Sector Gaze predstavlja morejsku stanicu zemlje na istočnoj obali Sredozemnog mora, koja je jedan od najnaseljenijih i politički nestabilnih regija svijeta. Njegov status i unutarnje uređenje su rezultat složenog mješavljivanja povijesnih događaja, vojnih sukoba i nerješenih diplomatskih odnosa. Teritorija se nalazi pod upravom palestinskog islamističkog pokreta HAMAS, ali se smatra dijelom budućeg neovisnog Palestinskog države međunarodnom zajednicom, što stvara jedinstvenu i eksplozivnu političku konstrukciju.

Geografija i demografija: visoka gustina u uvjetima izolacije

Sector Gaze zauzima površinu od oko 360 kvadratnih kilometara, što ga čini jednim od najmanjih po veličini, ali ujedno i jednim od najgušće naseljenih teritorijalnih oblika na svijetu. Na ovoj ograničenoj teritoriji živi više od dva milijuna Palestina. Pretežna većina stanovništva čine potomci izbjeglica koji su napustili svoje domove tijekom arapsko-izraelskog rata 1948. godine. Visoki nivo rođenosti i ograničenost prostora stvaraju bezpredstojeću demografsku opterećenost na infrastrukturu i resurse. S tri strane teritorija okružena je izraelskim zidom s sustavom kontrole, a s četvrte — morenom, koju patrolira izraelski ratni brodski flotilom. Jedini kopneni prijelaz koji ne vodi u Izrael — Rafah — povezuje Sektore s Egiptom i njegova djelatnost često je ograničena zbog političkih i sigurnosnih razloga.

Povijesni kontekst: od Egipta do okupacije i «razdvojavanja»

Suvremena povijest Sektora Gaze započela je nakon arapsko-izraelskog rata 1948. godine, kada je teritorija prešla pod administrativno upravljanje Egipta. Ona je ostala pod egipatskim kontrolom do Šestidnevnog rata 1967. godine, kada ju je Israel okupirao. Tijekom sljedećih 38 godina Israel je ovdje vodio vojno upravljanje, stvarajući naselja, što je postalo izvor stalne napetosti. Godine 2005. izraelska vlada pod vodstvom Ariela Sharona je jednostrano izvela plan «Razdvojavanja», tijekom kojeg su iseljeni svi izraelski naselja i izvedeni vojni snage. Od tada unutarnje upravljanje je prešlo na Palestinsku nacionalnu administraciju, ali Israel je zadržao kontrolu nad zrakoplovnim prostorom, morem i većinom kopnenih prijelaza.

Politički razdvoj i dolazak do vlasti HAMAS

Godine 2006. na demokratskim izborima u Palestinskom zakonodavnom savjetu pobjedu je odnio islamistički pokret HAMAS, što je dovelo do međunarodnog političkog kriza. Godine 2007. nakon kratkog perioda koalicijske vlade, u Sektoru Gaze su izbili žestoki sukobi između pristaša HAMAS-a i svjetске stranke FATH, u kojima je HAMAS osiguralo potpuni vojni i politički kontrol nad teritorijom. To je dovelo do političkog razdvojenja palestinskih organizacija: FATH je zadržao vlast na zapadnoj obali rijeke Jordan, dok je Sektore Gaze prešao pod upravu administracije HAMAS-a. U odgovor Izrael i Egipat su pojačali blokadu, ograničujući kretanje ljudi i roba, što je imalo profound utjecaj na ekonomiju i humanitarnu situaciju u anklavu.

Ekonomija i humanitarna situacija: život pod blokadom

Ekonomija Sektora Gaze se nalazi u stanju dubokog kriza. Blokada, redovni vojni sukobi i unutarnja politička nestabilnost su paralizirali tradicionalne grane, poput poljoprivrede, ribarstva i laganog prihoda. Nivo bez posla je jedan od najviših na svijetu, posebno među mladima. Pretežna većina stanovništva ovisi o međunarodnoj humanitarnoj pomoći, koju pružaju agencije Ujedinjenih naroda, posebno BAPOR (Bliskovostočno agencija Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicima). Kritična je situacija s pristupom do struje, čiste vode i medicinskih usluga. Infrastruktura, koju je više puta uništilo tijekom vojnih operacija, ne uspijeva se obnoviti, što stvara petlju humanitarnih patnji.

Vojni sukobi i perspektive rješavanja

Od dolaska HAMAS-a do vlasti Sektore Gaze je postao arenom nekoliko velikih vojnih sukoba s Izraeom. Velike operacije poput «Lijepog svinca», «Oblačnog stožera» i «Nerušive stijene» su doveli do značajnih žrtava među civilnim stanovništvom i uništenja. S strane Sektora Gaze se nastavljaju izbacivanje samostalnih raketa prema Izraelu, a s strane Izraela provode se precizne likvidacije vođa palestinskih vojničkih formacija. Pokušaji međunarodnog posredovanja, uključujući egipatske i katarske pregovore o primirju, još uvijek nisu doveli do dugoročnog političkog rješenja. Budućnost Sektora Gaze ostaje neizvjesna i je u bliskoj vezi s općom perspektivom rješavanja palestinsko-izraelskog sukoba, pitanjem palestinskog jedinstva i regionalne geopolitičke dinamike.

Постоянный адрес данной публикации: