Dača. To nije samo parcela zemlje. To je filozofija. Način preživljavanja, odmora, komunikacije s prirodom. Za neke — borba za usjev. Za druge — ekspatizam od grada. Za treće — tradicija. Pričamo o značenjima, sakrivenim iza gajenja i lejaka.

Dačar-radač

Za starije generaciju dača je vrt. Krompir, ogureci, rajčice. Zastojke na zimu. To je način prehraniti obitelj u postsovjetskim 90-ima. Sada — navika. Dačar-radač ne odmore, već radi. Od jutra do večera let, sadi, zaliva. Užinak se mjeri u banke. Njegova filozofija: «zemlja hrani».

Dačar-estet

Za mlade dača je travnjak, cvjetovi, barbekju. Oni ne sade krompir. Oni sade ruže. Dom pretvaraju u dvorac. Njihova filozofija: «dača je mjesto za dušu». Oni provode vikendove s šampanskom, hamakom, muzikom. Dača im je nastavak uredskog života, samo na travi.

Dačar-bježac

Za mnoge dača je bijeg od grada. Od zastoja, betona, susjeda iznad. Ovdje se može hodati boso, ne se smješati, ne raditi makijaz. Dačar-bježac cjeni tišinu, ptice, zalaze. Njegova filozofija: «što manje ljudi, to više života».

Dačar-obiteljinac

Za obiteljske dača je ujedinjenje. Baku, djedove, unuke. zajedno sade, zajedno zalivaju. Večeri piju čaj s želimom. Djece uče, odakle dolaze voće. Dača je protivotac digitalne izolacije. Filozofija: « zajedno smo snaga».

Filozofski aspekti

Strpljenje: sadiš sjemenje, zalivaš, čekaš. Ne trenutni rezultat. Smirenje: ne sve ovisi o tebi (oblačnost, suša, štetnici). Jednostavnost: sreća nije u novcima, nego u vlastitom rajčici. Ekologija: odbijanje kemije, pažljivo odnos do zemlje. Cikličnost: proljeće sadiš, jesen sakupljáš. Krug života.

Dačar, ne znajući to, približava se dženu.

Permanent link to this publication: