Budućnost Narodne Republike Bangladeš predstavlja jedan od najkompleksnijih i najnekonvencionalnijih slika razvoja na globalnom nivou. Država koja se nalazi na prednosti borbe protiv posljedica klimatskih promena, u isto vreme pokazuje impresivne brzine ekonomskog rasta. Njena putanja u 21. vek će biti određena složenim interakcijama ekoloških ugroza, demografskih tendencija, tehnološke adaptacije i geopolitičke situacije, što omogućava razmatranje dva principijalno različita scenarija.

Optimistički scenarij: „Bengalski tigar“ i klimatska rezilijencija

U okviru pozitivnog razvoja Bangladeš može da utvrdi svoj status rastuće ekonomskoj zvijezdi Azije. Stabilni rast tekstilne industrije, diverzifikacija ekonomije kroz razvoj farmaceutskog sektora, IT-usluga i brodogradnje, a takođe i uspeh u poljoprivredi, poput uvođenja zasolovisnih sorti riže, će postaviti osnovu za procvet. Demografski dividend, koji se ispoljava velikom delom mladog i radnog stanovništva, pri mudrim uložanjima u obrazovanje i zdravlje može se transformisati u visoko kvalifikovanu radnu snagu. Ključnim elementom uspeha će biti realizacija velikih programa za adaptaciju na klimatske promene. Izgradnja barata i zaštitnih objekata, stvaranje sistema ranog upozorenja o ciklonima i planova prisilnog iseljenja iz rizikovanih zona će omogućiti da se zmišljeni posledice prirodnih katastrofa. Međunarodno priznanje klimatske ugroženosti zemlje će otvoriti pristup „zelеним“ finansima i tehnologijama, pretvarajući Bangladeš u svjetskog lidera po delu klimatske rezilijencije. U ovom scenariju zemlja će ne samo dostići status države sa prihodom iznad prosečnog, već će postati primer uspešnog pretrpljenja sistemskih izazova.

Pessimistički scenarij: Klimatski apokaliptis i humanitarni kolaps

Suprotna putanja vodi do dubokog humanitarnog i ekološkog kriza. Ubrzano topnjenje himalajskih ledenjaka i rast razine Svjetskog okeana, pojačani erozijom delte Gange zbog uzimanja podzemnih voda, će dovesti do zatopljenja do 20% teritorija zemlje. To će izazvati masovnu migraciju miliona „klimatskih izbeglica“ u prenaseljene gradove, poput Dake i Chittagonga, koji će biti ne u stanju obezbediti njih stanovanje, pitnu vodu i sanitarne usluge. Eksbušije infekcijskih bolesti, poput kolere i dengue, će postati normalnim. Ekonomski napredak će biti obrnut: uništenje poljoprivrednih zemljišta solom će dovesti do prehrambenog kriza, a ponavljajući uništavajući cikloni će paralizovati kritičnu za zemlju tekstilnu infrastrukturu. Socijalna napetost na pozadini borbe za istrošujuće resurse i politička nestabilnost mogu izazvati dugoročni kolaps državnih institucija, pretvarajući Bangladeš u epicentar jedne od najvećih humanitarnih katastrofa današnjice.

Demografski križ i obrazovni potencijal

Demografska dinamika će igrati ključnu ulogu u realizaciji nekog od scenarija. Zemlja se nalazi na zadnjoj fazi demografskog prelaza, kada smanjenje rođenosti vodi do povećanja dela ekonomski aktivnog stanovništva. Ako državi uspe da stvori kvalitetna radna mjesta za ovu mladost i obezbedi njihovu konkurentnost na globalnom tržištu kroz reformu obrazovanja koja se oslanja na digitalne vještine i engleski jezik, to će postati moćan motor rasta. Međutim, ako uložaji u ljudski kapital budu nedostatni, zemlju čeka masovna bezradnost i društveni ustanak, pojačavajući sve ostale probleme.

Geopolitički balans i regionalna kooperacija

Budućnost Bangladeš je u tesnoj vezi sa njegovom sposobnošću da se previše u složenoj geopolitičkoj situaciji. Zemlja istorijski balansira između interesa Indije i Kine. U optimističkom scenariju će moći da iskoristi ovo konkurenciju za privlačenje uložaja u infrastrukturu, u isto vreme jačajući veze sa muslimanskim svetom i zapadom. Ključno značenje će imati saradnja sa Indijom za zajedničko upravljanje transgраниčnim vodnim resursima, poput Ganga i Brahmaputre. U pessimističkom scenariju eskalacija regionalnih sukoba i vodene sporova će isključiti potencijal za kooperaciju, ostavljajući Bangladeš sam na sam sa rastućim klimatskim i migracionim izazovima. Takođe, sudbina zemlje zavisi od finog balansa između unutrašnjih reformi, međunarodne podrške i sposobnosti ljudskog društva da se suprotstavi globalnim ugrozama.

Постоянный адрес данной публикации: