Medalje ne rođaju se u vakuumu. Zlato Olimpijskih igara, pobeda u Ligi prvaka ili titul prvaka svijeta u šahu — to nije samo pot i talent sportaša. To još i novac. Ekonomija zemlje, investicije u infrastrukturu, plaće trenera, znanost. Raspravljamo zašto bogate zemlje pobeđuju češće i što treba raditi siromašnim zemljama.

Novac odlučuje sve (skoro sve)

Sport visoke uspješnosti je skupi užitak. Izgradnja stadiona, kupnja opreme, plaćanje posla liječnika, analitičara, opreme — milijuni. Kina, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija troše na sport milijarde. Rezultat: prvaci u medaljama. Siromašne zemlje (npr. većina afričkih) mogu se dopustiti samo atletiku i nogomet, gdje nije potrebna skupa infrastruktura.

Investicije u dječji sport

Što bogatija zemlja, to više besplatnih sekcija, športskih škola s bazenima i ledenim dvorancima. U Norveškoj skoro svaki dijete može se baviti skijanjem besplatno. U Rusiji — velika razlika između Moskve i sela. Ušteda na dječjem sportu danas — nedostatak zvijezda sutra.

Plaće trenera i znanost

Dobar trener stoji skupo. U siromašnoj zemlji odlazi u inozemstvo. U bogatoj — njegovim uslugama su biomehaničke laboratorije, psiholozi, dietolozi. Njemački nogometni klubi troše milijune eura na analizu podataka (Big Data). Klubovi iz Moldavije se to ne mogu dopustiti. Rezultat na terenu — izravni posljedica financijskih resursa.

Sponzorstvo i odlazak talenata

Ako je u zemlji loša ekonomija, talentovan sportaš odlazi tamo, gdje plaćaju. Stotine afričkih trkača nastupaju za Katar i Bahrajn. Bразilski nogometaši odlaze u Europu u 16 godina. Zemlja gubi potencijalne medalje.

Izuzeci iz pravila

Kuba (boks, atletika), Kenija (trčanje), Jamajka (sprijetanje) dokazuju: pri točnim uložcima i kulturoznim tradicijama može se pobijediti i bez ogromnog BDP-a. Ali to su više izuzeci. U cjelokupnosti, ovisnost je izravna: ekonomski rast vodi do rasta športskih postignuća s lagom u 5-10 godina.
© library.rs

Permanent link to this publication: