Plastik i ocean: kad naša upakovka postaje njihov dom

Proizvodimo plastički već više od stotinu godina. U to vrijeme on je postao neodvojivim dijelom našeg života — upakovka, posuda, odjeća, tehnika, čak i lijekovi. Ali za razliku od nas, ocean nije izabrao plastički. On ga je dobio na način. Svake godine milijuni tona plastičkih otpada dolaze u more, a danas u oceanu plavaju cijele «otoke» otpada. To nije samo ekološka katastrofa. To je prekidački trenutak u povijesti planeta, kada materijal stvorjen za udobnost postaje ugrožom za život — uključujući i naš vlastiti.

Plastik u oceanu: odakle dolazi

Najveći izvor plastičkih otpada u oceanu je zemlja. Otprilike 80% svih morskih otpada dolazi s kopna: kroz rijeke, vjetar, nezakonite bušute, kanale za pljuvanje. Plastične butile, pakete, jednoraznu posudu, upakovku od proizvoda — sve to, baciše se na ulicu, rano ili kasnije završava u moru. Čak i ako živiš u središtu kontinenta, tvoj otpad može doći do oceana kroz rijecnu sistem.

Druga, iako manja, dio su otpadi sa brodova. Ribarske mreže, izgubljene kontejnere, otpad sa brodova na krstare — sve to postaje dijelom oceaničkog otpadnog ciklusa. Kada plastički otpad dođe u vodu, on ne nestaje, nego se raspada na male čestice — mikroplastik, koji već nije vidljiv golim okom, ali njegove posljedice su ogromne.

Veliko pacifičko otpadno pješčano ostrvo: mit i stvarnost

Vjerojatno si čuo za «otok otpada» u Tichom oceanu. Zapravo, to nije ostrvo, već velika zona koja se pod djelovanjem strujanja skuplja plastički otpad. Ona se nalazi između Kalifornije i Havaja i zauzima površinu koja je uspoređiva s Francuskom, Njemačkom i Španijom zajedno. Međutim, to nije guste zapuštenje, već više mračni «sup» iz malih čestica, u kojem plave i veći dijelovi.

Slična pješčana ostrva postoje u svakom oceanu, i rastu svake godine. Znanstvenici vjeruju da se danas u oceanu nalazi više od 150 milijuna tona plastičkih otpada, a ta brojka se povećava na 8–10 milijuna tona godišnje. Ako se ne uzmu mjere, do 2050. godine u oceanu će biti više plastičkih otpada nego riba — po težini, naravno, ne po broju jedinki, ali ovo poređenje je impresivno.

Plastik u prehrambenoj lancu: od planktona do čovjeka

Najstrašnija dio je kako plastički otpad ulazi u prehrambeni lanac. Mikročestice plastičkih otpada veličine manje od 5 mm zauzimaju plankton, ribe, moluske i morske ptice. Oni ih greškom uzimaju za hranu. Plastički otpad se ne probava, ali uzrokuje upale, blokira probavni sustav, smanjuje apsorpciju hranjivih tvari i dovodi do spore smrti.

Ali to još nije sve. Plastički otpad djeluje kao magnet: on privlači toksične tvari iz vode — PHB, dioksine, pesticidi. Kada riba pojede takav komad plastičkog otpada, kemikalije dolaze u njezin organizam, a zatim — u organizam onoga koji ribu pojedi. Uključujući čovjeka. Jemo moršću, koristimo morsku sol, dišemo mikročesticama koje cirkuliraju u atmosferi. Plastički otpad već je unutar nas — istraživanja otkrivaju ga u krvu, u plućima i čak u placenti novorođenčadi.

Utjecaj na morske životinje: ne samo zapletanje i guzevanje

Velike komade plastičkog otpada ugrožavaju život kitenja, zmija, delfina i tuljana. Oni se zaplete u oštećene mreže, udahuju se u plastičnim prstenovima od upakovki, uzimaju polietilenske pakete za meduze. Ali postoje i manje efekte. Na primjer, neke tvari koje isparavaju iz plastičkog otpada poremećuju endokrinski sustav životinja, smanjujući njihovu sposobnost parenja. U mnogim vrstama je već dokumentirano promjene u ponašanju vezane uz zagađenje.

Što možemo učiniti: od odustanka do recikliranja

Postoje dva globalna rješenja: smanjiti proizvodnju plastičkih otpada i izgraditi njihovu recikliranje. Ali na osobnom nivou svatko od nas može učiniti mnogo. Prvo, odustati od jednorazne upakovke — butilaka, paketa, šalica, traku. Birati proizvode u višestruko uporabljivoj upakovci. Drugo, podržavati kompanije koje koriste reciklirane materijale. Treće, učestvovati u čišćenju obala i pravilno sortirati otpad.

Političke mjere su također važne. U Evropskoj uniji su već zabranjeni najčešći jednorazni plastički proizvodi. mnoge zemlje uvođe poreze na plastičku upakovku. Treba tražiti da poslovna djelatnost bude odgovorna, i tada će se tržište promijeniti. Čist ocean nije utopija, već pitanje vremena i zajedničkih napora.

Zaključak: ocean nema obaveze biti smetalište

Plastički otpad u oceanu je ogledalo našeg potrošnog ponašanja. Vidimo u njemu naše navike, našu hranu, našu nesigurnost. Ali također vidimo mogućnost promijeniti sve. Svaki odustanak od paketa, svaka uklonjena sa plaže butila — to je korak prema tome da ocean ostane oceanom, a ne smetalištem. Planet ne može reciklirati ono što bacamo. Ali možemo prestati bacati.
© library.rs

Постоянный адрес данной публикации: