svet Vladimir Vyosotskog: pesnik koji je govorio sa budućnosti na «ty»

On nije bio disident, ali ga nisu dopuštali da ide van granica. On nije bio političar, ali ga su slušali svi u zemlji. On nije bio prorok, ali njegove stihove su ispostavile točnije mnogih prognoza. Vladimir Vyosotski — čovjek koji je pevao hriplim glasom o tome što drugi su se bojali reći šepotom. njegov svet — to je svet sovjetske svakodnevnosti, ali u njemu se pročupuju oznake budućnosti koju danas poznajemo. On je pisao o slobodi kad je bila pod zabranom. O unutarnjoj emigraciji, kad vanjska je bila nemoguća. O izboru, kad ga je gotovo nije bilo. I zato njegova poezija ostaje ne samo dokument vremena, već živi dijalog sa nama, danas.

Svet u kojem je živio: sovjetska realnost kao pozadina i junak

Wyosotski nije odlazio u apstrakcije. njegovi junaci — vozači, alpinisti, kriminalci, vojnici, pomorci, liječnici. On je pisao o tome što je vidio i čuo. Ali iza svakih svakodnevnih detalja je stajala drama izbora. njegova pjesma «Koni privredljivi» — to nije samo o konjima. To je o čoveku koji vodi život, ali ne zna da li će izdržati. njegova «Olovna lova» — to nije samo o životinjama. To je o društvu u kojem troše oni koji ne pasu. njegov svet je uvijek na rubu: između istine i laži, između života i smrti, između slobode i ćelije. I ta rubovost čini njegovu poeziju tako živom.

Oblici Vyosotskog: ključevi za razumijevanje vremena i čoveka

Oblici pesnika — to nisu samo metafore. To su gotovo arhetipovi. «Čuža kolija», «vertikal», «banja po-beloj», «parus», «samoubistvo u circusu». Za svaki stoji cjelokupna filozofija. «Vertikal» — to nije samo alpinizam, to je način preživjeti u svijetu koji je horizontalan, gdje nema podrške. «Čuža kolija» — to je sudbina u koju te ušli, i jedete po njoj, iako želiš saviti. «Banja po-beloj» — to je pokušaj očistiti se, smyti sa sebe šmutu sveta. Vyosotski je bio majstor svakodnevnih metafora: on je uzimao običnu stvar i činio je simbolom. I to činilo njegove stihove dostupnim i dubokim u isti trenutak.

Ko je predvidio: proročanstva koja su se ostvarila

Danas vidimo koliko Vyosotski je iznad svog vremena. On je pisao o totalnoj nadzori, o ljudima koji su «dozivatelji drugih» — i to je postalo stvarnost u dobu digitalnog kontrole. On je govorio o «masovnom psihozu» — i vidimo ga u društvenim mrežama. On je upozoravao o tome što čoveka mogu slomiti ne samo zatvorom, već i «staranju» države — i to potvrđuje današnja politika mnogih zemalja. On je jedan od prvih koji je govorio o «unutarnjoj emigraciji» — kad čovek ostaje fizički u zemlji, ali mentalno izlazi iz nje. Danas to je postalo masovno.

posebno proročki su njegove stihove o vlasti koja ne sluša glas naroda, o sudiocima koji su suđu, ne znajući istine, o ljudima koji su prestali vjerovati u pravdu. On nije zvao imena, već je stvorio sliku sustava koji živi po svojim zakonima. I ta slika je postala iznimno otporna.

Čovek na rubu: egzistencijalni junak Vyosotskog

junak Vyosotskog uvijek stoji pred izborom. On nije siguran o sutrašnjem dnu, ne zna što će ga čekati za ugлом. Može se prevrnuti, pasti, izgubiti. Ali ide. njegov «krik u tišini» — to je pokušaj biti čutan u svijetu u kojem nitko ne sluša. To je veoma savremeni junak: zabrinut, nesiguran, ali ne se odrekao. On je prepoznatljiv svakom tko osjeća pritisak okolnosti.

Vyosotski nije predlagao lako rešenja. On je pokazivao kako teško ostati čovjekom u svijetu koji stalno pokušava te slomiti. I to je njegovo glavno proročanstvo: buduće ne postane lakše. Ali imamo izbor — da idemo ili da stajemo.

Vyosotski danas: zašto njegova poezija ne postaje zastarijela

Prošlo je pedeset godina, a još uvijek slušamo njegove pjesme, prečitavamo stihove, citiramo redove. Zašto? Jer je pisao ne o vremenu, već o čoveku. njegovi junaci van vremena: oni traže značenje, ljube, patiju, bore se. njegove teme su univerzalne: sloboda, čast, samostalnost, vjerovanje, smrt. A njegov jezik ne stari — jednostavan i točan, kao udar. On se nije bojao biti smiješan, grub, nježan, žestok. On je bio živ.

U dobu kad sve postaje virtualno, njegov je glas — glas živog čoveka koji govori sa teom oči u oči. I to je njegova moć. Vyosotski nije otišao. On ostao je sa nama — u svakoj pjesmi, u svakom stihu, u svakom pogledu na svet koji traži istine.

Permanent link to this publication: