Skupljanje je staro kao svet. Još su primitivni ljudi sakupljali lijepe škrge i neobične kamene. Danas neki skupljaju marke, drugi — vinil, treći — automobile, četvrti — potpisne izdanja knjiga. Ali gdje ide granica, kada nevini interes postaje bolest? Kada kolekcionar postaje robljem svoje strasti? Pokušajmo raspraviti, oslanjajući se na zdravi razum i mišljenje psihologa.

Skupljanje kao hobbi: prednosti i radosti

Kada ljudi sakupljaju nešto što im je po duši, to donosi užitu. Oni osjećaju azur traženja, radost od pronađenja, zadovoljstvo od sistematizacije. Skupljanje razvija širok pogled: filatelist pozna historiju zemalja preko maraka, numizmat — metalurgiju i politiku različitih epoha. Ovo hobbi pomaže u stvaranju prijatelja (klube, forumi, tržnice), odvija od svakodnevnih zbriga, daje osjećaj postignuća (kolekcija je gotova!). Za mnoge to je investicija: retki primjeraki se s vremenom pojestju. Hobbi je kada kolekcija raduje, ali ne preprečuje život. Možete potrošiti više tisuću rublja na marku, ali ne ćete zalecesti u dugu i ne postavite obitelj na rub preživljavanja.

Patološko skupljanje: simptomi bolesti

Lekari to nazivaju "sindrom Puškina" ili "patološko skupljanje". To je psihijatrijsko rasustroje (uloženo u MKB-11). Čovjek ne može se rasci sa nikom stvarju, čak i sa otpadom. On napuni stan kutijama, novinama, starijim pokvarjenim predmetima. Ali ima i više "respektabilniju" formu: čovjek skuplja, na primjer, slike, ali troši na njih sve novce, zalecesti u dugu, ne plaća račune, gubi zdravlje. On gubi kontrolu. On se rječuje sa obitelji, ako mu se predlaže prodati dio kolekcije. On osjeća strah, ako ne može dopuniti zbiranje. Kolekcija postaje smisao života, isključujući sve ostalo.

Gdje ide granica

Granica se određuje preko nekoliko kriterija: prvo, štetnost. Ako vaše hobbi šteti vašem zdravlju, financima, odnosima — to je već problem. Drugo, kontrola. Možete li propustiti kupovinu primjerka bez oštećenja za raspoloženje? Ako ne — upozoravajući zvonce. Treće, sloboda. Dostajete li užitu ili djelujete pod prisilom? Četvrto, odnos do stvari. Možete li pokloniti drugučinu prijatelju ili izmjeniti? Patološki kolekcionar se zadržava i žudi.

Primjeri iz života

Ovo je Ivan, 35 godina, koji skuplja sovjetske znakove. U njemu su tri albuma, mijenja se sa drugima, ali nikada ne troši više od 10% budžeta. U njemu je žena, djeca, posao. To je hobbi. A ovo je Petar, 50 godina, koji skuplja sve stare novine koje pronađe. U njegovom dvostranom stanu ostao je samo uski prolaz do kreveta. U njemu nema obitelji, izgubio je posao jer je zatrebao iz barahaolke. To je bolest. Drugi primjer: Ola kolekcionira kukle ručne izrade. U njoj je 50 kukli, troši na njih sve pohranjene sredstva i uzela je kredit. Ona laže suprugu o cijenama. To je već granično stanje.

Uzroci preobraza u bolest

Zašto postaje hobbi bolešću? Često je to pokušaj ispunjenja praznine: samotnost, nerealiziranost, trauma. Stvari zamjenjuju živi odnosi. Čovjek osjeća kontrolu nad kolekcijom, čega mu nedostaje u životu. Uz to igra ulogu genetičke predispozicije (obsessivno-kompulsivno rasustroje). Još jedan faktor je starost: stari ljudi, gubeći bližnje, počinju ispunjavati kuću smećem. Na kraju, mentalnost "spremanja na crnu dana" iz siromašnih godina. Lekovanje treba voditi ne kolekciju, već dušu.

Što učiniti ako otkrijete problem

Ako bliski čovjek postaje patološki kolekcionar, nemojte plačati i ne brijete stvari (to će pogoršati stanje). Obratite se psihoterapeutu ili psihijatru. Lekovanje uključuje kognitivno-povedenčku terapiju, ponekad lijekove (antidepresanti, antitreskovi). kod patološkog skupljanja su efikasne grupe podrške. Zapamtite: kolekcionar nije "balbес", već bolesni čovjek. Ona treba pomoć.

Kako ne preći granicu sam

Postavite budžet na hobbi: ne više od 10-20% slobodnih sredstava. Ograničite fizičko prostor (polica, soba). Regularno pregledavajte kolekciju: prodavajte duple, poklonite ono što je izgubilo vrijednost. raspravljajte o vašim uzajamnostima sa obitelji, nemojte sakrivati troškove. Ako osjećate da skupljanje počinje vas mešati, uzimati nad radom — učinite pauzu. Zapamtite: u životu ima još mnogo radosti.

Znani kolekcionarci: granica genijalnosti

Neki poznati ljudi su bili očarani skupljanjem. Na primjer, Pol-Emil Viktor (etnograf) je sakupio tisuće predmeta svakodnevnog života naroda Sjevera — to je doprinos znanosti. Ali on je zanemario obitelj. Ili Salvador Dalí je kolekcionisao stvari vezane za njegove fantazije. To je dio njegovog kreativnog metoda. Teško je reći, je li to bolest ili karakteristika genijalnosti. Međutim, većina nas nije geniji. Zato bolje održavati meru.

Skupljanje je prekrasno hobbi, bogatilo života. Ali kao i svako snažno zainteresovanje, zahtjeva samokontrolu. Budite pozorni na sebe i bliske osobe. I zapamtite: kolekcija treba služiti vama, a ne da vi služite joj.

Постоянный адрес данной публикации: