šale i zabavne priče vezane za čokoladu

Čokolada nije samo hrana, to je cijela svemir radosti koji ujedinjava ljude svih godina i kultura. On inspirira nas na podvige, utješava nas u tuži i postaje junak tisuća smiješnih priča. oko ove slatke poslastice je nastalo mnogo dobih, toplih i apsolutno neškodnih šala koji nemaju ništa zajedno sa rasnim ili nacionalnim stereotipima, nego samo sa našom zajedničkom ljubavlju prema ovom božanskom stvaranju.

ljubav prema čokoladi: ovisnost koju priznajemo

Glavna tema čokoladnog humora je naš nepobjedivna želja za slatkim. Tko od nas ne prepoznaje sebe u ovim pričama? «Ja ne jedem čokoladu svaki dan. Ali svaki dan je isti, to je čokolada», — klasična šala koja se rađa u glavi svakog sladoljubca. ili još jedna: «Čokolada ne rješava moje probleme. Ali ona čini ih više ukusnim». ovaj humor nije o žednosti ili gladioholstvu, nego o malom sreći koje nam dopuštamo u sjeti svakodnevnice.

posebnu kategoriju čine šale o tome kako mi sakrivamo čokoladu od drugih. «Djeliti čokoladu je blago. Ali blago je kad ponuđuješ da se podijeliš, znajući da te neće slišati». ili priča: «Jednom sam sakrio čokoladu da bih je kasnije iskoristio, ali zaboravio sam gdje sam je sakrio. To je bio dan kad sam ujedno i našao, i izgubio nešto vrijedno». te šale su univerzalne i razumljive svakom tko je ikada sakrio čokoladu od domaćinstva.

dijeta i čokolada: vječni sukob

poseban i beskonačno smiješan dio šala je posvećen vječnoj borbi između želje biti uspravnog i želje za pojedanjem čokoladice. «Ja sam počela na dijetu. Jučer sam jedla samo čokoladu. Ali sam izabrala crni čokolad s 75% kakaoa — on je ipak smatran zdravim, nisli?». ili anekdota: «Čokolada nije hrana. To je doza sreće. A sretje ne može biti štetno». ovaj humor se oslanja na naš zajednički ljudski paradoks: znamo da je čokolada kalorična, ali njegov ukus previše teži razumu.

najsmiješnija verzija ove teme je «sutra će se sve promijeniti». «Danas ću pojesti tu čokoladu, a sutra ću početi novi život. O, već osjećam kakav će biti taj novi život — tako isti ukusan». ili dijalog s samim sobom: «Ja: “Još jedan komad, i ja ću se razbijesti”. Čokoladica: “To si već rekao tri puta”». šala je prepoznatljiva jer smo svi barem jednom u životu vodili takav dijalog.

čokoladni smiješni slučajevi: kada topi, teče i nestaje

kuriozne priče s čokoladom često su vezane za njezinu kapriznu prirodu. «Stavila sam čokoladu u torbu, a kad sam je izvukla, ona se pretvorila u čokoladni sup. Sada ne znam što raditi — piti ga lopatom ili мазati na kruh». ta situacija je poznata svakom tko živi u toplom klimatu ili je zaboravio čokoladu u džepu.

postoji i klasična priča o tome kako čokolada topi brže nego što ju jedemo. «Kupio sam čokoladu na ulici. Do kuće sam stigao, a čokoladica nije». ili zabavni slučaj na degustaciji: «Iduš dегuстиrovati belgijsku čokoladu i misliš: “Probajem po komadu svakog”. Čas kasnije iziđeš i shvatiš: “Po komadu” je bilo rečeno prije nego što si probao prvi». te priče su čistokrvi i nemaju nikakve veze sa kulturnom ili nacionalnom pravom — to su priče o svojstvima čokolade i našoj zajedničkoj slaboći ka njemu.

čokoladni darovi i iznenađenja

još jedan izvor dobih humora je čokolada kao dar. «Kada ne znam što dati nekome, darujem čokoladu. To je univerzalni odgovor na sva pitanja života». ili šala o tome kako biramo dar: «Želim ti dati čokoladu, ali ne znam koju ti voliš. Zato ću kupiti sve vrste čokolade, a ti ću izabrati. A ostalo ću iskoristiti».

dječije priče također često su vezane za čokoladu. «Dijete je iskorusilo cijelu čokoladu i reklo: “Sada sam superjunak, samo moja supermoć je u čokoladi”». ili dijalog: «Mama: “Ne možeš jesti čokoladu prije obroka”. Dijete: “Ali čokolada zna da je sada obrok?”». te šale su nevino i odražavaju čistu, neposrednu radost koju čokolada donosi djecom.

čokolada kao simbol mira i ljubavi

čokolada često se pojavljuje u pričama o ljubavi i romanici. «Kada je došao s praznim rukama, razočarala sam se. Kada je došao s čokoladom, shvatila sam da je to ljubav». ili klasika: «Čokolada je najbolji način reći “Ja te volim”, ako ne znáš kako govoriti lijepo». ovaj humor ujedinjava zaljubljenike svih godina i kultura jer je čokolada univerzalni jezik ljubavi.

postoji i filozofski šale: «Čokolada je poput sreće. Koliko više je jedes, toliko više želiš. Ali kad se završi, počinješ tražiti novo». ili još jedna: «Život je poput kutije čokoladnih konfekata. Nikada ne znaješ koju ti će doći dok ne probaš. Ali ako je gorka čokolada, samo zaguti je s mliječnom».

kalendar sladoljubca

najsmiješnije priče nastaju iz našeg odnosa prema datumima. «7. srpnja — Svjetski dan čokolade. U taj dan se službeno oslobađam od osjećaja krivice zbog toga što sam iskoristila cijelu plitvu». ili: «Očekujem da dođe dan kad će čokoladu prodavati po cijeni vode. Zatim ću kupiti bazen». ovaj humor je dostupan svima jer svatko ima svoju «svetu» datu kada može jesti čokoladu bez posljedica.

zanimljivo je da u svijetu postoji čak i čokoladni kalendar — zbirka šala za svaki dan, gdje glavni junak je čokolada. na primjer: «Imam prijatelja koji kaže: “Nisam sladoljubac”. Ali kad mu dam čokoladu, iskoristi ju za tri sekunde. Možda ima drugu sistem brojanja». ili: «Zvali sam svoju mačku Čokoladka jer ona je tako mekana i topla. I tako brzo nestaje ako je ne čuvam».

priče od konditora i čokolatara

profesionalni humor također ne prođe čokoladom strane. «Čokolatar je čovjek koji umije pretvarati kakao-bobe u umjetnost. Ali njegova glavna zadaća je ne dati klijentima iskoristiti cijelu kolekciju prije nego što bude spremna». ili anekdota: «Čokolatar pita kupca: “Želiš probati naš novi sort čokolade?”. Kupac: “Želim probati sve što imate”. Čokolatar: “Tada ćeš morati ostati ovdje do zatvaranja”». u svijetu postoji mnogo zabavnih priča o tome kako čokolatari eksperimentiraju s novim ukusima. «Jednom je čokolatar dodao čili u čokoladu. Kažu da su klijenti još uvijek sjećaju na taj dan s smijehom, ali ne s istim smijehom s kojim su započeli». te priče su dio folklora koji se prenosi od majstora do majstora, od kupca do kupca.

obiteljske tradicije s čokoladom

svaka obitelj ima svoje čokoladne priče. «Moja baka uvijek je govorila: “U čokoladi je vitamin sreće”. I bila je prava: nakon sladkosti svi su postali ljubazniji». ili tradicija: «U našoj obitelji postoji pravilo: prije važnog razgovora jesti po komadu čokolade. Čokolada miča čak i najstrože pregovore». te priče nisu vezane za boju kože ili nacionalnost — one su vezane za obiteljsko toplost.

postoji i smiješni slučaj iz djetinjstva: «Kada sam bio malen, mislio sam da su čokoladni jaja prava jaja koja su nekako postala slatka. Pokušao sam iz njih izleguti. Ništa nije izlazilo, ali sam iskoristio ljusku». ili: «Uvijek sam mislio da su čokoladni zecovi jer zecovi vole čokoladu. dok sam ne saznao da je to samo oblik». te priče su nevino i izazivaju smijeh svakog tko ih čuje.

zaključak

čokolada je izvor ne samo ukusa, nego i dobih humora. On ujedinjuje nas u smijehu nad našim malim slabošću, nad našim pokušajima poštovati dietu, nad našim čokoladnim neuspjesima i uspjehom. U ovom humoru nema mjesta za razdvojnost — postoji samo zajednička ljudska radost od toga što postoji to jednostavno užitje. Čokoladne šale podsjećaju nas da život nije samo ozbiljne poslove, nego i malene slatke trenutke koje možemo dijeliti s drugima, smiješeći se jedan drugom. I ako imate svoju čokoladnu priču, podijelite je — sigurno će izazvati smijeh kod onih koji volaju čokoladu tako isto kao i vi.

Permanent link to this publication: