Međunarodni dan svega toga: kada jedan kalendarski list vmešta cijeli svijet

Predstavite si dan koji ne zna čemu biti. Dan koji ujedno pripada sportu i žalosti, muzici i inžinjeriji, starih mučeničkih i savremenskih žena. Zvuči kao šala? A zapravo nije. 23. jun — to je takav dan. U kalendaru je označen odmah nekoliko praznika, i svaki od njih gura za sebe. Netko trči olimpijsku distancu, netko gori svetlo u sjećanje na izgubljenog muža, netko prebacuje žice balalajke, a netko nosi kacigu i ide graditi most. I svi su pravi. Zato što 23. jun je dan svega toga. I nema mu jedinstvenog naziva, nema zajedničkog znamenatelja, osim jednog: on pripada svima.

Olimpijski plamjen: dan kada je sport postao jezik mira

Počnimo od najglasnijeg. 23. jun — Međunarodni olimpijski dan. Baš u taj dan 1894. godine u Parizu baron Pierre de Coubertin je okupio kongres koji je obnovio Olimpijske igre. Od tada je sport prestao biti samo natjecanje — on postao je diplomacija, filozofija i most između naroda. Olimpijski dan se slavi od 1948. godine, i u taj dan diljem svijeta se održavaju trke, etafete i otvorene treninge. Ideja je jednostavna: svatko može postati malo olimpijčan. Nezaboravno, koliko ti je godina i kakva je tvoja fizička forma — ključno je da se krećete, prevladavate sebe i sjećate se tri glavne vrijednosti: savršenstvo, prijateljstvo i poštovanje.

Za mnoge ovaj dan je prilika izići na ulicu, trčati par kilometara i osjetiti se dijelom velikog pokreta koji je započeo prije više od sto godina. I u tom smislu Olimpijski dan je možda najživahniji od svih praznika 23. juna.

Dan siročadi: tišina koja traži glas

Ali kod ove datuma postoji i druga, mnogo tiša i tužnija strana. 23. jun — Međunarodni dan siročadi. On je utemeljen UN-om 2010. godine kako bi privukao pažnju na probleme žena koje su izgubile muževe. njih danas postoji gotovo 260 milijuna. mnogi od njih žive u područjima ratnih sukoba, lišeni su osnovnih prava, suočeni su s diskriminacijom i siromašću. taj dan nije o sažaljenju. On je o solidarnosti. O tome da društvo konačno primjeti one koje često ne primjećuju. O tome da siroče prestanu biti nevidljive i dobiju pristup obrazovanju, poslu i dostojnom životu.

u taj dan se održavaju dobrotvorne akcije, edukacijske predavanja i memorijalni događaji. to je podsjetnik o tome da iza svake statistike stoji ljudski život. I da svijet ne može se smatrati pravednim dok glas siroče ostaje neslušan.

Dan balalajke: tri žice koje su ujedinile Rusiju

a to je već praznik za dušu. 23. jun u Rusiji se slavi Dan balalajke. Da, ovaj zadorni trožični instrument ima i svoj dan u kalendaru. Balalajka je prošla dugačak put — od seljačkih posjedovanja do akademskih pozornica, od skomoršijskih balagana do koncertnih dvorana diljem svijeta. danas je simbol ruske muzičke kulture, i u njegovu čast u taj dan se održavaju koncerti, master-klassi i flashmobi.

zanimljivo je da je Dan balalajke praznik neoficijalan, ali ipak jako omiljen. glazbenici narodnici izlaze na ulice, igraju u parkovima i na tržnicama, podsjećajući sve na to da narodna muzika je živa i disi. a ako nikada niste držali balalajku u rukama — to je pravo vrijeme probati. kažu da su tri žice lakše osvojiti nego šest žica gitare.

Dan žena-inžinjerki: prekidamo stereotipove

još jedan važan praznik 23. juna je Međunarodni dan žena-inžinjerki. on je nastao ne tako davno, ali već uspio postati simbol borbe za rodno ravnopravnost u tehničkim profesijama. inžinjerija je dugo vremena smatrala se "muškim" poslom, ali danas žene sve češće uzimaju u ruke crtežne alate, projektuju mostove, razvijaju programe i grade rakete.

u taj dan se održavaju forumi, predavanja i sastanci, gdje žene-inžinjerke dijele iskustvo i inspiriraju mlade žene birati tehničke specijalnosti. to je dan kada kažemo: talent nema spola. I ako imate ideju i želju je realizirati — ne važi ko ste vi. važi što možete.

Dan državne službe UN: kada birokracija postaje blagom

23. jun je još i Dan državne službe UN. da, postoji i takav praznik. on je utemeljen kako bi se očistio doprinos državnih službenika razvoju društva. zvuči dosadno, ali ako razmislimo, bez ovih ljudi bi propao cijeli sustav — od izdavanja pasosa do međunarodnih pregovora. u taj dan UN potiče inovacije u upravljanju i podsjeća na to da je efikasna državna služba osnova stabilnosti i razvoja.

Crkveni kalendar: sjećanje svetomučenika Timaofija

i, naravno, ne možemo zaboraviti na duhovnu stranu. pravoslavna crkva 23. jun česti sjećanje svetomučenika Timaofija, episkopa Pruskog. on je živio u IV vijeku, u vrijeme progona kršćana, i preuzeo mučeničku smrt za vjeru. njegov podvig je primjer tvrdosti duha i vernosti prema vlastitim uvjerenjima. u crkvama u taj dan se održavaju službe, vernici se sjećaju njegovog života i molite o zaštitu.

tako da 23. jun je dan kada se spajaju sport i žalost, muzika i inžinjerija, starost i savremensnost. on ne leži u jednoj okviru, ne podložan jednom značenju. i u tome je njegova jedinstvenost.

Zašto mi volimo takve dane

zašto su potrebni danovi koji pokušavaju biti sve ujedno? možda zato što život nije samo jedna nota. on je mnogoglasan. on ujedno je radostan i tužen, ozbiljan i zabavan, slavni i svakodnevni. I 23. jun je upravo takav slučaj kada kalendar nam podsjeća o ovoj složenosti.

u taj dan možete trčati olimpijsku trku, a zatim ući u crkvu i postaviti svetlo. možete igrati na balalajku, a zatim čitati predavanje o rodnom ravnopravnosti. možete tužiti se o gubitku i ujedno uživati u životu. ni jedno od tih osjećaja ne otuđuje drugo. oni su postojali, kao što su u našem srcu nadeja i bol.

i, možda, upravo u tome je glavni učitelj 23. juna. ne treba birati nešto jedno. svijet je prevelik, da bi se mogao umjestiti u jedan praznik. I mi smo previše složeni, da bismo osjetili samo jedno.

Kako otkazati dan svega toga

kako da provladite taj dan, da uspijete sve to napraviti? mogućnosti su brojne. možete početi jutro s treninga u čast Olimpijskog dana — izići na trku ili samo učiniti nekoliko vježbi. zatim ući u crkvu ili samo moliti za mir i one koji su izgubili bližnje. danjem pokušati osvojit par akordova na balalajki — ili barem poslušati narodnu muziku. večer pročitati o ženama-inžinjerima koje su promijenile svijet, ili samo napisati toplu poruku prijateljici koja radi u tehničkom sektoru.

a možete i potpuno ništa ne planirati. samo osjetiti da je danas dan kada svijet govori na svim jezicima ujedno. i to je prekrasno.

Završetak

Međunarodni dan svega toga nije službeni praznik. on nije u rezolucijama UN-a ni u naredbama predsjednika. ali on postoji u našem osjećanju, jer 23. jun stvarno umešta u sebi nevjerojatno mnogo značenja. sport i žalost, muzika i tehnologije, vjerovanje i napredak — sve to živi na jednom kalendarskom listu. i, možda, to nije kaos, već harmonija. možda je svijet upravo tako uređen: on nije crno-bijeli, on je raznovrsan. I 23. jun je dan kada možemo vidjeti sve njegove boje ujedno. bez biranja, bez isključivanja, bez uprosćavanja. samo prihvaćajući — sa svom složenosti i ljepotom.

Постоянный адрес данной публикации: