Hren s repkom ne slashe. Znакомaja fraza? Jej često govorat, kogda vybirat ne iz čega: oba varianta loši, razlicija nikakoj. No otuda je ovo čudno uspoređenje? Zašto korjenoplodi su postali simbolima bezoživota? I što istorija skriva iza ove ogrodne metafore? Davajmo kopat, kao zapravski etimologi.

Botanika spora: zašto točno hren i repka

Na prvi pogled, hren i repka — rođaci. Oba iz porodice kapustnih, oba žguci, korjenoplodi, oba zimski, sladki. Na ukusu — ne šećer, točno. Ali u tome je i sol: ruski seljak XIX vijeka savršeno je znao razliku. Hren — žguci do suza, repka — gorka i trpka. ih stavljali u različita jela: hren — za meso, zalivno, repku — u okrošku i salate. I zamislite: vam ponuđaju izbor između ržanog kruha s hrenom ili ržanog kruha s repkom. Oba kuse. Oba lezu u nos. Zato i fraza: hren s repkom jednako loši, kada duša traži sladkog.

Prvo značenje: ni to ni sje, a oba loši

Klasični smisao fraze — izbor između dva jednako neželjena stvari. Primjer: «Pođeš u izaslanstvo u Vorkutu ili u Norilsk?» — «Da hren s repkom, oba varianta — ispravljenje». Ili u sporu o kandidatima: «Ivanov — varac, Petrov — uzatčnik». — «Hren s repkom, glasovati ne za koga». Ali postoji nuans: ponekad ovu frazu kažu ne o lošem, već o nerazlikovatljivom. Kao u anekdoti: «Što razlikuje hren od repke?» — «Ako ne znate — nikak».

Drugo značenje: zamrška i glupost

još jedan sloj značenja — mješanje nešto što se ne smije mješati. «Namelio sam hren s repkom» — znači, organizirao je kaos, pomiješao ideje, činove, stvari. Na primjer, učitelj kaže: «U vašem eseju smjestili ste Dostojevskog s detektivom i citatima iz reklame. Izašao je hren s repkom». Ili u razgovoru: «On mi tako govorio — hren s repkom, ni pravda, ni laž, a kakva neka okroška». Ovo značenje je gotovo kao «vinigret», ali s njuškom razdrazljivosti: vinigret je jestiv, a hren s repkom — nije.

Gdje su korijeni fraze: u ogrodu ili u kabra?

Postoji verzija da je fraza došla iz kultуре tretiranih ustanova. U starih pitajućim ustanovama podavali su zakuske: hren s octom i repku s kvasom. I ako gost naruči «čega-koji zakusiti», a slobodne hrane nema, mu ponuđuju tu istu paru. Od tuda je, također, nastala i ironija: izbor kao između hrena i repke. Ali povjesničari jezika sumnjuju: u pisanim izvorima iz XVIII vijeka fraze nema. Ali u rječniku Daля (1860-е godine) ona već postoji. Dal navodi: «Hren repke ne slashe, a čert djevola ne lakše». To znači da je fraza već tada postala klasikom.

Živi primjeri iz književnosti i filma

U Čehovu u prički «Toska» izvoznik Iona kaže: «Hren s repkom — sve jednako». On o svom zlostavljenju, o sinu, o ravnodušnosti sedoka. U Ilfa i Petrova u «Zlatnom teľenu» likovi se žale na izbor stanova: «Hren s repkom, oba — konure». A u sovjetskom filmu «Ljubov i golubi» baka dahne: «Ići iza Vasilija ili za Petra? Hren s repkom — oba pijaju». Fraza je živa. Ona preživjela i carizam, i sovok, i devetdesete. Zato što situacija bezizlaznog izbora nije nestala.

Uspoređenje s drugim jezicima

Angličani bi rekli: «Six of one, half a dozen of the other» (šest jednog, poldjužine drugog). Nijemci: «Das ist gehüpft wie gesprungen» (to je kao skočilo ili podskočilo). Francuzi: «Bonnet blanc et blanc bonnet» (bijeli kaput i kaput bijeli). Ni kod nikoga nema ove ogrodne agresije. A kod ruskih ima. Hren i repka — to nisu samo neutralni predmeti. Oni imaju karakter: oštri, edki, mogu naručiti suzu. Tako da fraza nosi ne samo smisao «ničega dobrog», već i lago razdražljivost: «Opet me ste stavili pred ovaj glupi izbor».

Kako ne zamijeniti s sličnim frazama

Postoji «hren repke ne slashe» — to je ista fraza, samo preuresana. Postoji «raz plusnuti» — o lakoći. «Figu s njim» — o prezire. A «hren s repkom» — konkretno o uspoređivanju dva zla. Ne zamijenjujte s «čert ne tako strašan, kao što ga maluju». Tamo je drugo: izgledajuća opasnost i stvarna. U našem slučaju, oba varianta su stvarno loša. Stanični primjer: morate li voziti na dvošljed na MKA ili kroz pokvarjeni most. Hren s repkom. U zatočnici tri sata, na mostu dva s rizikom da se zaglavite. Izaberite bilo što.

Zašto fraza ne umire

Zastavite se upitati: kad posljednji puta ste čuli «hren s repkom»? Možda je to prošlogodišnjeg dana. Fraza je živa, jer ima energiju. Ona je grubova ( zahvaljujući riječi «hren», koja uvijek balansira na rubu magla). Ona je konkretna (slika dva korjenoploda ugravira se u pamćenje). Ona je emocionalna (lago bijes od bezizlaznosti). I ona je naša, domaća, kuharska, ničega sličnog engleskim «poludjužinama». Dokle god će ruski ljudi stajati pred izborom između dva loša varijanta — hren s repkom će ostati s nama.

Kako ste shvatili, fraza nije o voću. To je o životu. Kada na poslu daju dva odlaska u mirovinu na izbor. Kada u ljubavi — dva izdajnika. Kada na izborima — dva populista. Hren s repkom, gospodine. Izaberite ono što je oštrije, ili ono što je gorko? Ah, da — jednako. To je i cijela fraza. Ali rekli smo ju, i na duši je malo lakše. Zato što je naš jezik našao riječi za bezizlaznost, i od toga bezizlaznost je postala gotovo rođena.

Permanent link to this publication: