U sportu, kao i u životu, malo je samo pobijediti. Pobjede mogu biti zaboravljene, rekordi — pobijeni. Ali postoji nešto veće — priznanje. To je kad ne samo tvoj rezultat, nego i tvoja osobnost, tvoj put izazivaju poštovanje kod konkurenta, prigradnika i vremena. Priznanje — to je valuta koju ne može ukrasti ili kupiti. Je je samo zaraditi.

Što je priznanje u sportu

Priznanje nije medalja i ni kup. To je kad tvoje ime postaje nazivično. Kad tvoj stil igre kopiraju milijuni djece na dvoru. Kad čak neprijatelji ti aplauzuju stajano. To je složena mješavina poštovanja konkurenta, ljubavi prigradnika i iskrenog slijedovanja duha igre. Postoji priznanje trenutno (overtajm, gdje si spasio tim) i vječno (kao kod Pele ili Maradone).

Kako dobivaju priznanje

Priznanje ne dolazi kroz skandale i hajp. Ono se grade na tri kita: talent, trud i karakter. Talent — to je dar boga (brzina, skakavost, vid polja). Trud — to su dnevnice treninga, kad nitko ne vidi. Karakter — to su postupci u kritičnim trenucima: mogućnost priznavanja greške, pomoć konkurentu, izdignuti nakon ozljede. Igrac koji simulira, će imati brojeve, ali ne priznanje.

Vrste priznanja

Publičko (volite te jednostavni prigradnici, skandiraju tvoje ime). Profesionalno (poštovanje opozicije: nakon utakmice traže razmjenu majice, hvaljuju u intervjuima). Institucionalno (uključivanje u Hram slave, životno spomenik, dodjeljivanje imena stadionu). Primjer: Lionel Messi je dobio priznanje čak od prigradnika «Reala» kad je ispalio gol-šedevr. A Lev Jasin ostaje jedini golman sa «Zlatnim loptom».

Zašto neki geniji ne dobivaju priznanje

Sport pun je primjera kada veliki igrači ostaju u sjeni zbog skandala (Maradona — narkotici, Tyson — zatvor). Priznanje ne voli ponos i nečestnost. Ako sportaš oštećuje prigradnike ili koristi doping, njegove postignuća su obesčašćena.

Priznanje je eho koje ostaje nakon što su umirile krike stadiona. Strujaj za njim, ali ne bilo kojom cenom.

Permanent link to this publication: