloni). Plastičnost bogoслужenja ima duboki simbolički smisao.

Primer: U jeruzalemskom bogoслужenju Vlaska Gospodnog u Jeruzalemu (Veselo vjere) procesija s vetvama oko crkve može se smatrati slavnim, ritmičnim hodom.

Narodna kultura: U postravnijskom periodu, posebno kod slovenskih naroda, hrišćanski praznici (Rođenje, Uskrs, Troica) često su uključivali horeografijske kružnice i narodne plesove, koji, iako nisu bili dio liturgije, su bili osmišljeni kao izraz veselja. Crkva se odnosila prema njima s sumnjičavšću, ali često je tolerirala kao narodni običaj.

2. Katoličanstvo: od mističnosti do osuđenja
U zapadnom srednjem vijeku su postojale liturgičke drame i mističnosti koje su mogle uključivati elemente procesija i ritmičkih pokreta (npr. «Ples smrti» kao moralite). Međutim, nakon Tridentskog sabora (XVI v.) te forme su uglavnom isključene iz crkve. Oficijalna pozicija je postala strožija, iako su u narodnom katoličanstvu (posebno u Latinskoj Americi i na Filipinima) plesne procesije sačuvane.

3. Protestantizam: radikalno одbациvanje i nove forme
Reformacija, sa svim njenim naglaskom na «samo Pismo» i одbациvanjem «ljudskih ustanova», u većini pravaca (kalvinizam, puritanizam, mnoge baptičke crkve) je potpuno isključila ples iz sferе sakralnog, smatrajući ga svjetovnim, grehovnim zabavljanjem. Tek u XX–XXI vekovima neke hrisćanske zajednice su ponovo uveli plesnu praksu kao oblik poklonstva.

4. Etiopska i Koptska Crkva: jedinstvena liturgička tradicija
To je najjači izuzetak. U Etiopskoj pravoslavnoj crkvi postoji drevna tradicija liturgičkog plesa «евхаристического кебра». Svjetovnici i dijakoni tijekom prazničnih službi (posebno na velike praznike) izvode posebne, spore, pokretne pokrete, često sa štapovima i bаramаnima, krećući se troštapnim ritmom (simbol Trojice). To nije zabavni ples, već molitva u pokretu, izraz veselja i zahvalnosti.

Mistički i monaški ples

U istoriji hrišćanske mistike ples je ponekad služio kao metafora ili čak praksa jedinjenja s Bogom.

Majster Ekhart (XIV v.) je dušu koja se vraća Bogu nazivao «plesačkom dušom».

Haskidizam (judajsko mističko pokretanje XVIII v., blisko po duhu nekim hrišćanskim idejama) je aktivno koristio ekstatički ples kao način postizanja religioznog uzbuđenja (devekut), što je uticalo na neke hrišćanske zajednice istočne Evrope.

U praksi isihazma (pravoslavno umno delovanje) ne postoji ples, ali postoji pažnja na ritam disanja i srčanog bića kao unutrašnje «pokretanje» molitve.

Savremene tendencije: hrisćansko obnovljavanje i kritika

Sredinom XX veka ples je u hrisćanskim hrisćanskim pokretima i neopentektičkim pokretima (uključujući katoličko obnovljavanje) ponovo ušao u neke zajednice kao spontano izraz veselja u Duhu, oblik hvalе i poklonstva. Često se to manifestira kao improvizirani pokreti sa zastavama, plahtama (tkanjima hvalе). Pristaše vide to kao izvršenje biblijskih poziva «hvalite Ga s timpanom i licima» (Ps. 150:4). Kritičari (uključujući unutar protestantizma i pravoslavlja) smatraju to za nepristojnu emocionalnost, zaštovanje sekularnih praksa i odstupanje od bogoslužnog straha.

Ples kao hrišćansko umjetnost i svjedočanstvo

Van liturgičkog konteksta postoji fenomen hrišćanskog plesnog umjetnosti (Christian dance ministry). To su postavljene horeografske šale na biblijske priče ili duhovne teme, izvođene u koncertnim salama ili kao dio evangeličkih događanja. Ovdje postaje vizualna propovijed, jezik metafora za prenošenje duhovnih istina.

Teološko osmišljanje: mogući pristupi
Teolozi koji se bore za reabilitaciju plesa u hrišćanstvu, predlažu nekoliko pristupa:

Inkarnacijski: Hrišćanstvo slavi Bogovoplođenje, a to znači i tijelo kao hram Duha Svetog. Ples može biti izraz svetih tijela.

Eshatološki: Ples je predvukšanje veselja Carstva Boga, gdje će biti «piro i veselje» (упoređenje Lk. 15:25).

Trinitarijski: Međusobno pokretanje Lica Trojice (perihorerezis) se ponekad opisuje teologima kao savršeni, vječni «ples» ljubavi, u koji je pozvan čovjek.

Završetak: od zapreta do poziva

Istorija plesa u hrišćanstvu je istorija stalnog napetosti između asketskog negiranja svijeta (uključujući njegove tijelske prakse) i inkarnacijskog afirmiranja svih ljudskih priroda. Ako u prvih stoljeća i u periodu Reformacije je dominirala očuvateljska, zabranjujuća logika (posebno na zapadu), onda se u zadnjem vremenu počinje primjećivati pokret ka više integrativnom pogledu.

Ples u hrišćanstvu danas postoji u nekoliko oblika: kao drevna liturgička tradicija (Etiopija), kao narodni običajni element, kao spontano hrisćansko ekspresivno izraz i kao profesionalno umjetnost na duhovne teme. njegova budućnost će ovisjeti o tome, da li će hrišćanske zajednice naći teološki duboki i liturgički prikladne oblike za realizaciju te istine da je vjera ne samo misao i riječ, već i pokret cijelog bića, uključujući tijelo, ka Bogu. Ples ostaje izazov koji poziva hrišćanstvo na novo osmišljanje ljepote i svetosti ljudskog pokreta.

Permanent link to this publication: