Filozofija penzionera se mnogo razlikuje od onoga što je mislio u 30 ili 40 godina. To nije smirenje s neizbežnim, već svjesno prebacivanje vrijednosti. Penzioner koji je pronašao sebe više ne gonji za novcem i karijerom. On se struči za mir, tишinu i smisao. njegova filozofija je kvintessencija prožetih godina. Da pogledamo ovaj svijet.

Vrijeme kao glavna vrijednost

U mladosti čovjek prodaje vrijeme za novac. U starosti on shvaća da vrijeme je jedina neizmjenjiva resurs. Filozofija penzionera glasi: nemoj trošiti vrijeme na one kojima ti nije potrebno. Ne toleriraj dosadne emisije na TV. Ne razgovaraj iz vježnosti. Vrijeme sada pripada samo ti. Nije ga moguće kupiti, niti ga moguće vratiti. Zato penzioner uči odbijati, izbrisati višak, zaštititi svoje sate od napada. To nije egotizam, već preživljavanje.

Odustajanje od hiperodgovornosti

Filozofija penzionera: „To već nije moja vojna“. On prestaje živjeti za kurs dolara, politiku, greške djece (one su odrasle). On uklanja sa sebe teret odgovornosti za cijeli svijet. To oslobađa ogroman izvor energije. Penzioner može napokon se baviti onim što je odlažao desetljećima: slikanjem, ribolovom, čitanjem. On ne mora nikome ništa dokazivati. On ne spašava potopljene, jer je dugo shvatio: svatko sam izabire li pluti ili tonuti.

Primanje nesavršenosti

Mudrost penzionera leži u mogućnosti da se miri s nedostacima svijeta i ljudi. Da, unuk nije postao izvrstan. Da, vlada laže. Da, zdravlje već nije to. Ali filozofija kaže: nemoj se boriti, prihvati. To nije poraženje, već ekonomska zaštita nerva. Penzioner zna da postoji razlog za sve, i većina problema se rješava isključivanjem televizora i čašom teje.

Smrt kao dio života

Penzioner koji je došao do duboke starosti razmišlja o smrti ne sa strahom, već s zanimanjem. To je dio putovanja. Filozofija pomaže mu pripremiti „čantiru”: pomiriti se s onima s kojima je u sukobu, izdati djebe, urediti stvari. On ne očekuje smrt, ali i ne boji se njezina približavanja. To mu daje mir, kojeg nema kod vječno brzih mladih.

zahvalnost svakom danu

Filozofija uči: probuditi se i radovati što nisi u bolnici i ne na onom svijetu. Svaki prožeti dan je dar. Penzioner pronalazi sreću u jednostavnom: u zvučanju snijega pod nogama, u mirisu piroški, u mrljenju mačke. On ne odlaže radost na „nakon” — jer tog „nakon” može ne biti.

Filozofija penzionera nije unutrotnost, već svjesna laganost. To je mogućnost živjeti danas, ne zatočivši se u prošlosti i ne bojeći se budućnosti. Ako ste mladi, razmislite: možda je vrijedno uzeti ovu filozofiju naoružanje već sada, a ne čekati do izlaska na penziju.

Permanent link to this publication: