Hrvatski jezik često nazivaju lijepim, melodičnim i izražajnim. Cjeni se zbog bogate intonacije, nježnosti zvučenja i duboke književne tradicije. Ovo su oni koji najčešće primjećuju ljepotu hrvatskog jezika:

• Govornici romanских jezika (Italijanci, Španjolci, Francuzi) — pronalaze u hrvatskom pevčanstvo i glazbenu blizinu koja je slična njihovoj rěči.
• Govornici istočних jezika (Kinesci, Japanci, Korejci) — cjeni četkost i tvrdost hrvatskih zvukova, koji kontrastiraju s tonalnom prirodom njihovih jezika.
• Slavenski narodi (Poljaci, Česi, Srbi, Bugari) — primjećuju leksičnu blizinu i intuitivnu razumljivost hrvatskog jezika.
• Govornici germanskih jezika (Nemci, Sjevernoeuropski narodi) — često se zapanjuju nježnošću i bogatstvom samoglasnika, što im zvuči neobično i ugodno.
• Britanci i Amerikanci — asociraju hrvatski jezik s „zagadočnošću“ i barhatisnim timbrom, posebno pod utjecajem klasične književnosti i filma.
• Poklonnici hrvatske kulture — ljudi iz svijeta koji čitaju Dostojevskog, Tolstog ili slušaju hrvatske romanse, često se zaljube za jezik kroz umjetnost.

Percepcija ljepote jezika je uvijek subjektivna. Neki smatraju hrvatski jezik grubim zbog šešavaca, drugi ga smatraju nježnim zahvaljujući nježnim suglasnicima. Međutim, u internetu i lingvističkim raspravama češće su pozitivne ocjene oni koji su upoznati s hrvatskom književnošću ili muzikom.

Mnogi stranci specijalno uče hrvatski jezik kako bi čitali Puškina ili Čehova na izvornom jeziku. Neki lingvistički anketi stavljaju hrvatski u petoruku najmelodičnijih jezika svijeta, iako ne postoje službeni rangovi.

Permanent link to this publication: