Unutarnja sloboda. Riječi koje izgovaramo s poštoću. Tražimo je, bojimo se je, gubimo je i pronađemo ponovno. Ali što ona zapravo znači? Sloboda od čega? Sloboda za što? I najvažnije — je li dostupna? Unutarnja sloboda nije odsustvo ograničenja. To je sposobnost birati reakciju na ograničenja. To je umijeće reći «ne» tome što ne odgovara vašoj esenciji, i «da» tome što joj odgovara. To je stanje u kojem niste robovi svojih straha, želja ili stranih mišljenja.

Što je unutarnja sloboda

Unutarnja sloboda nije anarhija. To nije «radim što želim» u svakom trenutku. To je više «izabiram ono što stvarno želim, a ne ono što se očekuje od mene». To je umijeće razlikovati svoje istine želje od onih što nam je navješteno. To je sposobnost biti u kontaktu s sobom, čak kada svijet oko nas vriše drugo. Unutarnje slobodan čovjek ne buni se zbog bune. On djeluje iz unutarnjeg slaženja. Može se podrediti pravilima, ako ih smatra razumnošću. Ali nikada ne podrijeđuje iz straha.

Vanjska sloboda vs unutarnja sloboda

Često zamišljamo ove pojmove. Vanjska sloboda je odsustvo fizičkih ograničenja: pravo kretati se, birati posao, izražavati mišljenje. To je važno, ali to ne garantira unutarnju slobodu. Možete biti politički zatvorenik i ostati unutarnje slobodan. Možete biti milijarderom i biti robov svojih navika. Unutarnja sloboda je sloboda od psiholoških zavodnosti. Od straha osuđenja, potrebe za odobrenjem, stalnog poređenja s drugima. Vanjski uvjeti mogu se mijenjati, ali unutarnja sloboda je ono što ostaje s vama, ako je stvorili.

Prepreke na putu prema unutarnjoj slobodi

Glavna prepreka je strah. Strah od otpuštanja, strah od neuspjeha, strah da se ne bih razumio. Nalazimo maski kako bi izvršili očekivanja. Govorimo ono što od nas očekuju. Radimo poslove koje ne volimo. I postepeno prestajemo čuti naš glas. Druga prepreka je privrženost «ulogama». Otmjenjujemo se s tim što radimo, koliko imamo novca, koje imamo položaj. Kad ove vanjske opore padnu, osjećamo prazninu. Treće je navika. Navikamo se na neslobodu, kao na staru i neudobnu odjeću. Ona grli, ali je ne odijevamo, jer se bojimo hladnoće.

Kako stvoriti unutarnju slobodu

Prvi korak je početi slušati sebe. Za to je potrebna tišina. Ne fizička, već unutarnja. Prestati zaglupljavati se zvukom novina, društvenih mreža, razgovora o stranim. Počnite voditi dnevnik. Postavljajte se pitanja: «Što zapravo osjećam? Što zapravo želim?». Ne brzite s odgovorima. Drugi korak je učiti govoriti «ne». Ne agresivno, već tvrdo. «Ne, neću raditi ono što protiči mojim vrijednostima». Počnite s malog — odbijite neugodno poziv, višak posla. Treći korak je prihvatiti svoju odgovornost. Unutarnja sloboda nije samo prava, već i odgovornost za svoj izbor. Ne možete biti slobodan i prebacivati krivnju na druge.

Unutarnja sloboda i odgovornost

Čini se paradoksnim, ali sloboda i odgovornost su nerazdvojivi. Kada ste slobodni, ne možete reći «me su prisilili». Vi ste izabrali. I vi ste odgovorni za posljedice. To je strašno. Lepše je biti žrtvom okolnosti. Ali priznanje odgovornosti je ono što vas čini stvarno slobodnim. Vi prestajete tražiti krivce i počinate tražiti rješenja. Odgovornost ne pritiska, oslobađa. Jer razumijete: sve je u vašim rukama.

Unutarnja sloboda i odnosi

Unutarnje slobodan čovjek se ne boji blizine. On se ne rasoljava u drugoga, ali i ne gradi zidove. Može biti ranjen, jer njegova samosebnost ne ovisi o odobrenju partnera. Može otpustiti, ako su odnosi postali toksični. On ne manipulira i ne dopušta da mu manipuliraju. Unutarnja sloboda u odnosima je umijeće biti blizu, ne gubeći se samega. To je ples, gdje svatko održava svoj centar.

Primjeri iz života i književnosti

U književnosti unutarnja sloboda često se pokazuje kroz likove koji se suprotstavljaju sistemu. Ne buntari, već ljudi koji održavaju svoje dostojanstvo. Na primjer, Sokrat, koji je preferirao smrt, ali nije predao svoje uvjerenja. Ili likovi Dostojevskog, koji u zatvoru i na katorzi ostaju ljudima. U životu primjeri su ljudi koji mijenjaju profesiju u 50 godina, odlaze iz odnosa koji ih dušu, putuju sami. Oni ne traže odobrenje, oni traže sebe.

Završetak: sloboda kao izbor

Unutarnja sloboda nije nekadašnje dane stanje. To je izbor koji radimo svaki dan. U svakom trenutku možemo izabrati: podrediti se strahu ili povjerovati se sebi. To zahtjeva hrabrost i praksu. Ali to je moguće. I to je jedina sloboda koju vam ne mogu uzeti. Jer ona je unutar. I dok ju osjećate, ostajete sami.

Permanent link to this publication: